Oduševljen sam sa svime što je iza mene. U tako malo vremena doživio sam nekoliko nevjerojatnih stvari. Primjerice, igranje u pulskoj Areni kada smo se svi osjećali kao gladijatori, pa igranje u velikoj zagrebačkoj Areni, pa lude utakmice u Ledenoj... Ma u Zagrebu se osjećam kao doma, brzo sam se priviknuo, kaže Yelovich za Max! Koliko ljubav prema hokeju može biti velika najbolji je dokaz napadač Medveščaka Anthony Yelovich. Taj igrač hrvatskih korijena završio je financije i ekonomiju na fakultetu u SAD-u, imao je ponudu za posao, no odbio ju je nakon što je dobio poziv Medveščaka.
– Diplomirao sam u svibnju i imao sam priliku odmah se zaposliti. No, nije mi žao, novac me ne zanima. Posao sam ionako pronašao kao rezervni plan. Htio sam igrati hokej i nadao sam se da će me neki klub htjeti angažirati – istaknuo je Yelovich.
S godišnjom plaćom od oko 30.000 eura, među slabije je plaćenim igračima Medveščaka, a u SAD-u je radeći uredski posao s financijama mogao zarađivati dvostruko više. Kad je dobio poziv medvjeda, Yelovich je morao nagovoriti novog šefa da mu dopusti odlazak u Zagreb.
– Srećom, šef je fantastičan. I on je zaljubljenik u hokej, igrao je u AHL-u za Bridgeport. Rekao mi je da moram prihvatiti ponudu Medveščaka jer se jednom živi. Da je to šansa da ispunim snove. Šef kakvog možete samo sanjati – rekao je Yelovich, kojem je gazda obećao da ga čeka mjesto kad zaključi hokejašku karijeru.
– Kazao mi je da mogu igrati koliko god hoću i da mu se potom svakako javim!
Kada u glavi odvrti što mu se sve dogodilo u posljednjih šest mjeseci u Medveščaku, Yelovich ni najmanje ne žali zbog odluke.
Vidjet će i ta Olimpija!
– Oduševljen sam sa svime što je iza mene. U tako malo vremena doživio sam nekoliko nevjerojatnih stvari. Primjerice, igranje u pulskoj Areni kada smo se svi osjećali kao gladijatori, pa igranje u velikoj zagrebačkoj Areni, pa lude utakmice u Ledenoj... Ma u Zagrebu se osjećam kao doma, brzo sam se priviknuo. Grad je velik, ima sličnosti s mojim New Jerseyem. Baš ni jednoga trenutka nisam požalio što sam došao u Hrvatsku.
Anthony kaže da mu se momčad svidjela čim su počele pripreme početkom kolovoza, da je odmah osjetio da su spremni za vrh.
– Već nakon prvih nekoliko utakmica vidio sam da imamo momčad za prva četiri mjesta na ljestvici. Što dalje ide sezona, ambicije nam rastu. Trenutačno baš svaki igrač u svlačionici vjeruje da možemo do naslova. Uostalom, dokazali smo da možemo pobijediti baš svaku momčad. Dobro, osim Olimpije, koja nas je sva četiri puta pobijedila. No, ako nam dođe u doigravanju, siguran sam da ćemo i nju pobijediti – kaže Jelovich i dodaje:
– Svi sanjamo naslov i euforiju i slavlje koje bi nam priredili navijači. Mislim da bi naslov slavio baš cijeli grad.
U 46 utakmica za Medveščak, Yelovich je postigao jedan pogodak te četiri puta asistirao za gol. Statistika je to koja ga sigurno ne zadovoljava previše.
– Volio bih da više igram, tada bih mogao i pokazati više. No, ne bunim se, glavno da momčad pobjeđuje.
Budući da prije dolaska u Zagreb nikada nije bio u Europi, Yelovich se još prilagođava na malo “divljiju” vožnju automobilima.
– Uh, promet je jedino što me ponekad živcira. U Hrvatskoj zaista ima ludih vozača. Zato ponekad radije putujem tramvajem.
Yelovich kaže da mu je najljepši trenutak u Zagrebu bio kada je nedavno palo 60 centimetara snijega, a ni o najgorem ne dvoji:
– Poraz od Villacha 2:11. Uh, nadam se da takvu utakmicu više nikada neću igrati.
Najviše su ga se dojmili Medveščakovi navijači.
– Gledao sam puno snimki na You Tubeu prije nego što sam dolazio i shvatio sam koliko su privrženi. No, kada sam prvi put s leda čuo njihovo navijanje, to je bilo još deset puta bolje. Oni nas guraju, daju nam adrenalin na svakoj utakmici.
Iako mu ne daje minuta koliko bi htio, Jelovich je oduševljen trenerom Martyjem Raymondom.
– Odličan je trener i sigurno ne bismo bili jednako uspješni bez njega. Ponekad je vrlo strog, ali mislim da je to dobro, jer nas uči odgovornosti. Anthony se u hokej zaljubio s tri godine, kada ga je počeo i trenirati.
– Počeo sam trenirati zato što sam skupljao igračke kartice, pa sam i ja poželio postati hokejaš. Majka me prvi put odvela na led i od tada sam ga zavolio. Kao dijete trenirao sam i bejzbol, ali hokej mi je bio draži.
Preci s otoka Kaprija
Kao i većini hokejaša Medveščaka iz Sjeverne Amerike, i Yelovichu je najdrža ljetna zabava golf. U Zagrebu pak najviše voli s djevojkom otići u kino ili do kakvog trgovačkog centra. No, Anthony se i dalje usavršava za posao koji ga čeka u Americi.
– Čitam mnogo ekonomskih i financijskih knjiga, to me jako zanima, to je moj život.
Prije nego što je došao u Zagreb, iz SAD-a je pratio nastup hrvatske nogometne reprezentacije na EP-u.
– Tata mi je usadio ljubav prema Hrvatskoj, zajedno smo pratili utakmice na EP-u. Moj najdraži hrvatski igrač je Nikica Jelavić, možda i zato jer imamo slična prezimena – kaže Anthony.
Kako živi u okolici New Jerseya, Anthony zna za Dražena Petrovića.
– Naravno da znam, tata mi je mnogo pričao o njemu. Nažalost, kada sam ja išao na utakmice Netsa, njega više nije bilo. Mogu vam reći da je Petrović još uvijek popularan u New Jerseyu.
Yelovichevi preci su iz Hrvatske.
– Moji su s otoka Kaprija kraj Šibenika, djed je ondje rođen. Već s 14 godina djed je prvi put brodom došao u New York, a kada je stigao i drugi put, ostao je zauvijek. Baka mi je pak sa Sicilije.
Anthony je zbog Medveščaka prvi put posjetio Hrvatsku.
– Moj je tata još za vrijeme Jugoslavije bio 30 dana u Hrvatskoj i na Siciliji, a kada je nedavno opet došao jako se ugodno iznenadio. Bio je i na utakmici, plakao je kada je vidio hrvatsku strast za navijanjem i mene kako igram za medvjede.
Yelovichu je san igranje za hrvatsku reprezentaciju, no to će moći tek nakon dvije sezone u Medveščaku.
– Nisam još potpisao ugovor, ali nadam se da ću ostati i sljedeće sezone. I meni i tati puno bi značilo da odjenem hrvatski dres.
Jedan od ciljeva mu je i da nauči hrvatski jezik.
– Zasad znam reći hvala, molim, bok, kako si... Kada slušam Kostovića, Šijana i ostale u svlačionici, shvatim koliko je hrvatski jezik težak. No, naučit ću ga – zaključio je Yelovich.