Nakon što su se izjasnili PROTIV, tri predsjednika trebala bi zašutjeti

Što se više približava dan referenduma o ustavnoj definiciji braka to su odnosi njegovih ZAgovornika i PROTIVnika sve napetiji, ratoborniji, nesnošljiviji, da ne kažem krvožedniji.

Zanimljivo je, ali i zabrinjavajuće to što je nesnošljivost PROTIVnika poprimila osobine masovne jednoumne histerije i verbalnog terora te se u javnom sramoćenju zagovornika referenduma ne preže ni od laži, poluistina, etiketiranja, javnih uvreda i prokazivanja.

PROTIVnici referenduma ne biraju sredstva kako bi organizatore prikupljanja potpisa, njihove simpatizere, ali i svih 749.316 potpisnika zahtjeva za referendum, javnosti predočili kao moralne i političke gubavce: intelektualne džepare (kradljivce tuđeg intelektualnog vlasništva; primjerice loga i plakata koje koristi udruga U ime obitelji), zatucane primitivce, nazadnjačku rulju, ništarije najgore društvene i za napredak društva i države opasne fele. Urednici, novinari i gostujući pisci spomenutih medija (prednjače: Jutarnji list, Novi list, Slobodna Dalmacija, indeks.hr, t-portal.hr, Novosti) ZAgovornike referenduma etiketiraju kao: “obiteljaše”, “talibane”, “desničare”, “klerikalce”, “nacionaliste”, “fašiste”, “loše ljude koji bi naudili bližnjemu”, “homofobnu sektu”, “sulude ljude”, “glupane”, “opasne ljude”, “antisemite”, “teroriste”, “ksenofobe”, “ontološke fašiste”, “pripadnike prljavog pokreta” itd.

Te im etikete dodjeljuju jer oni navodno žele “drugim i drukčijim” i “spolnim manjinama”, pa i svim manjinama, uskratiti temeljna ljudska prava, pa i “pravo na sreću” i “pravo na ljubav”.

Broj elitnih verbalnih ratnika svakim je danom sve veći, iako je broj onih koji su lajkali Facebook stranicu “Naprijed” i dalje vrlo skroman: 9256.

Prvi je u ime elitne gardijske brigade “Naprijed” svoj glas protiv konzervativne revolucije, objavivši joj rat do konačne pobjede, dignuo neslužbeni maršal antikonzervativne revolucije Davor Butković Bule, znameniti hedonist, enolog i politički kuhar.

Ubrzo su se oglasila četvorica pukovnika “naše idejne fronte”: dr. Jurica Pavičić, Jelena Lovrić, Miljenko Jergović i Ante Tomić.

Nije trebalo dugo čekati, a svoj su glas protiv ugroze manjinskih prava dali i državni vrhovnici: Ivo Josipović, Zoran Milanović i Josip Leko. Slijedili su dr. Vesna Pusić, Milanka Opačić, Šime Lučin, Jozo Radoš, Peđa Grbin, Goran Beus Richembergh, dr. Željko Jovanović, Nenad Stazić, Igor Kolman i cijela plejada “liberalnih” političara. Pokret otpora “konzervativnoj revoluciji” zatim se, poput šumskog požara, proširio papirnatim i virtualnim medijima.

”Prljavi pokret”

Nabrojit ću tek dio stvarno i takozvano uglednih i slavnih osoba koje su u medijima obećale svoj glas PROTIV i iznijele argumente zbog kojih će tako glasovati: povjesničari i teoretičari umjetnosti dr. Zvonko Maković i Igor Zidić, spisateljica i glumica Jelena Veljača, televizijska voditeljica Danijela Trbović, televizijski voditelj Aleksandar Stanković, pisac trivijalne psihologijske lektire Bruno Šimleša, pjevačice Severina Vučković i Josipa Lisac itd. Portal index.hr pokrenuo je anketu o referendumu u kojoj je do završetka ovog članka sudjelovalo oko 70.000 “klikova”, a odnos je onih koji su “glasovali”: 65% PROTIV (referenduma) prema 35% ZA (referendum).

Više od 35 nevladinih udruga pokrenulo je prije par dana promidžbeni projekt “Građani glasaju protiv” kojem je svrha motiviranje birača za izlazak na referendum i glasovanje “PROTIV”.

Iako se ZAgovornici ustavne definicije braka zalažu za definiciju koja se, da apsurd bude potpun, odavno nalazi u postojećem Obiteljskom zakonu i prema kojoj smo svi mi vjenčani i prema kojoj se ljudi vjenčavaju barem 2000 godina, krajnje nesnošljivi i agresivni PROTIVnici te definicije pokušavaju ih/nas prikazati kao moralne gubavce i potencijalne masovne nacističke ubojice.

Taj radikalni stav najjasnije je javno izložio poznati novinar i romanopisac Miljenko Jergović. Nakon što je dr. Željku Markić proglasio “ajatolahinjom križarske revolucije”, taj majstor pera piše: “Neprirodno je, propovijedaju oni (zagovornici ustavne definicije braka, ali i dr. Jasna Omejec i svi oni koji se ne slažu s osobnim mišljenjem pisca – nap. S.L.), biti homoseksualac. To je bolest, kažu. Ta bolest se, sjećamo se, najefikasnije liječila u nacističkim logorima. Ništa kao nacizam, nitko kao Hitler, nije tako uznastojao za idealom prirodnoga.

Dakako, Miljenko Jergović samo je nastavio tamo gdje je dan ranije, na svom profilu na Facebooku, u besanoj noći, oko jedan sat poslije ponoći, zastao (ne i stao) potpredsjednik Sabora Nenad Stazić. Komentirajući televizijsku izjavu dr. Željke Markić kako bi vlastito dijete radije dala u dobro organizirani dječji dom, nego li homoseksualnom paru, poznati je saborski provokator napisao: “Očekujem da Markićka i njezina Udruga za obitelj zatraže da se Ustavom zabrane jednoroditeljske obitelji. Djecu iz takvih obitelji pokupit će po kućama, strpati u kamione i odvesti u dom. A dom će osnovati u Jasenovcu.”

Zastrašujuće povezivanje narodnog, ustavotvornog referenduma o definiciji braka s poviješću nacizma, koncentracijskim logorima, Jasenovcem i genocidom, dalo se nazrijeti i iz saborskog istupa zastupnika Hrvatske narodne stranke – liberalnih demokrata, Igora Kolmana koji je još 6. studenoga 2013. građansku inicijativu U ime obitelji nazvao “prljavim pokretom”.

Naime, ideja prljavosti neke društvene skupine – “Čifuta”, Srba, “Cigana”, “Balija”, “Ustaša” – polazna je točka pogroma koji se provode pod parolom čišćenja zajednice i države od te skupine.

I dok su na čelo i na stranu PROTIVnika referenduma stali svi svjetovni (državni, medijski i društveni) vrhovnici – predsjednici Republike, Sabora i Vlade, sve ministrice i svi ministri, pučke pravobraniteljice i pravobranitelji, glavni urednici i njihovi zamjenici – dobar glas o ZAgovornicima referenduma javno se usudila braniti tek nekolicina javnosnika.

Među prvima se oglasio romanopisac Slobodan Novak, ali se na njega već sljedeći dan obrušio Branimir Pofuk, a nakon toga cijela bojna specijalne duhovne policije, predvođena Davorom Butkovićem i dr. Juricom Pavičićem.

Kodeks europskih eksperata

Javnu potporu pravu organizatora na pokretanje narodnog referenduma pružili su i rijetki stavotvoritelji i ini umnici: Ivan Aralica, Milan Ivkošić, Nino Raspudić, Darko Pavičić i još nekolicina, pa i moja malenkost.

Potporu su im, očekivano, dali i predstavnici gotovo svih vjerskih zajednica, a Hrvatska biskupska konferencija je 19. studenog 2013. pozvala sve vjernike i ljude dobre volje da 1. prosinca izađu na ustavotvorni referendum.

Pozivajući se na “općeljudske i evanđeoske vrijednosti te tisućljetnu tradiciju i kulturu hrvatskoga naroda i većine drugih hrvatskih građana” i tvrdeći da se “potvrdnim odgovorom na referendumsko pitanje ne ugrožavaju drugačija osobna opredjeljenja”, biskupi vape: “Mi, biskupi Hrvatske biskupske konferencije pozivamo sve vjernike, kao i sve ljude dobre volje, da izađu na referendum te na pitanje – Jeste li za to da se u Ustav unese odredba po kojoj je brak životna zajednica žene i muškarca? – odgovore ‘ZA’”.

Europsko povjerenstvo za demokraciju temeljenu na zakonu poznatije kao “Venecijansko povjerenstvo/komisija”, savjetodavno tijelo Vijeća Europe sastavljeno od neovisnih eksperata ustavnog prava, bivših ustavnih sudaca, uglednih pravnika i parlamentaraca, predložilo je, a Savjet za demokratske izbore je u Veneciji u ožujku 2007. usvojio, “Kodeks dobre referendumske prakse”. To povjerenstvo, utemeljeno 1990. u Veneciji, inače je savjetodavno u stvaranju demokratskih ustava i rješavanju ustavnih sukoba, pa je trenutačno vrlo aktivno uključeno i u pokušaje reforme ustavnog poretka Bosne i Hercegovine.

Kodeks koji su pripremila trojica eksperata – Nizozemac Pieter van Dijk, Andorac François Luchaire i Švicarac Giorgio Malinverni – ima 15 stranica normi i još devet stranica priloga, objašnjenja, na kojima su izneseni rezultati istraživanja postojeće referendumske prakse.

Za hrvatski referendum o braku, izjave političara s njim u vezi i publicitet koji ga prati, važno je istaknuti nekoliko posebno važnih odredbi-preporuka.

Prvo: potpuno je legitimno da državni dužnosnici javno iznesu svoj stav ZA ili PROTIV pitanja o kojem se organizira referendum, ali svoj položaj ne smiju koristiti kako bi agitirali za ZA ili PROTIV.

Drugo: nadležno državno tijelo (logično bi bilo da u našem slučaju to učini Državno izborno povjerenstvo ili Sabor) moralo bi birače unaprijed OBJEKTIVNO obavijestiti, posebnim izvješćem, o stajalištima zagovornika i protivnika referenduma – uravnoteženo i nepristrano.

Treće: tijela državne vlasti morala bi osigurati vrijednosnu neutralnost i jednakost šansi pristaša i protivnika referenduma: pristup medijima, sredstvima oglašavanja i javnom istupanju, posebice u javnim medijima.

Četvrto: krajnji bi cilj informiranja građana morao biti njihovo osposobljavanje za donošenje obaviještene odluke o glasovanju ZA ili PROTIV.

Kako su protivnici našeg referenduma o braku karikirali tezu o “trojici birača koji mogu mijenjati Ustav”, svakako treba spomenuti da se Kodeks zalaže protiv odredbi o kvorumu ili minimalnom postotku birača koji trebaju izaći na referendum, uz objašnjenje da kvorum dovodi do konfuzije, jer se jednako broje oni koji glasuju NE i koji ne izlaze na referendum.

Dosadašnji istupi i postupci hrvatske političke elite – koja se strastveno i gorljivo uključila u kampanju na strani onih koji su PROTIV – dovodi u pitanje te odredbe Kodeksa o njezinoj neutralnosti i objektivnosti.

Nakon što su jasno iznijeli stav da su oni PROTIV, na što imaju puno pravo, predsjednici Republike, Sabora, Vlade, ministri i ini trebali bi do 1. prosinca o referendumu uglavnom – šutjeti.

Koliko su tvorci javnog mišljenja neskloni objektivnom informiranju građana možda najbolje pokazuju dva primjera: (1) bujica napada na jednu izjavu dr. Željke Markić, organizatoricu prikupljanja potpisa za referendum i (2) zavjera šutnje kojom je popraćena jedna zastrašujuća javna izjava gorljive protivnice referenduma, psihologinje dr. Mirjane Krizmanić.

Navest ću i kratko prokomentirati obje izjave:

Na pitanje televizijske novinarke što bi radije učinila, dala vlastito dijete u dječji dom ili homoseksualnom paru, dr. Željka Markić je ovako odgovorila: “Ja bih sigurno djecu radije ostavila u dobro organiziranom domu, koji vode ljudi ispunjeni ljubavlju i koji nastoje nadoknaditi im obitelj do onog trenutka kada će ih dati muškarcu i ženi koji ih žele posvojiti, nego ih dala homoseksualnom paru.”

Nakon toga se na nju javno obrušila cijela takozvana liberalna javnost, a građanska udruga “Roda – roditelji u akciji” javnosti se obratila posebnom izjavom koja počinje dramatičnim rečenicama: “Udruga Roda – Roditelji u akciji užasnuta je posljednjim u nizu nastupa Željke Markić, ovaj put u emisiji Veto. Posebno pri tome mislimo na njezinu izjavu da bi djeci bilo bolje u domu za nezbrinutu djecu nego s gay parom, te na izjavu da su obitelji sa samohranim roditeljima također “neprirodno okruženje”.

Pogledajmo sada izjavu dr. Mirjane Krizmanić objavljenu u Večernjem listu: “Poznato je da djeca koja rastu u domovima do treće godine postanu mentalno zaostala jer im se mozak slabije razvija zato što nemaju prave emocionalne potpore, topline i komunikacije. A djeca koju odgajaju homoseksualni parovi odrastaju u posve normalne ljude koja stupaju u heteroseksualne brakove i imaju djece. Nema sumnje da je bolje dijete dati homoseksualnom paru nego ga ostaviti u domu jer tamo postaje emocionalno oštećeno.” (Večernji list, 14. studenoga 2013.)

Na tu doista zastrašujuću i stigmatizirajuću tvrdnju o mentalnom zaostajanju i slabijem razvoju mozga djece u dječjim domovima nije – do trenutka kad pišem ovaj osvrt, u srijedu 20. studenog 2013. – nitko reagirao. A to je podjednako veliki politički i kulturni skandal.

Osobno sam nazvao kabinet potpredsjednice Vlade i ministrice socijalne politike i mladih Milanke Opačić (nije bila u uredu, ali sam vrlo jasnu poruku – da naprosto mora osuditi izjavu dr. Mirjane Krizmanić – ostavio njezinoj osobnoj tajnici). Iako je osobno posvojila dijete iz doma, nije se oglasila. Nije se oglasila ni pravobraniteljica za djecu, a ni ministar dr. Mirando Mrsić koji je, sa suprugom, posvojio dva domska dječaka.

Šute i “rode”, “babe”, GONG i još oko 25.000 građanskih i civilnih udruga koje se bave – ljudskim pravima.

Odrastanje u dječjem domu, to svatko zna, nipošto nije lako i nitko ga ne bi poželio vlastitom ili tuđem djetetu, ali izjava da su djeca u domovima “mentalno zaostala” i da im se “mozak slabije razvija” sramota su za dr. Mirjanu Krizmanić koja je to izrekla, ali i za pristranu “liberalnu” javnost koja šutke prelazi preko te izjave.

Njezina mlađa kolegica mr. sc. Iva Žegura, klinička psihologinja iz Klinike za psihijatriju Vrapče, pozabavila se “kreativnim” korištenjem homoseksualne statistike.

Glasujte slobodno i bez straha

Evo što je izjavila za Jutarnji list: “Prema navodima nekih istraživanja, smatra se da je sedam do 15 posto odraslih osoba homoseksualne orijentacije. Društvo u kojemu živimo počiva na patrijarhalnim i heteroseksualnim normama koje favoriziraju seksualne odnose u svrhu reprodukcije, zanemarujući pritom činjenicu da su i tijekom povijesti ljudske civilizacije, kao i kod različitih vrsta životinja prisutne i ostale varijacije seksualne orijentacije. Homoseksualna orijentacija već je nekoliko desetljeća izuzeta iz klasifikacije mentalnih poremećaja i kao takvu je valja razdvojiti od parafilija. Što se tiče homoseksualnih veza, istraživanja su opet vrlo jasna. Istospolni parovi su podjednako predani u svojim romantičnim vezama kao i heteroseksualni parovi. Postoji i niz predrasuda o istospolnim roditeljima koji podižu djecu. Međutim, istraživanja pokazuju da razvedene majke lezbijke postižu podjednake rezultate kao i razvedene heteroseksualne majke na mjerama psihološkog zdravlja. Djeca imaju više kontakta s gay očevima nego s razvedenim heteroseksualnim majkama. Briga i ulaganje u roditeljsku ulogu podjednaka je kod heteroseksualnih i homoseksualnih očeva. U dosadašnjim studijama ispitano je više od 500.000 djece gayeva i lezbijki roditelja te ni jedno nije imalo konfuziju oko rodnog identiteta.”

Naravno, ponovno se radi o namjernom pogrešnom informiranju javnosti, što je suprotno težnjama i Kodeksu Venecijanske komisije.

Naime, iako je vjerojatno moguće pronaći i “neka (pristrana) istraživanja” prema kojima je postotak homoseksualnog usmjerenja “između sedam i 15 posto”, ozbiljna istraživanja pokazuju suprotno: da je takvih između jedan i četiri posto.

Najnovija istraživanja koja su ozbiljni istraživači proveli na velikim uzorcima pokazala su ove postotke: Australija 2,5%, Danska 2,7%, Francuska 3,1%, Irska 1,6%, Kanada 2,1%, Novi Zeland 3,3%, Norveška 3,4%, SAD 3,8% itd.

Još je apsurdnija tvrdnja Ive Žegure da baš ni jedno od pola milijuna “ispitane” djece koja žive u istospolnim obiteljima nije imalo problem sa spolnim identitetom.

Moralna panika koju su “liberalni” stavotvoritelji stvorili uoči referenduma o definiciji braka rudiment je ideologije i kulture jednostranačja, jednoumlja i političkog monizma koji ne priznaje i ne dopušta raznolikosti, različitosti i pluralizam: uvjerenja, mišljenja, vjerovanja, čak ni ukusa i mirisa.

Zastrašujući medijski linč kojem je izložena svoje korijene, nažalost, ima u praksi pogroma i čistki koje baštinimo, a da toga najčešće nismo svjesni, iz doba komunizma.

Demonske etikete koje su na početku spomenuti “liberalni” moćnici i umnici dodijelili i podijelili dr. Željki Markić nesvjesno su posuđene iz po zlu poznatog Staljinova Kratkog kursa SKPb-a (puni naziv knjige: Istorija Svesavezne komunističke partije (boljševika) – kratki kurs, Kultura, Beograd, 1945.) kojeg vjerojatno neki od mladih verbalnih bojovnika protiv “konzervativne (kontra)revolucije” – tipa Peđe Grbina i Igora Kolmana – vjerojatno nikad nisu vidjeli, nekmoli čitali.

U tom priručniku svih staljinističkih i komunističkih čistki, progona, pogroma i terora, veleizdajnici “revolucionarne”, “avangardne” i “bezgrešne” partije boljševika, prije izbacivanja iz partije, osude na smrt i likvidacije, ovako se etiketiraju: banda neprijatelja naroda, ništavni fašistički lakeji, zločinci, trockistički ološ, bjelogardejski pigmeji, ništavne mušice, nepotrebne prnje, talog ljudskog roda, prišipetlje, stjenice, svekoliki ljudski ološ itd.

Iako je oduzimanje pozitivnih ljudskih vrlina zajedničko lijevom i desnom totalitarnom umu i teroru, maštovitost je komunističkih – staljinističkih i maoističkih – etiketa ipak teško nadmašiti.

Primjerice, u kineskoj Kulturnoj revoluciji smijenjeno je i poniženo oko trideset milijuna ljudi. Broj ubijenih do danas nije precizno određen. Znanstvenici, intelektualci i umjetnici proglašeni su pogubnim ljudskim pošastima koje su stajale uz bok četirima službenim pošastima iz sitnoživotinjskog svijeta: komarci, muhe, vrapci i štakori.

Ništa naročito, osim ovoga što bi svakom istinskom liberalnom, slobodarskom umu moralo biti bjelodano. Sva, a posebno suvremena društva, trebala bi biti i jesu raskošna “carstva” različitosti i raznolikosti. Te različitosti i raznolikosti trebalo bi shvaćati kao društveno i kulturno bogatstvo, a ne kao razlog za plašenje naroda kako bi TRADICIONALNA (a ne konzervativna) definicija braka kao zajednice žene i muškarca unesena u Ustav RH zapravo značila povratak u nacizam i fašizam. Zašto ne i komunizam koji je imao podjednako represivni odnos prema “tubašima” (tako ih nazivaju u Dubrovniku), “pederima” i “toploj braći” kao i fašizam i nacizam?

Ako se, dakle, dogodi da većina sudionika narodnog referenduma odluči da u Ustavu mora stajati da je brak životna zajednica žene i muškarca, to nipošto neće i ne smije značiti uskratu bilo kojeg ljudskog prava i/ili slobode koje međunarodne konvencije i hrvatski zakoni jamče svim građanima, pa i onima koji imaju istospolno i srodna usmjerenja.

Glasujte slobodno i bez straha, bez obzira na to jeste li ZA ili PROTIV!

>>Sučelili smo 'U ime obitelji' i 'Građani glasaju protiv': Tko ima bolje argumente?