Nakon punih pet godina presuda u korist udruge Potrošač preinačena za HT

Joj, kakav su si autogol zabili suci pokušavajući razmrsiti klupko koje su sami zapetljali rješavajući desetljetni spor Potrošača i HT-a. Doduše, u srazu Davida i Golijata nije lako biti arbitar jer se i od mušice lako vidi slona, ali ovdje se radi o roju "mušica" koje su izazvale vrenje ispod površine sudskog spora koje je prilično ošamutilo suce. Ovaj slučaj dovodi u pitanje je li 2013. ministar pravosuđa Orsat Miljenić trebao popustiti i odustati od sužavanja imuniteta sudaca, kad su oni "kumili, kukali i prijetili" ne bi li ga uvjerili da nisu zaštićeni kao lički medvjedi radi sebe već radi sviju nas te da je opasno omogućiti svakomu da ih kazneno progoni.

Udruga Potrošač baš i nije svatko. Općinski građanski sud u Zagrebu 12. travnja 2007. utvrdio je djelomično ništavnim ugovor o koncesiji za javne govorne usluge u nepokretnoj mreži pa je HT-u naloženo da svakom od šestero tužitelja isplati 1200 i jednome 2400 kuna preplaćene preplate 2003.-2006. godine. Bile su to tzv. pilot-tužbe za 42.000 korisnika koji su dali punomoći Potrošaču za tužbe pa je HT izračunao da bi ih gubitak tih parnica mogao stajati 150 milijuna kuna.

– Potencijalno se moglo raditi o 1,350.000 parnica i gubitku od 4,5 milijardi kuna. Da je HT taj iznos rezervirao ne bi se moglo ići u prodaju 16,377.707 dionica HT-a koje je imala Republika Hrvatska i javno ponudila 12. rujna 2007. – obrazlaže odvjetnik Mladen Dragičević koji je zastupao sedmero tužitelja Potrošača.

"Žalba će nam biti usvojena"

HT je 2007. izdao prospekt u kojem su naveli da su obaviješteni o punomoći za tužbu koju je 2003. potpisalo 42.000 korisnika, ali o sporu pišu: "Društvo snažno osporava valjanost tužbi i namjerava se žaliti na izrečenu presudu. Društvu je savjetovano da će žalba biti usvojena. Uprava društva i pravni savjetnici smatraju ovu tužbu neosnovanom...". Otkud takva sigurnost da će, iako su nepravomoćno izgubili, nakon žalbe dobiti spor!?

Kako Županijski sud u Zagrebu gotovo pet godina nije rješavao žalbe obiju strana, jedna od tužiteljica, Jadranka Kolarević, tražila je zaštitu prava na suđenje u razumnom roku. Vrhovni sud tada je naredio da se slučaj mora presuditi u roku od tri mjeseca i dosudio je Kolarević naknadu od 2500 kuna. Ubrzo je stigla dugoočekivana odluka Županijskog suda datirana sa 6. ožujka 2012. iako Vrhovni sud u svojoj odluci piše da je "službenom provjerom kod Županijskog suda u Zagrebu 4. svibnja 2012. utvrđeno da u predmetu Gž-3978/08 još nije donesena odluka"!?

Uz to, iako se Županijski sud nije složio sa stavovima OGS-a, predmet nije vratio na ponovni postupak već je nakon gotovo pet godina presudu preinačio posve u korist HT-a. Inače, to što sudovi drugog stupnja ne presuđuju i 2014. problem je zbog kojeg je ministar pravosuđa Orsat Miljenić ljutito kritizirao suce što ne koriste alat koji im je odnedavno na raspolaganju. To samo govori kako je vraćanje predmeta na novi postupak 2012. bio sudski "standard", a presuđivanje rijetkost. No možda je spor Potrošača i HT-a bio takve prirode da je Županijski sud morao presuditi? Ali sama sutkinja Dubravka Burcar, kad je trebala objasniti što je godinama radila na predmetu, rekla je da je to vrlo složen predmet. Kako to da je onda s takvom sigurnošću tako složen slučaj presječen bez dodatne kontrole? Na tim logičnim pitanjima odvjetnik Dragičević konstruirao je sumnju da sve to nije slučajno, već da je tadašnji čelnik uprave HT-a Ivica Mudrinić utjecao na sutkinju da drži predmet u ladici, tim više jer je druge rješavala u kratkim rokovima, i da presudi antidatirajući odluku u korist HT-a.

– Kako bi inače pravni savjetnici HT-a s takvom sigurnošću znali da će dobiti spor!? – obrazlaže Dragičević sumnju iz kaznene prijave. Uočio je i da je presudu u korist HT-a, iako je riječ o predmetu male vrijednosti o kojem po zakonu odlučuje sudac pojedinac, donijelo vijeće. Predsjedala je Radomira Felicijan Maoduš, a uz sutkinju Burcar kao izvjestiteljicu (radila je nacrt odluke) članica je bila i sutkinja Ines Smoljan. Uvidom u knjigu vijećanja USKOK je utvrdio da je vijeće presudilo 6. ožujka 2012. Kako se Vrhovnom sudu moglo dogoditi da naredi donošenje presude u roku od tri mjeseca ako su imali očitovanje sutkinje Burcar od 2. travnja 2012. prema kojem je "zbog složenosti predmeta o žalbama stranaka odlučeno nakon dugotrajnog razmatranja predmeta na sjednici vijeća dana 6. ožujka 2012. godine te je u tijeku izrada pismenog otpravka presude"? Zar je moguće da Vrhovni sud ne razlikuje donesenu presudu od one koja nije otpravljena!? K tomu, iz zapisnika o vijećanju proizlazi da su o žalbi odlučivale četiri sutkinje (još i Ksenija Jakovčević) premda se u presudi ona ne navodi. A odvjetnik ionako sumnja da je sutkinja Burcar, uvodeći i kolegice u predmet, htjela prikriti svoja nezakonita postupanja. No USKOK je odbacio prijavu protiv sutkinje i Mudrinića te uputio tužitelje da preuzmu progon.

– USKOK nije imao u vidu da je tijekom prvostupanjskog postupka predloženo sklapanje nagodbe između HT-a i RH s jedne i Potrošača s druge strane. Odustajanje od već izrađenog nacrta nagodbe ne može se drugačije objasniti nego da je HT imao informaciju od uredujućeg suca o ishodu parničnog postupka u svoju korist – uvjeren je Dragičević. USKOK u prosincu 2013. obrazlaže kako iz otpremnica proizlazi da je pravomoćna presuda upućena "tijekom lipnja" 2012. nižem sudu radi dostave strankama premda ima prijamni pečat OGS-a u Zagrebu od 1. lipnja.

Čudna odluka Ranka Marijana

– To upućuje na to da su DORH-u dane na uvid nepotpune ili krivotvorene isprave koje su imale za cilj da se DORH uvjeri da je postupano po zakonu iako očito nije – tvrdi odvjetnik koji je uime Potrošača zatražio odobrenje Državnog sudbenog vijeća za pokretanje kaznenog postupka protiv sutkinje. DSV je to odbio utvrdivši da je sutkinja postupala u okviru svojih ovlasti, "a zakonitost i ispravnost njezinih odluka u skladu s člankom 6. stavkom 2. Zakona o sudovima ispitao je nadležni sud".

Kojeg suda, čudio se odvjetnik odluci DSV-a s potpisom predsjednika Ranka Marijana jer Vrhovni sud još nije riješio reviziju u sporu s HT-om. Na traženje te odluke DSV mu tada uzvraća isprikom koju potpisuje tajnica DSV-a da je došlo do "očite omaške savjetnice u DSV-u" koja je dodala citirani dio argumentacije. Odvjetnik Dragičević na to im je uzvratio kako je time otpao ključni razlog za odbijanje zahtjeva Potrošača pa je tražio novu "zakonitu i obrazloženu odluku". Čudio se i tomu što se DSV pozvao na odluku USKOK-a. Pa USKOK ih je i uputio na DSV!? Ako odbačaj kaznene prijave automatski dovodi do odbačaja zahtjeva za ukidanje imuniteta, onda institut preuzimanja kaznenog progona treba ukinuti, sugerira odvjetnik. A i DSV nije kazneni sud, već samo odlučuje hoće li udovoljiti zahtjevu za kazneni progon suca jer je logički razložan ili neće jer je već na prvi pogled očita zlouporaba.

DSV je prigovor Potrošača u novom dopisu s potpisom tajnice nazvao pravnim lijekom zaključivši da DSV nije nadležan odlučivati o pravnom lijeku protiv svojih odluka. Što znači da za tu vrstu odluka DSV-a nema Ustavom zajamčene žalbe na svaku odluku državnih tijela. Umjesto da stoga DSV sam zatraži ocjenu ustavnosti tog zakonskog rješenja, to je za Potrošač učinio odvjetnik Dragičević. To što bi DSV odobrio kazneni progon ne bi ojačalo sumnje protiv sutkinje. Konačno, opet bi suci nakon svestranih saslušanja u istrazi (recimo, nije saslušana predsjednica sudskog vijeća koje je donijelo pravomoćnu presudu) odlučili o tomu je li opravdana sumnja u za to predviđenom postupku nakon svestranih saslušanja sviju koji o tomu imaju što reći, pa bi ovisno o tomu istraga protiv sutkinje bila obustavljena ili bi bila podignuta optužnica. No DSV to nije dopustio unatoč nizu čudnih i nesvakidašnjih detalja koji u najmanju ruku iziskuju barem svestrano istraživanje.

Pokušavajući sve, odvjetnik Dragičević podnio je kaznenu prijavu i protiv zapisničarke koja je napisala pogrešan sastav sudskog vijeća i sporni datum, ali Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu to je ekspresno odbacilo.