Stonsko je podmorje, prije točno 28 godina, u četvrtak, 5. rujna 1996., bilo epicentar razornog potresa koji je u 22 i 45 sati silovito zadrmao čak 19 naselja u dubrovačkom primorju, a osjetio se i u Hercegovini, ali i u Italiji, zemlja je drhtala sve do Torina. U potresu jačine šest stupnjeva po Richteru, odnosno osam po Mercallijevoj ljestvici, koji je pogodio dubrovačko primorje te se snažno osjetio i u gradu, ali i u Konavlima, teško su stradali Slano i Ston. U tom malom mjestu, u čijem je podmorju bio epicentar velikog potresa, vrijeme je u sekundi stalo i to doslovno - kazaljke sata u staroj Gradskoj vijećnici zaustavile su se točno u 22 sata i 45 minuta. Tlo je podrhtavalo duž obale te na otocima. Tresla se tada i Hercegovina, najteže je stradalo Ravno, kao i sela uz granicu s Hrvatskom, Zatmorje i Strmica, koja su bila gotovo u potpunosti srušena. Stonski se potres osjetio čak i na širem području Italije, duž jadranske obale i u unutrašnjosti, sve do Torina.
„Riječ je o potresu jačem od onog iz 1927. i 1963. godine“, rekao je tadašnji načelnik Stona, Darko Dražeta. Nakon tog najsnažnijeg, razornog udara potresa, zemlja je nastavila podrhtavati te su zbog učestalih potresa slabijeg intenziteta svi stanovnici traumatičnu noć, proveli na ulicama i u automobilima.
Jutro nakon tragedije Ston je izgledao apokaliptično, izvijestio je tada Večernjakov novinar, Klario Obradović. U starom dijelu mjesta, kao niti u selima u zaleđu Stona, gotovo da nije bilo neoštećenog objekta – kuće su ostale bez krovova koji nisu izdržali snažan potres, crkva Svetog Vlaha ostala je bez zvonika, a oštećena je bila i zgrada općine te biskupija. Potres je potpuno razorio i crkvu Male Gospe u Mravincima, koje je baš kao i Podgora, Lisca, Podimoć i Topolovo, pretrpjelo teška oštećenja. Čitavo to veliko, potresom pogođeno područje, ostalo je bez struje, a zbog odrona prolaz magistralnom cestom i ulazak u Ston bili su gotovo nemoguća misija te su se ljudi, na vlastitu odgovornost, vozili okolnim, seoskim cestama. U pomoć postradalom stanovništvu brzo su stigle postrojbe Hrvatske vojske te su teškim strojevima, počeli raščišćavati puteve prema Slanom. No, iako su štete od potresa bile ogromne, ljudskih žrtava, na sreću, nije bilo.
Serija od 1000 potresa
I do tada najrazorniji potres u hrvatskoj povijesti, koji se dogodio 6. travnja, 1667., pogodio je upravo dubrovačko područje - Dubrovnik je bio potpuno razrušen, a prema procjenama, poginulo je oko 2200 ljudi, što je bilo više od trećine stanovnika tog grada. Bila je to katastrofa nezabilježena u 1200 godina povijesti Dubrovnika. Nakon potresa koji se dogodio gotovo tri desetljeća kasnije, 5. rujna 1996., seizmolog, dr. Marijan Herak, upozorio je da upravo područje Dinarida pripada najtrusnijem dijelu Hrvatske, a tadašnji voditelj Seizmološke službe Geofizičkog zavoda 'Dr. Andrija Mohorovičić' u Zagrebu, Vlado Kuk, istaknuo je kako taj potres s epicentrom na području Stona i Slanog, ne daje nikakve dokaze za moguća seizmološka predviđanja.
Agonija stanovnika se nastavila i nakon - samo 12 dana nakon razornog potresa koji se dogodio 5. rujna uslijedila je repriza - 17. rujna, 1996. godine, Ston i okolicu ponovo je zatresao potres jednake snage. U tri tjedna područje Stona, Slanog i dubrovačkog primorja uzdrmalo je još 200 potresa, a tlo se na tom području nije smirilo više od dvije godine, tijekom kojih je zabilježena serija od čak nekoliko tisuća naknadnih potresa.
GALERIJA Pitali smo umjetnu inteligenciju kako će hrvatski gradovi izgledati za 100 godina. Rezultati su fascinantni