Hrvatsko sokolarstvo među najstarijima je u Europi. Prema nekim zapisima, na ove su ga prostore donijeli Iliri i Kelti, a odnjegovali hrvatski kneževi i kraljevi. Danas je sokolarenje poprimilo i puno veće razmjere od samoga lova te je uvelike prešlo i u okvire zaštite ptica grabljivica i brige o njima.
Razlog tome je što su upravo sokolari ti koji najbolje poznaju sociologiju psihologiju ptica grabljivica. Stjepan Alaber iz Požege sokolarenjem se bavi dugi niz godina. Još od malih nogu gajio je ljubav prema divljim životinjama i njihovu uzgoju, a s obzirom na to da ptice grabljivice pripadaju skupini zaštićenih životinja, za njihovo posjedovanje potrebne su posebne dozvole.
Prevareni sokol ne sluša
Stoga je, da bi pribavio potrebne dokumente, morao završiti naobrazbu i položiti sve ispite vezane uz sokolarstvo.
– Sokolarenje me privlači od mladih dana. Moj je otac bio lovac, imao je puno pasa. Jednom prilikom, kada sam kao dječak išao s njim u lov, gledao sam psa kako izlazi iz grma. Odjednom se začuo nekakav huk. Bio je to jastreb koji se u letu obrušio na fazana. Sve me se to jako dojmilo – objašnjava Alaber.
Dugu tradiciju, za koju je potrebna iznimna požrtvovnost i ljubav prema pticama, nastavljaju lovci koji grabljivice poput sokola, jastreba ili orla odgajaju i posebnim ih metodama uvježbavaju za lov manje divljači, zečeva, fazana, prepelica i drugih ptica, te s njima dijele ulov. Sokolarstvo je plemenita viteška disciplina, gdje je lovac prestao loviti i ne nosi pušku. Love ptica i pas, a oni uživaju u promatranju. Alaber ima par sivih sokola te nekoliko jastrebova i križanaca. Kako kaže, neki sokolari plijen prepuštaju ljubimcima, drugi ih za trud adekvatno nagrade. U sokolarenju nema otimanja.
– Ulovljenu pticu ili zeca sokol ne donosi jer mu je preteška da bi s njom letio, već ja prilazim njemu i uzmem lovinu. No, to je inajvažniji trenutak u dresuri. Nikako se ne smije dogoditi da mu uzmem lovinu bez nagrade, jer se tada naljuti. Dopušta mi predati cijeli plijen uz uvjet da mu za uzvrat ponudim onu hranu koju najviše voli. Sokol shvaća kada je prevaren i otkazuje poslušnost. Lovinu moramo uvijek dijeliti i to je najpoštenije – ističe Alaber.
Jedina lovno-sokolarska udruga u Hrvatskoj, Sveti Bavon, djeluje na području cijele Slavonije. Jedan od članova je i mladi Brođanin Renato Kubat, netom završeni magistar inženjer šumarstva. Sokolarstvom se Renato bavi pet godina, a cijela priča počela je kada je njegov pokojni ujak Željko Dragičević, ujedno i osnivač udruge, nabavio staru stepsku sokolicu Helgu. Posjeduje tri ptice grabljivice, od čega dvije imprint ženke sivog sokola te hibridnog mužjaka.
Mukotrpno sparivanje
– Ptice grabljivice mogu se uzgajati i tako da se mužjak i ženka iste vrste stave u zatvorenu volijeru većih dimenzija. Potrebno je osigurati konstantni mir te stalne izvore hrane i vode kako bi došlo do sparivanja. To je izuzetno mukotrpan proces, jer je ponekad potrebno i više od pet godina do prvog legla, koje onda inkubiraju ženka i mužjak i othranjuju mlade ili se ta ista jaja stavljaju u inkubator – objašnjava Renato.
U uzgoju metodom umjetne oplodnje koriste se prethodno spomenute imprint ptice. Renato objašnjava kako se tako mogu uzgojiti različite hibridne ptice za potrebe lova, biološke zaštite i slično.
– Da biste postali sokolar, najprije morate položiti lovački ispit. Nakon toga potrebno je pronaći mentora sokolara, stažirati jednu lovnu sezonu s njim kako bi se naučile osnove te zatim s odobrenjem mentora pristupate sokolarskom ispitu, koji se polaže pismenim putem pred komisijom – nastavlja Kubat.
Ptice grabljivice strogo su zaštićena vrsta i svako se uznemiravanje u slobodnoj prirodi, narušavanje gnijezda, odstrel i ubijanje kažnjava. Iz udruge upozoravaju na drastično smanjenje populacije ovih životinja u prirodi.
– Najviše utjecaja na opadanje populacije grabljivica imala je široka uporaba pesticida poput DDT-a šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Osobito se to odnosi na populaciju sivog sokola, zbog njegova utjecaja na ljusku jajeta. Nakon prestanka upotrebe DDT-a te raznih projekata revitalizacije populacija se relativno oporavila – ističe Renato.
Renatove sive sokolice zovu se Hana i Greta te služe za budući uzgoj. Izuzetno su pametne, staložene i privržene. Hibridni mužjak je nasljedstvo pokojnog ujaka, zove se Gagarin. Ptice su to koje za njega imaju neprocjenjivu, sentimentalnu vrijednost i nipošto ih ne misli prodavati.
– Moj se Gagarin na plijen obrušava brzinom od 350 km/h, to je brzina koja sive sokolove čini najbržim životinjama na svijetu – ponosno kaže Renato.
Ne lovite vi nego psi, sokolovi i jastrebovi. ;-)