Narod i izbori

U desetak dana otkako su završeni izbori u BiH, politički analitičari potrošili su na tone tinte kako bi narodu objasnili što se točno dogodilo. U središtu pozornosti analitičara i javnosti, ne samo u BiH nego i susjednoj Hrvatskoj, bio je izbor hrvatskoga člana Predsjediništva Bosne i Hercegovine. Kako znamo na to mjesto sjeo je Željko Komšić, načelnik općine Novo Sarajevo i član SDP-a BiH, političke stranke čije se stajalište o uređenju BiH ne razlikuje mnogo od stajališta SDA i Stranke za BiH.

Nitko tako jasnije i razboritije, kao dr. Mirjana Kasapović, profesorica na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu i vrsna analitičarka političkih zbivanja na ovim prostorima, pa i u BiH, nije objasnio apsurdnost po kojima su Hrvatima u BiH njihova člana Predsjedništva izabrali Bošnjaci.

Ona u svojoj analizi objavljenoj u Globusu postavlja hipotetičko pitanje što bi se dogodilo da su, recimo, Srbima Bošnjaci i Bošnjacima Srbi izabrali člana Predsjedništva BiH. Uz pitanje daje i hipotetički odgovor u kojemu kaže da bi vlasti u Republici Srpskoj odmah proglasile izvaredno stanje i raspisale referendum o odcjepljenju od BiH, a bošnjačke vlasti u Federaciji BiH sazvale bi međunarodnu konferenciju na kojoj bi taj čin proglasile nastavkom srpskog genocida nad Bošnjacima mirnodopskim sredstvima.

A što bi se dogodilo da se to zbilo Hrvatima? Ništa, jer se to uistinu dogodilo. To je stvarnost za koju je kriv izborni zakon, ali i hrvatski političari kojima je bila važnija njihova promocija od hrvatske političke zbilje u BiH. Što je još gore, nekima je izbor Komšića za člana Predsjedništva BiH dokaz da je napokon, 15 godina nakon pada jednoumlja, među Hrvatima u BiH tek rođeno višestranačje.

Što više stranaka, što više ideja, što više novih lica u politici, poželio bih svaki birač jer bi imao između čega birati. Međutim, kod Hrvata se događa situacija da što god više imaju stranaka, sve je ve?a apstinencija glasača. Čudno? Zbog čega? Možda problem leži u vicu koji kaže kako je posrnulu staricu ispred zgrade jedne političke stranke u Hercegovini podigao čelnik te stranke i odveo u obližnju ambulantu. Baka mu u zahvalu reče kako će se moliti Bogu za njega, a on joj odgovori da ne treba moliti nego na izborima glasovati za njega i njegovu stranku.
"Nu, vidi njega!", reče začuđena baka. "Nisam se udarila u glavu, nego u bedro!"