Nametnute odluke homogeniziraju Srbe

BiH bi mogla ostati bez Vlade već u utorak ako se ostvari namjera premijera Nikole Špirića i drugih dužnosnika SNSD-a o davanju ostavke. Drugi čovjek Vijeća ministara i ministar financija Dragan Vrankić zajedno sa Špirićem boravio je u SAD-u na godišnjoj konferenciji svjetskih financijskih institucija, Svjetske banke i MMF-a. BiH je tamo dobila prolazne ocjene.   

VRANKIĆ: Naši makroekonomski pokazatelji solidni su, što su nam i poručili u Washingtonu. Inflacija je jedan posto, rast bruto društvenog proizvoda (BDP) je 6,2 posto, zaduženost je tek 20 posto BDP-a. Imamo nešto slabije indikatore oko deficita vanjskog računa koji iznosi 17 posto, što svakako trebamo popraviti, ali ga držimo pod kontrolom. To je, međutim, tek jedna kocka u mozaiku za pravu ocjenu, a naša zemlja je pred brojnim reformskim zahvatima.   

VL: Kakav status BiH ima u svjetskim financijskim institucijama?  
VRANKIĆ: BiH je napredovala zbog svoga reformskog puta. U pregovorima smo sa Svjetskom bankom da napustimo skupinu nerazvijenih zemalja i dobijemo novi status. Onda bi pod nešto kamatno gledano lošijim uvjetima u sljedeće tri godine od Europske banke za obnovu i razvoj (EBRD) mogli dobiti deset puta veće iznose nego do sada, čak 500 milijuna maraka kredita. Taj bi se novac mogao usmjeravati u strukturalno prilagođavanje, infrastrukturu, ali i za razvoj gospodarstva. S dobrim projektima moći će u raspodjeli toga novca sudjelovati i privatnici. 

VL: Prva stvar koja vas je zatekla pri povratku iz SAD-a bile su nametnute mjere Visokog predstavnika. Osjeća li se kriza u Vijeću ministara?  
VRANKIĆ: Ove mjere nisu me razveselile jer ih je donio netko drugi. S druge strane, uvijek se doživljavaju kao preferiranje jedne strane. Želio bih da u BiH nema Ureda Visokog predstavnika, da sami donosimo odluke i vodimo zemlju. Međutim, situacija je takva da nema napretka u dijalogu, reformske procese nismo proveli. Zbog policije nismo potpisali Sporazum s Europskom komisijom, što bi imalo velike pozitivne i konkretne učinke za zemlju. To je svakako loša poruka i došli smo u poziciju intervencije.   

VL: Rješavaju li intervencije ključne probleme zemlje?  
VRANKIĆ: Intervencija ne rješava ustavnu krizu koja traje 15 godina. Zemlja mora prije svega biti uređena na moderan europski način, s jasnim načelima koja omogućavaju brzi razvoj i po mjeri svih naroda i građana u BiH.   

VL: U osvrtu u The Guardianu međunarodna se zajednica predstavlja dijelom problema, jer pokušava provesti anacionalni, građanski koncept. Je li to izvedivo?  
VRANKIĆ: Apsolutno nemoguće. Svi koji to pokušavaju na krivom su putu. Koncept s političkim uređenjem bivše Jugoslavije nije moguć. BiH je moguća kao zemlja s jasnim funkcijama države, ali i istodobno decentralizirana i unutra ustrojena tako da je svi osjećaju svojom. Srednja razina vlasti upravo zato mora omogućiti očuvanje identiteta svih naroda i građana.   

VL: Kako komentirate mjere Visokog predstavnika oko Vijeća ministara. Mogu li sada drugi i umjesto Hrvata odlučivati? 
VRANKIĆ: Bit ću iskren i reći da Vijeće ministara sigurno nije imalo dovoljno brzu protočnost zbog svih poslova i izazova koji nas očekuju u vezi s EU. Međutim, rad Vijeća ministara isključivo je odraz političkog stanja u zemlji, a ne nikako potrebe da se postiže konsenzus. Nakon nametanja rješenja valja očekivati dodatnu homogenizaciju i mislim da će iz RS-a sada svi uvijek isto glasovati.

VL: Mislite li da su sankcije rješenje? 
VRANKIĆ: Mi kao Hrvati najviše smo platili cijenu sankcija. U konačnici smo se, međutim, pokazali najkonstruktivnijim u svim reformama i izgradnji državnih institucija. Samo to potvrđuje koliko su prethodne odluke i mjere bile bez učinka. Ni ovaj put ne treba likovati zbog odluka Visokog predstavnika. Rješenje bi se moglo pronaći kad bi jedni popustili u tvrdom gardu, a drugi se odrekli ekskluzivnog prava na državu.   

VL: Izradili ste proračun za 2008. Trebao se već pojaviti na Vijeću ministara?!  
VRANKIĆ: Ministarstvo je u zakonskom roku predložilo dokument i Zakon o izvršenju. Očekivao sam da već bude na sjednici, ali vjerojatno će biti na sljedećoj. Proračun iznosi 1,2 milijarde maraka, od čega je 950 milijuna za institucije BiH, a ostatak za servisiranje vanjskog duga. Predvidjeli smo i novac za kapitalna ulaganja za zgrade institucija BiH od kojih je, primjerice, Vijeće ministara podstanar.   

VL: Nitko ne spori rezultate prikupljanja PDV-a, ali raspodjela ide isključivo administraciji i socijali, a ne u razvoj. Kako gledate na te kritike?  
VRANKIĆ: PDV je nešto najbolje što se dogodilo BiH posljednjih nekoliko godina. Politikanti su kritizirali jednu stopu. Demantira ih punjenje računa koji je prebačen za 800 milijuna od planiranog. S druge strane, upravo zbog predizbornih zakona danas se ti viškovi od PDV-a umjesto u razvoj prelijevaju u socijalnu potrošnju, koja je rezultat brojnih unutarnjih i vanjskih dubioza zemlje, ali i drugih promašaja.   

VL: Privatizacija!  
VRANKIĆ: Odvija se presporo. Profesor Stiepo Andrijić razradio je sustav brze privatizacije preko investicijskih fondova u koji su se trebali uključiti građani. Smijenjen je kad je ukazao da idemo u krivom pravcu. Privatizacija nije dala rezultat, nismo imali vezanih investicija. Ostali smo kod velikih  sustava. Moramo pratiti stanje u okruženju. Ako drugi privatiziraju telekome moramo i mi. Realnost je da u tom slučaju gubite tržišnu utakmicu.   

VL: Kako gledate na činjenicu da su u dva entiteta drastično različiti uvjeti poslovanja zbog različite porezne politike?  
VRANKIĆ: Porezi na dohodak i dobit, koji su u nadležnosti entiteta, uskladit će se. Nije istina da su opterećenja na plaće bitno različita. U RS-u su 71 posto, a u FBiH 69.   VL: Što sa starim deviznim štedišama, je li moguće s drugim državama ishoditi rješenje? VRANKIĆ: Bio bih najsretniji da je odmah moguće isplatiti taj novac. Država će izdavati i obveznice s jamstvom proračuna na koje će se primjenjivati kamata 2,5 posto. Te papire bit će moguće prodati ako ne žele čekati duže razdoblje. Kad su u pitanju dugovanja slovenskih i banaka bivše Jugoslavije, smatramo da su to obveze tih zemalja i njihovih banaka. Neshvatljivo je da je Slovenija praktički pokupovala pola BiH, a da nisu vratili uloge štediša.