Nancy Pelosi: Žena koja bi Trumpu mogla doći glave

Ako želite da se neki važan posao obavi, javite se Nancy Pelosi, napisala je Hillary Clinton u svome kratkom osvrtu o toj rođenoj političarki koju je magazin Time uvrstio među najmoćnije političke lidere. Trenutačno, ona je najmoćnija žena u američkoj politici i prva žena koja je izabrana za predsjednicu Zastupničkog doma Kongresa.

Teoretski, da se nešto dogodi predsjedniku Donaldu Trumpu i njegovu potpredsjedniku Mikeu Penceu, ona bi mogla postati i predsjednica. Naime, funkcija predsjednika Zastupničkog doma treća je po snazi politička funkcija u Sjedinjenim Državama. Uz to, ona je prva nakon sedamdesetak godina koja tu odgovornu funkciju obavlja po drugi put. Iako su joj u više navrata pokušavali prišiti poneku političku aferu, ona je iz njih izlazila kao neupitna moralna pobjednica. Svojim protivnicima u takvim je slučajevima pokazala da se iza nje ne vuku nikakve afere, a nakon toga često je bila predlagateljica zakona koji su sprečavali da bilo tko u SAD-u napravi nešto za što su je njezini protivnici optuživali. Ovih dana napravila je još jedan veliki povijesni korak – pokrenula je kongresnu istragu koja bi mogla završiti pokretanjem procesa opoziva protiv predsjednika Donalda Trumpa.

– Trumpa ne želim vidjeti kao opozvanog predsjednika, želim ga vidjeti u zatvoru – kazala je Pelosi tijekom jedne od brojnih istraga koje su vođene protiv njega. Bila je vrlo čvrsta u uvjerenju da protiv Trumpa ne bi trebalo pokretati proces opoziva, već bi trebalo uložiti sve snage Demokratske stranke da se iznađe kandidat koji će ga pobijediti na predsjedničkim izborima 2020. godine, kako bi nakon toga, kada izgubi predsjednički imunitet, mogli biti pokrenuti sudski procesi koji bi sigurno okončali zatvorskom kaznom. Jednom prilikom bila je protivnica pokretanja procesa opoziva protiv predsjednika Georgea Busha, a i sada, nakon što je početkom ove godine postala predsjednica Zastupničkog doma, smatrala je da demokrati nemaju dovoljno dokaza i aduta u rukama da započnu proces Trumpova opoziva. Smatrala je da bi Trump mogao kroz proces opoziva proći netaknut i da bi u tom slučaju sam sebe pretvorio u političkog mučenika, što bi mu poboljšalo šanse da ponovno bude izabran za predsjednika. U tome je bila čvrsta, iako je izazivala teške frustracije kod brojnih stranačkih kolega koji su proces opoziva željeli pokrenuti bez obzira na sve.

No kap koja je prelila čašu Nancy Pelosi bio je neimenovani zviždač iz američke obavještajne zajednice koji je otkrio postojanje telefonskog razgovora između Trumpa i ukrajinskog predsjednika Vladimira Zelenskog, od kojeg je Trump tražio da otvori istragu o mogućoj korupciji u poslovima sina predsjedničkog kandidata Joea Bidena u Ukrajini. To je bio uvjet za odmrzavanje američke vojne pomoći Ukrajini u iznosu od 400 milijuna dolara, koju je Trump s predumišljajem bio zamrznuo u travnju. S Trumpove strane postojala je i prijetnja o svojevrsnom zahlađenju u diplomatskim odnosima ne ispuni li Zelenski njegov zahtjev. Bila je to flagrantna zloporaba predsjedničke moći za stjecanje osobne koristi, što je ovaj put bilo ocrnjivanje trenutačno najjačeg demokratskog predsjedničkog kandidata. Pokušavši ucijeniti ukrajinskog predsjednika, Trump mu je ponudio pomoć ministra pravosuđa Williama Barra i svoga osobnog pravnog savjetnika i bivšega gradonačelnika New Yorka Rudyja Giulianija.

Bez dlake na jeziku

Nancy Pelosi nije trebalo dugo da donese odluku da je Trump ovaj put pretjerao i da demokratska većina u Zastupničkom domu ima u rukama sve adute za pokretanje procesa opoziva. Iz New Yorka, gdje je u tom trenutku bila, nazvala je vođu demokratske većine u Zastupničkom domu Stanyja Hoyera i izvijestila ga o svojoj odluci o pokretanju procesa opoziva Donalda Trumpa. Na letu u Washington pročitala je uvodnik u Washington Postu u kojem sedam demokrata, koji su se dosad protivili procesu pokretanja opoziva, sada otvoreno pišu kako se taj proces mora pokrenuti. Za Pelosi bila je to potvrda njezine odluke.

– Ljudi će mi govoriti da sam samo tako promijenila mišljenje o opozivu Donalda Trumpa, ali to nije tako. Nisam promijenila mišljenje, već su činjenice promijenile situaciju. Kada je priča o predsjednikovu telefonskom razgovoru izišla u javnost, bilo je očito da je on potpuno izdao ustav i prekršio predsjedničku zakletvu. Nakon toga svanuo je novi dan, prešli smo Rubikon. Zbog toga telefonskog razgovora sve se radikalno promijenilo – kazala je Pelosi. Ona je jedna od rijetkih političkih figura u Washingtonu koja u međusobnim susretima nije pred Trumpom imala dlake na jeziku i uvijek mu je u lice sasula točno ono što je u datom trenutku mislila. Vrlo je znakovito to što je u razgovoru s novinarom magazina New York otkrila sadržaj svoga telefonskog razgovora s predsjednikom nakon što je „Ukrainegate“ izišao u javnost. Naime, sadržaj razgovora između prvog i trećeg po snazi političara u državi u pravilu ostaje tajna. No ovaj put Pelosi je prekršila to pravilo.

– Nazvao me i isprva govorio o tome da se moramo koordinirati oko suzbijanja nasilja vatrenim oružjem i kontrole tko ga može dobiti, a tko ne. No nakon toga kazao joj je kako je njegov razgovor sa Zelenskim bio „savršen“. On može prekršiti odredbe našeg ustava, ugroziti integritet naših izbora i u blato baciti zakletvu koju je položio na početku mandata i istodobno misliti da nikome do toga nije stalo. Mogao bi isto tako misliti da nikome neće biti stalo ustrijeli li čovjeka na Petoj aveniji. Njegova izdaja ustava nešto je što si naša zemlja više ne može priuštiti – kazala je Pelosi svjesna da će bitka za Trumpov opoziv vjerojatno biti najteža i najduža bitka u njezinoj političkoj karijeri, koja zapravo traje od njezina djetinjstva.

Naime, rođena je 1940. u Baltimoreu u talijansko-američkoj katoličkoj obitelji u kojoj je politika bila nezaobilazni dio života. Majka Annunciata bila je doseljenica s juga Italije, a otac Thomas D’Alessandro potomak talijanskih doseljenika. Oboje su bili članovi Demokratske stranke. Otac je bio i kongresnik iz države Maryland, a kasnije i gradonačelnik Baltimorea, što je i funkcija koju je mnogo kasnije obnašao i Nancyn stariji brat Thomas III. Najmlađa od sedmero djece obitelji D’Alessandro, ocu je pomagala oko organizacije skupova i kampanja, a nakon što je u Washingtonu diplomirala političke znanosti, put i politička karijera bili su joj zacrtani. Preselila se u San Francisco i ondje počela munjevito napredovati na stranačkoj hijerarhijskoj ljestvici. Nakon samo pet godina intenzivnog bavljenja politikom, izabrana je na funkciju predsjednice Demokratske stranke za Kaliforniju. Izabrana je za zastupnicu u Kongresu 1987. nakon smrti njezine stranačke kolegice i mentorice, i to u okrugu koji obuhvaća četiri petine grada San Francisca.

Spasila Busha

Svoju političku snagu i karizmu pokazala je na još 16 izbora na kojima je svoje republikanske protivnike pobjeđivala krajnje premoćno. Čudo je bilo kada bi postotak glasova koje je osvojila pao koju desetinu postotka ispod 80 posto, a bilo je i izbora na kojima je dobivala i puno veći udio glasova.

Njezin uspon u Kongresu počinje 2002. kada je postala prva žena koja je izabrana za vođu velike stranke u Kongresu. Kada su demokrati pobijedili na međuizborima održanima na polovici drugog mandata Georgea Busha, Pelosi je izabrana za predsjedajućeg Zastupničkog doma, što je bila dužnost koju dotad nije obnašala nijedna žena.

– Ovo je povijesni dan za Kongres i sve žene naše zemlje, trenutak koji smo čekale više od 200 godina. No žene nisu samo čekale, one su i radile. Dok smo radile, nikada nismo gubile nadu u obećanje da će svi u ovoj zemlji biti jednaki – kazala je tada Nancy Pelosi naglašavajći da je njezinim izborom probijen „mramorni plafon“ i da će budućim generacijama žena samo nebo biti granica. U iduće dvije godine uspjelo joj je srušiti neke od važnih zakonskih prijedloga tadašnjeg predsjednika Busha, kojega je tada obranila od zahtjeva njezinih stranačkih kolega za pokretanje procesa opoziva, i to zbog laži oko Sadamova oružja za masovno uništenje.

Ponovno je izabrana na istu funkciju, i to u trenucima kada je Barack Obama slavio pobjedu, a demokrati imali dvotrećinsku većinu u Zastupničkom domu. Kada im je na međuizborima ta većina ponešto smanjena, predsjednik Barack Obama kalkulirao je da malo „ublaži“ odredbe svog prijedloga zakona o dostupnom zdravstvenom osiguranju, kako bi lakše mogao proći u Kongresu. No tad je na scenu stupila Nancy Pelosi i dobro izribala predsjednika zbog manjka hrabrosti i odlučnosti te zbog kalkulantske politike. Inzistirala je da sve mora ići upravo onako kako je on zamislio, a kada je prijedlog zakona došao do zastupničkih klupa, Pelosi je započela maratonsko dvomjesečno zasjedanje, najdulje u povijesti. Svoj je cilj ostvarila, a Obama ju je nazvao najboljim predsjedajućim Zastupničkog doma u američkoj povijesti.

No tako nije mislila nekolicina njezinih stranačkih kolega kada su demokrati izgubili većinu u Kongresu. Iako su je u posljednjih sedam godina u više navrata protivnici unutar stranke nastojali srušiti s mjesta lidera demokratske manjine u Zastupničkom domu, to nikome nije uspjelo. Dva mjeseca prije 79. rođendana, ta majka petero djece i baka devetero unučadi ponovno je zasjela na čelno mjesto Zastupničkog doma. Usprkos tome što nikada nije uživala osobitu potporu javnosti i nikada nije bila uvrštavana među popularne političare, Nancy Pelosi svojom odlučnošću da obavi svaki posao za koji smatra da ga treba obaviti zasigurno ulazi u političku povijest Sjedinjenih Država.