Nakon što je Miroslav Polovanec jučer kao oporbeni HSLS-ovac glasao za gradski proračun Zagreba za 2019. - prebjegavši skupa s Jozom Miličevićem s Nezavisne liste Sandre Švaljek i Ilije Ćorića iz HSS-a u Bandićev tabor - glavno pitanje više nije možemo li pasti niže s političarima koji već mjesecima preoblače dresove, prelaze k Bandiću i ne odgovaraju nikome: biračima, strankama
ili programima s kojima su došli tu gdje jesu, ako su ih uopće imali.
Ne možemo niže, ali smislili su novu definiciju: odgovaraju vlastitoj savjesti i ljubavi prema gradu. Ta ljubav, naravno, nema granica, pogotovo u vrijeme donošenja gradskog budžeta kad naglo postaje sve jača i nezaustavljiva.
Glavno pitanje pojavilo se nakon što je Polovanec odgovorio Zlatku Hasanbegoviću i rekao mu "ja sam možda jedan od rijetkih Zagrepčanaca, ne dam da mi diktiraju neka prezimena koja nisu zagrebačka". Dakle, ni manje ni više nego u Gradskoj skupštini, zapravo ispred, pojavilo se pitanje da li se Zagrepčaninom postaje imenom i prezimenom, rođenjem, magijom ili ipak proračunom?
Pariz, London i New York odavno ne bi bili to što jesu kad bi brojali krvna zrnca stanovništa od kojeg je negdje i polovina
useljeničko, pa i druge boje kože od nekadašnje bjelačke većine.
Provincijalizam nije zamljopisni pojam nego stanje duha, a metropola, a ne selendra, prepoznaje se po tome koliko raznih ideja, ljudi i različitosti može primiti pod svoj krov. E sad, na stranu šovinistički ispad, ali ime i prezime dobio si rođenjem, ni kriv ni dužan, netko drugi ti ga je dao, pa to ne bi trebalo imati previše značaja u nečijem životu ako se ne vodimo teorijom "krvi i tla".
Zapravo, tko je, a tko nije "pravi" Zagrepčanin? Trebalo bi pitati Polovaneca je li Milan Bandić, za čiji je proračun glasao, po njemu pravi Zagrepčanin? Dapače, nakon ovakvih poput Polovaneca Zagrepčanke i muški im supatnici mogu se sramiti što im politički prebjeg docira mjeru njihovog "purgeraja".
Važnije od imena i prezimena valjda bi trebalo biti tko što radi u tom jebenom gradu kojeg toliko voli, a pogotovo kad se radi o proračunu? Kvragu, jedinke smo a ne amorfna skupina idiota, pa je tim više suludo da čovjek koji je iznevjerio političku platformu s kojom je došao u Gradsku skupštinu sad propisuje tko je, a tko nije Zagrepčanin.
Evo recimo, meni kao rođenom Purgeru u komentarima često fino poručuju "kakvo divno ime i prezime imaš, a vidi što pišeš", otprilike poput Polovaneca, s time da ja valjda nisam niti pravi Hrvat. No, znamo da grad ne čine fasade i infrastruktura nego ljudi. A to kakvi ljudi čine Zagreb najtragičnije je promatrati baš na sastancima Gradske skupštine, reprezentativnog tijela, a donošenje gradskog proračuna za 2019. jučer bila je najbolja tragikomedija koju ste mogli doživjeti.
Odjenuti novi, tuđi dres ove trojke bilo je neočekivano čak i nakon sigurnih najava predsjednika skupštine Andrije Mikulića
pred tri dana da je "vječiti optimist" oko donošenja proračuna. Jer, sezona preoblačenja očito traje dok je portebno.
Nedavno je Gordan Maras iz SDP-a poručio kako se "nada da Hasanbegović neće doživjeti moralno posrnuće i dalje držati kvorum Bandiću". Mora se priznati, mada se s Hasanbegovićem uopće ne slažem, da je održao riječ oko proračuna a Bandić ekspresno razriješio sve članove upravnih vijeća gradskih institucija koji su članovi bili iz Neovisnih za Hrvatsku, kad je shvatio, skužio po zagrebački, da Hasanbegović, Esih i ekipa neposlušnih neće podržati njegov prijedlog proračuna.
Hasanbegović ovom prilikom nije posrnuo, ali je zato Polovanec potonuo. Najefektnije mu je na svom Facebooku odgovorio novinar Večernjeg lista: "Poručujem gospodinu Miroslavu Polovancu da će idući gradonačelnik Zagreba biti pravi Zagrepčanin Hassan Haidar Daib".
VIDEO: Maras napadao taktiku Bandića i HDZ-a u zagrebačkoj Skupštini
Zagrebačke jude za Bandićeve škude.