Napadi na Hrvate u BiH uobičajena stvar!

Posljednji napadi na novinarke hrvatske nacionalnosti koje rade na Federalnoj televiziji, Sanju Bagarić, Blažicu Krišto i Nikolinu Veljović, prijetnje smrću, provokacije, logičan su nastavak redovite prakse ponižavanja, ubijanja, skrnavljenja svetinja, napada na katoličke svećenike, što prolazi nekažnjeno ili pak biva i nagrađeno!

Podsjetimo se samo ubojstava hrvatskih policajaca i civila povratnika u područja Travnika i drugih dijelova središnje Bosne. Za atentat na visokopozicioniranog državnog službenika, i to ministra unutarnjih poslova Jozu Leutara, ne da još nitko nije odgovarao, već su dugo u pritvoru bili nevini ljudi, a oni koji su sve zakuhali u Sarajevu nagrađeni su boljim namještenjima u državnim institucijama, dok se istodobno psihičkim bolesnicima kao što je Merim Galijatović, isplaćuju nagrade za lažna svjedočenja.

"Heroj ulice" u Sarajevu ispao je i marginalni glumac i ulični huligan, stanoviti Feđa Štukan, kad je prije godinu i pol na Kristov kip ispred sarajevske katedrale na prste stavio prezervative. Učinio je to, kaže, da pokaže kako inkvizicija još vlada u BiH i - ostao nekažnjen. I kardinal Vinko Puljić pretrpio je ulične napade, provokacije i vrijeđanja nasred sarajevske ulice, i opet nikom ništa. Za kamenovanje crkve u Plehanu i drugim mjestima u Posavini kamo su se Hrvati pokušali vratiti nitko nije ni trepnuo.

U Bugojnu je zabranjeno isticati katoličko znakovlje i krasiti ulice za božićne blagdane. Muamer Topalović, koji je ubio obitelj Anđelić na Badnju večer 2002., čak i iz zatvora prijeti, a u zeničkoj kaznionici je "paša" među muslimanskim zatvorenicima koji mu se dive za "herojski čin".

Stoga je i logično da neki manijak nakon pisanja u sarajevskim novinama kako se na FTV-u govori fašističkim jezikom i kroatizira javnost potegne za prijetnjama i uvredama. Duhovni oci takvoga ponašanja sjede u sarajevskim medijima, državnim institucijama i vjerskim zajednicama. Model već viđen s početka devedesetih u Beogradu.