Iza dvije rečenice objavljene na Facebook stranici gimnazije Antun Gustav Matoš iz Zaboka krije se priča kako su učenici pomogli izgubljenom psiću, čuvali ga i udomili.
- Neki dan u školi nam je društvo pravio mali izgubljeni pesek, kojeg su naši učenici iz 4.j prigrlili i pronašli mu topli dom (special thanks to Paula Lončar). Pohvala svim profesorima koji su pokazali razumijevanje prema dodatnom članu razrednog kolektiva, te svakako učenicima koji su se iskazali u ovom dobročinstvu! – stoji na facebook stranicama Gimnazije.
Prvo ga skrivali
Paula Lončar rekla nam je da su se njezine kolegice već igrale sa psićem kad je tog dana stigla u školu. Kako je ona veliki ljubitelj životinja, nije mogla ne uključiti se pa je pesek prvo kao slijepi putnik, a onda kao i učenik bio na nastavi.
– Najprije smo ga skrivali u krilu, a kasnije smo priznali profesorima da ga imamo i nitko nam nije dao nikakvu zabranu – kaže Paula, koja se dala u potragu za udomiteljima. Htjela ga je nositi kući, no bilo ju je strah kako će na to reagirati njezin pas.
– Nazvala sam mamu i dogovor je bio da ćemo ga bez prethodne najave samo odnijeti baki – priča Paula, a tako su i napravile. Naravno da je baka prigrlila psa, koji je prije dolaska kod nje već bio kod veterinara i dobio sve potrebno. Psića su okupali i u roku tri dana udomili ga u njegov novi dom u Zaboku. Osim učenika i profesora u cijelu priču uključila se i ravnateljica Bibijana Šlogar.
- S obzirom da sam ljubiteljica životinja, a moram napomenuti da očigledno nikako nisam i jedina među kolegama i učenicima, odmah me zainteresiralo što je događa. Susrela sam se sa psom na hodniku ugodno smještenog u naručju djevojaka iz 4.j razreda, koje su na njega i naišle. Rekle su mi da su ga nahranile, napojile i da su već bile s njim na nastavi s obzirom da je jako dobar te da profesorima objašnjavaju u čemu je stvar i da nitko nije pravio probleme što je životinja na satu. Istovremeno, mnogi su nazivali roditelje i pokušavali ih nagovoriti da udome životinjicu - ispričala nam je ravnateljica. Dodala je kako su i do sada imali dobrih iskustava pa nije od toga radila problem. Vjerovala je da će se među oko 450 učenika do kraja nastave toga dana ipak naći netko tko će psu pružiti novi dom, a bilo je nagovaranja i promišljanja i u zbornici. Na kraju je točno tako i ispalo.
Uvijek pomažu
- S vremena na vrijeme do škole doluta neki pas ili maca pa ih uvijek nahranimo i pomazimo. Jednom su prigodom kolegice konzultirale i veterinara kako bi sanirale rane ozlijeđenom psu kojeg je ispred škole napao drugi pas. O dolutalim životinjama obično se pobrinu dežurni učenici, uvijek se nađe nekoliko kuna pa se kupi hrana, a ponekad jednostavno neki učenici ne mogu odoljeti životinji pa ih udome. Jednom smo tijekom dana među učenicima uspjeli udomiti leglo lijepih sivih mačića, koje je netko ostavio pored škole. Naravno, ponekad te priče nemaju sretan završetak pa na kraju nastave pas ili maca moraju sreću potražiti negdje drugdje - rekla nam je ravnateljica i dodala kako ne bi htjela da ih ovo označi kao školu u koju se može donijeti neželjeni pas ili mačka, kako bi im oni našli novog vlasnika.
- Takvu brigu, naravno, nerealno je očekivati od jedne škole. Mislim da je jednostavnije odnijeti tu svoju macu ili kujicu veterinaru i sterilizirati ih, tako će se smanjiti broj nesretnih i neželjenih bića – istaknula je ravnateljica Šlogar.