Nije toliko bitno što je ne tako davno MUP raspisao javni natječaj za dobavu kave Franck, niti to što su se nad takvim javnim natječajima iz Elitea mogli samo prekrižiti. Nije bitno ni to što neki gradići u javnim natječajima za isporuku osobnih vozila lijepo opisuju auto - od marke do boje. Nije važno što se na Kornatima u kratkom roku naručuju jednostavno preskupe plutače. Prije je riječ o anegdotalnim situacijama koje dobro opisuju katastrofalno shvaćanje samoga razloga postojanja javnih natječaja i Zakona o javnoj nabavi. Možda se čak može prešutjeti to što se velike državne kompanije međusobno i dalje dogovaraju o velikim poslovima iza leđa privatničke konkurencije, ili je čak prihvatljivo da se privatnici protiv monopola Narodnih novina bore ustavnom tužbom. No, zaista je bitno to što je poduzetnička javnost već dokazano ogorčena na velike javne natječaje u kojima se dogovaraju golemi poslovi uz čudne i javno objavljene uvjete. Kao, sve je u redu, logično, po zakonu... Tu prag poduzetničke tolerancije može biti - jedino nizak. Dogodilo se to da je, u suradnji Hrvatske udruge poslodavaca i tvrtke Briefing, pokrenut projekt čak pomalo patetičnog naziva - "Jednaka šansa za sve" - a osnovana je i Koordinacija za kontrolu procesa javne nabave koja je primila primjedbe i prijedloge više od 30 poduzeća na Zakon o javnoj nabavi i njegovu provedbu.
Odustajanje od natječaja
Ogorčeni brojnim malverzacijama, mnogi poduzetnici, rekli su nam u Briefingu, ne sudjeluju na natječajima (ili su od njih odustali) jer su uvjereni da nemaju izgleda dobiti posao pod jednakim uvjetima kao njihovi konkurenti. Zaključuju da su "natječaji namješteni", odnosno, da je i prije objavljivanja natječaja dogovoreno tko će posao dobiti, a da ostali ponuđači koji se jave služe kao kulisa za regularnost provedbe natječaja.
Načini izigravanja zakona i ravnopravnosti ponuditelja vrlo su različiti, ali i vrlo česti, što naravno ne pogoduje ni transparentnosti ni povećanju konkurentnosti hrvatskoga gospodarstva, niti djeluje poticajno na razvoj malog i srednjeg poduzetništva koje bi Zakon o javnoj nabavi trebao štititi.
Ovih dana posebno smo upozoreni na "zanimljivost" dvaju javnih natječaja.
Hrvatske šume raspisale su javni natječaj za kupnju 188 vozila uz rok dostave ponuda od 18 (!) dana, što je dvostruko kraće od uobičajenog. Koga briga što su Hrvatske šume u toj vremenskoj strci pritom zaradile 97 prigovora, a da za šest poslovnih terenskih automobila nije obavljen odabir jer se javio samo jedan ponuđač.
- Riječ je o različitim prigovorima. No uvijek se neizabrani ponuđači bune na odabir. Kod traženih vozila bile su potrebne i određene tehničke značajke, pa ako netko ponudi najnižu cijenu, ne znači da će biti i odabran. Vozila tih ponuđača imala su odstupanja od tehničkih značajki koje su potrebne zbog specifičnosti šumskih terena - objašnjava Mladen Slunjski, predsjednik Povjerenstva za javnu nabavu Hrvatskih šuma. Za 85 vozila za koje je zaključena kupnja ugovori su vrijedni 5,5 milijuna kuna, dok za 97 osporovanih to iznosi oko devet milijuna kuna.
Nepotrebna strka
A velike državne kompanije vole stvoriti atmosferu vremenskog škripca (upitajmo se zašto). To potvrđuje i javni natječaj Hrvatskih željeznica, koje su uz sličan rok kao i HŠ zatražile ponude za "financiranje nabave novih cestovnih motornih vozila (117 komada) na bazi operativnog leasinga..." Ako ništa drugo, "lijepo" je čuti da su praktički istodobno dvije velike državne kompanije napravile strku među trgovcima automobilima zatraživši ukupno 305 različitih vozila.