Lažna mogućnost izbora dopustila je, zamislite čuda, da postoje i oni koji ne dijele oduševljenje koncertnim spektaklom Bijelog dugmeta. Pred zapjenušanim i ekstremno raspoloženim fanovima najpopularnije ex-YU grupe takvo je priznanje prilično opasno.
Iako iza takvog stava stoje sasvim, valjda, dopušteni osobni razlozi koji mogu, a i ne moraju biti političke ili glazbene naravi. Jednostavno, postoje i ljudi koji su na najnovije događanje naroda ravnodušni ili negativno raspoloženi.
Možda neki i promijene mišljenje do Vidovdana u Beogradu, ali se njihovo trenutačno postojanje ipak ne može izbrisati... Stvaranje treće Jugoslavije prilično je nerealno ili samo naoko daleko, istodobno žrtvama velikosrpske agresije sasvim je nevažno jesu li njihovi dželati pjevušili Đurđevdan ili Selma putuje, ja kofer nosim...
Iz kuta prolaznosti vremena i rijetkih trenutaka izvanrednosti sasvim je razumljiva i euforija onih koji su u Goranu Bregoviću prepoznali dragulj ljudskog i umjetničkog čuda. Takvi su svoje puno oduševljenje iskazali u srijedu navečer...
I neka su! Crnogorski pisac Andrej Nikolaidis zapitao se je li baš Bregović taj genij koji je svojim djelom iskoračio izvan granica ljudskog vremena i morala: "Bregović kaže da ne vidi ništa bolje od turbo folka - a u svijetu u kojem nema ničeg boljeg od Svetlane Ražnatović Cece, doista nije važno kakav je tko čovjek.
On tvrdi kako želi biti zapamćen kao rodonačelnik turbo folka. Zato je bilo značajno da on ne bude u Sarajevu - da bi mogao stvarati svoju veliku glazbu, svoj turbo folk. Koji je, uzgred, autentični umjetnički izraz Miloševićeve ratne Srbije. Pa nešto mislim: da nije stvorio turbo folk, možda nitko ne bi morao ići na Pivaru po vodu...", napisao je Nikolaidis.
A jutro poslije velikog trijumfa Bijelog dugmeta objavljena je i vijest iz stožera udovice ratnog zločinca Arkana: Ceca će u rujnu pjevati na velikom koncertu u Sarajevu. Cijena ulaznice od dvadeset do pedeset konvertibilnih maraka...