Kongregacija za nauk vjere razmotrit će dokumentaciju o međugorskom fenomenu na redovnom sastanku ujesen i svoje će mišljenje predati papi Franji, koji će izreći konačni sud. To je izjavio pročelnik Kongregacije za nauk vjere Gerhard Ludwig Müller u razgovoru za internetski portal Njemačke katoličke crkve. Glede vatikanske odluke o Međugorju u Bosni i Hercegovini, gdje šestero vidjelaca (Ivanka Ivanković, Mirjana Dragićević, Vicka Ivanković, Ivan Dragićević, Ivan Ivanković i Milka Pavlović) drži da im se ukazala Gospa, Müller je potvrdio kako su rezultati rada međunarodne komisije kojoj je bio na čelu talijanski kardinal Camillo Ruini došli u Kongregaciju za nauk vjere koja će ih "na jesenskom redovnom sastanku" razmotriti i svoju odluku predati papi Franji. Müller je potvrdio da je međunarodna komisija za međugorski fenomen, koju je osnovao papa Benedikt XVI. 2010. godine, "temeljito ispitala cijelo pitanje".
Prvi pokršteni Slaveni
Podsjetimo kako je Međugorje postalo poznato u cijelome svijetu zbog navodnih ukazanja Gospe još od 1981. godine. Katolička crkva nije priznala ukazanja, ali ih je analizirala i sada bi se o njima trebao očitovati papa Franjo. Premda većina vatikanskih komentatora drži da će se papa Franjo negativno izjasniti glede međugorskog fenomena, posebno nakon što je 2013. kazao kako Gospa nije šef poštanskog ureda da šalje poruke, ipak ne mora značiti da će tako biti.
Pogledajmo najprije koje je norme u postupku razlikovanja navodnih ukazanja ili objava propisala Kongregacija za nauk vjere, a 24. veljače 1978. ih je potpisao papa Pavao VI. Kongregacija za nauk vjere mjerodavna je u pitanjima koja se tiču promicanja i očuvanja nauka vjere i ćudoređa. Također je mjerodavna za ispitivanje poteškoća o ispravnu razumijevanju vjere, kao što su pseudomisticizam, navodna ukazanja, viđenja i poruke pripisane nadnaravnim izvorima. Dokument, koji je potpisao tadašnji pročelnik Kongregacije za nauk vjere hrvatski kardinal Franjo Šeper, najprije je trebao ostati tajnim, odnosno samo za unutarcrkvenu upotrebu, ali su njegovi dijelovi bili objavljivani, pa je na koncu odlučeno da ga se u cijelosti objavi u javnosti. Dakle na osnovi normi o razlikovanju objava koje je sročio hrvatski kardinal Šeper "sudit" će se međugorskom fenomenu.
Vrijednost privatnih objava bitno je drukčija od javne objave. Kriterij za istinu privatne objave jest njezina usmjerenost na samoga Krista. Crkveno odobrenje privatne objave znači kako ta poruka ne sadrži ništa što proturječi vjeri. Norme o postupku u razlikovanju navodnih ukazanja ili objava treba pomoći pastirima Crkve u njihovoj zadaći razlučivanja navodnih ukazanja, objava, poruka... Postoje pozitivni i negativni kriteriji za ocjenu nadnaravnosti. Osobu ili osobe koje primaju objavu treba ispitati pozorno. Ako je osoba ponizna, dobro uravnotežena, diskretna, krjeposna, onda postoji razlog za nastavak i ispitivanje same objave. Važno je i privlači li mjesto vjernike. Među negativne kriterije ubraja se bilo koja objava protivna dogmi ili moralu te ako se objavom želi ostvariti neka materijalna dobit.
No, bez obzira hoće li se Međugorje priznati ili ne kao novo svetište, Hrvati će, kao što su uvijek bili, ostati veliki štovatelji Blažene Djevice Marije i nju će uvijek u teškim trenucima molili za pomoć. Podsjetimo kako su Hrvati zvali Gospu "najvjernijom odvjetnicom Hrvatske (fidelissima advocata Croatiae) ili "Kraljicom Hrvata" itd. Ivan Pavao II. tijekom svog prvog pohoda rodnoj Poljskoj u svom pontifikatu kazao je kako su Hrvati prvi pokršteni slavenski narod. Prvi hrvatski knezovi i kraljevi izuzetno su štovali Bogorodicu, o čemu svjedoči više zapisa. U selu Biskupiji kod Knina pronađen je Pralik Gospe Velikoga Zavjeta koji potječe iz druge polovice 11. stoljeća. To je najstariji poznati Gospin lik u hrvatskoj umjetnosti. Gradnja crkve sv. Marije, u kojoj je pronađen Pralik Gospe Velikoga Zavjeta, započela je u 9. stoljeću, a radove je dovršio hrvatski kralj Dmitar Zvonimir. Ta je crkva jedno vrijeme bila stolna crkva kninskoga biskupa. Prema tome praliku izliven je u zlatu i srebru lik Gospe Velikoga Hrvatskog Krsnog Zavjeta, kao zavjetni dar svega hrvatskog naroda. Taj zlatno-srebrni Gospin lik blagoslovio je papa Ivan Pavao II. na svehrvatskom jubilarnom hodočašću u Rimu 30. travnja 1979., dakle samo pola godine nakon što je postao poglavarom Katoličke crkve. Štovanje Gospe podržavali su i širili pavlini, franjevci, dominikanci, isusovci. Uz pavline je vezan razvoj Marijinih svetišta u Remetama i Mariji Bistrici. Franjevci su podigli svetišta na Trsatu, u Sinju i Iloku. Dominikanci su posredno ili neposredno uveli u hrvatske obitelji moljenje svete krunice. Isusovci su odgojili mnoge mladiće i djevojke uz pomoć Marijinih kongregacija. Godine 1935. zagrebački nadbiskup Antun Bauer okrunio je u Mariji Bistrici čudotvorni kip Marijin i Malog Isusa zlatnim krunama i proglasio Majku Božju kraljicom Hrvata.
U Hrvatskoj postoje 23 marijanska svetišta (Aljmaš, Dragotin, Gorica, Ilača, Krasno, Marija Bistrica, Molve, Prizidnica, Pag, Pećno, Pleternica, Pojišan, Remete, Sinj, Slavonski Kobaš, Solin, Trsat, Zadar, Trški Vrh, Vepric, Voćin, Vrpolje-Šibenik i Zečevo), zatim 1162 vjerska objekta i 8 katedrala posvećenih Djevici Mariji. Uznesenju Blažene Djevice Marije (Velika Gospa) posvećene su katedrale u Zagrebu, Splitu, Puli, Dubrovniku, Varaždinu, Poreču i Krku, a Navještenju Blažene Djevice Marije posvećena je katedrala u Gospiću. Zatim, Uznesenju Djevice Marije posvećena je i konkatedrala u Senju i bivša katedrala na Rabu... Spomenimo samo neka marijanska svetišta, počevši od Marije Bistrice koja je nacionalno marijansko svetište. Za to svetište vezani su i brojni događaji, među kojima je i beatifikacija Alojzija Stepinca kojega je blaženim proglasio Ivan Pavao II. 1998. Marija Bistrica privlači velik broj vjernika, kao i svetište na Trsatu iznad Rijeke gdje je, prema pisanim kronikama, na trsatsko brdo 10. svibnja 1291. na čudesan način iz Nazareta stigla rodna kuća Blažene Djevice Marije. Na tom je mjestu kuća bila tri godine i na jednako čudesan način prešla u talijanski gradić Loreto (10. prosinca 1294.) gdje se i dandanas nalazi. Crkva Blažene Djevice Marije na Trsatu – Gospe Trsatske najstarije je hrvatsko marijansko svetište. U crkvi se nalazi čudotvorna Marijina slika pred kojom je 2003. godine kleknuo i molio Ivan Pavao II.
Zaštitnica alkara
Najveće marijansko svetište u Dalmaciji je Sinj. Turci su 1715. godine držali Sinj pod opsadom (o tome postoji i pisano svjedočanstvo na talijanskom jeziku: "Dnevnik opsade Sinja"), ali su se u noći između 14. i 15. kolovoza povukli. Branitelji Sinja to su pripisivali čudotvornom zagovoru Gospe Sinjske, čija je slika sve vrijeme opsade bila u tvrđavi, kamo je bila prenesena iz franjevačkog samostana podno grada. I svetište u Remetama vezano je za invaziju Turaka, a Gospa Remetska nosi naslov Odvjetnica Hrvatske. Prvi pisani trag o postojanju redovničke zajednice i crkve u Remetama posvećene Majci Božjoj potječe iz 1288. Sagrađena je na mjestu koje prije nije bilo naseljeno te su se ondje okupljali pustinjaci (eremiti, odatle ime Remete). Svetištem su upravljali pavlini, a u 16. stoljeću su ga poharali Turci koji su preostale pavline odveli i ubili u Vugrovcu. Crkva je kasnije obnovljena i služila je od 1812. kao župna crkva za naselja sjeverno od Zagreba. Crkvu je 1880. pogodio potres te je obnovljena 1882. Poslije Drugog svjetskog rata od 1963. svetištem upravljaju karmelićani. Spomenimo još marijansko svetište u Splitu, koje se prvi put spominje na kamenom natpisu iz 10. stoljeća. Glavno je slavlje na Veliku Gospu 15. kolovoza, kad se ikona Marije Hraniteljice u srebrnom prijestolju ujutro donosi u katedralu da bi se navečer svečano, na ramenima pučana i mornara, u pratnji nadbiskupa, kanonika, svećenstva i desetaka tisuća vjernika, ulicama grada vratila u svetište na Pojišanu. Čudotvorna slika u prošlosti je nošena u grad kao "obrana" od ratova, epidemija, suša, gladi...
Povijest Hrvata, njihove patnje, ratovanja, spasenja... vezani su uz Gospu. Bez obzira kako će se Vatikan izjasniti o međugorskom fenomenu, Hrvati ne samo što će ostati vezani uz Bogorodicu već će zasigurno i dalje hodočastiti u Međugorje za koje ih opet vežu najave ratova i molitve za mir. A za tu povijesnu povezanost Hrvata s Gospom znao je Ivan Pavao II. i za nju zna papa Franjo.
Pa nije Vatikan protiv Gospe!