Napuljska Camorra skrivala Gotovinu

Nisam upoznat sa specifičnim stanjem u Hrvatskoj, ali bavio sam se dosta odnosima među mafijom na cijelom Balkanu. I znam da postoji veza između hrvatske mafije, Camorre i kalabreške organizacije ’Ndrangheta koja je najveća u Europi, a možda i u svijetu.

Znam da je general Gotovina neko vrijeme bio skriven u blizini Napulja kod jednog od najvećih klanova u gradu – kazao je talijanski književnik i scenarist Maurizio Braucci o onome što hrvatska javnost dosad nije znala. Braucci je ovih dana boravio u Zagrebu u povodu premijere “Gomorre”, nagrađivanog filma Mattea Garronea o napuljskoj mafijaškoj organizaciji Camorra.

– Ti su podaci dostupni na talijanskim web stranicama. Jednako kao što sam u izvještajima Legambientea (Lige za prostor) pročitao podatke koji govore o velikim transportima toksičnog otpada iz Hrvatske i u nju. No, to je sve što znam o tim slučajevima.

Bez velikog iskustva
Braucci je jedan od petorice scenarista u filmu među kojima je i autor istoimene knjige Roberto Saviano koji od njezina objavljivanja zbog prijetnji smrću ima neprekidnu policijsku zaštitu.

Premda bez velikog iskustva na filmu, Braucci je bio važan član ekipe ne samo kao scenarist nego i kao dobar poznavatelj stanja u napuljskoj mafiji jer je zahvaljujući socijalnom radu s mladim prijestupnicima mogao ekipi filma otvoriti mnoga vrata na koja je samostalno bolje ne kucati. Ipak, unatoč njegovoj prisutnosti, snimanje filma nije protjecalo bez doze straha.


Privođenje mafijaša u Italiji po pravilu je spektakularno

– Isprva smo bili malo uplašeni, pa na početku snimanja filma na klapama nismo ispisivali naziv “Gomorra”, nego “Šest kratkih priča”. No, smatrali smo da se možda i ne izlažemo velikom problemu zato što Camorra, za razliku od sicilijanske mafije koja je strukturirana poput stošca, dakle jedan vrh odlučuje o svemu, ima više podjednako jakih centara i više klanova koji se međusobno bore, pa smo im mi bili sekundarni problem. Recimo, o kalabreškoj organizaciji ’Ndrangheta nećete vidjeti ni filmove ni knjige. Ipak, da biste shvatili u kakvoj smo atmosferi radili, opisat ću vam jedan događaj.

Kada smo išli snimati u Scampiu, predgrađe Napulja pod potpunom kontrolom Camorre, njihovi su pripadnici uzeli jednoga člana ekipe i zatvorili ga u dućan. Spustili su zavjese i rekli mu neka im iskreno kaže što točno snimamo.

Pod policijskom zaštitom
On im je, naravno, sav blijed, rekao da je riječ o ekranizaciji romana “Gomorra”, opisao im je sve što planiramo raditi i oni su nam nakon toga dali dopuštenje pod uvjetom da zaposlimo obitelji i ljude bez novca.

Proučavajući psihologiju kriminalaca u izrazito katoličkoj zemlji koja situaciju dovodi do ekstrema – s jedne strane ubijaju, a s druge su pobožni – Braucci je shvatio sustav u njihovim glavama. – Društvo nam svima nameće to da svi naši postupci moraju biti na neki način opravdani. Ti ljudi našli su opravdanje u novcu i konzumerizmu. Ljudi koji u sebi ne nose kulturne ili neke druge sadržaje, koji nemaju snage postići uspjeh na neki od društveno prihvatljivih načina, prisiljeni su ponašati se na taj način. Oni su svjesni da to što čine nije dobro, ali kako njihovo ponašanje ima uporište u financijskim rezultatima, to uzimaju kao opravdanje. To je vrlo zanimljiva psihologija.

Za priče kako je autor romana “Gomorra” Saviano pod policijskom zaštitom zbog prijetnji smrću, Braucci tvrdi da su medijski napuhane, ali da Saviana doista žele smaknuti.

– Da, i što je veći njegov uspjeh, to je ta nakana veća. Na početku su mu prijetili samo oni koje je napadao u knjizi, a sada je i na meti mladih camorrista koji bi se tim postupkom željeli reklamirati i steći slavu. Saviano je dobio policijsku pratnju u listopadu 2006., ali ne zbog knjige, nego zato što je u rujnu otišao u Casal de Principe, mjesto iz kojeg potječe obitelj Casalesi, najjača kada je riječ o Camorri, te nakon jakog govora prozvao njih i druge obitelji i pozvao ih da napuste to mjesto. No, da nije postigao toliko uspjeha s knjigom i kasnije filmom, sigurno ne bi imao taj problem.

Govoreći o mafijašu koji je kod Napulja skrivao generala Antu Gotovinu u vrijeme njegova bijega, Maurizzio Braucci najvjerojatnije je mislio na Ferdinanda Perrella koji je Gotovinin obiteljski prijatelj. Parella je 2003. godine dao intervju Globusu u kojem je potvrdio prijateljstvo s tada odbjeglim generalom, ali je negirao da ga je skrivao. Tom prilikom Parrella je negirao i da je napolitanski mafijaš, navodeći kako je točno samo to da je švercao cigaretama. Ministrica pravosuđa iz vremena Gotovinina bijega, Vesna Škare Ožbolt kaže kako se sjeća da je 2003. godine postojala informacija da se general krije kod Napulja. “Navodilo se da bi mogao biti kod poslovnog čovjeka u Napulju, ali nam je talijanska policija nakon provjere demantirala informaciju”, prisjetila se V. Škare Ožbolt.