Naš je pravopis uveo red i već se njime služi 200.000 ljudi

Od srijede, 11. prosinca, novi će se Hrvatski pravopis Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje uz Večernji list prodavati na svim hrvatskim kioscima i u poštanskim uredima, a cijena će mu biti 89,90 kuna. Povod je to za razgovor s ravnateljem Instituta Željkom Jozićem.

Hrvatski pravopis bio je najprodavanija knjiga na Interliberu. Zašto ste se odlučili prodavati ga i na kioscima?

Od samih početaka rada na Hrvatskome pravopisu Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje bili smo usmjereni prema korisnicima, odnosno svim govornicima hrvatskoga jezika. Zato smo se i odlučili za besplatnu, trajno javno dostupnu internetsku inačicu Hrvatskoga pravopisa na adresi pravopis.hr. Ideja objavljivanja Hrvatskoga pravopisa i u tiskanome izdanju dolazi kao sekundarna, a i tu smo željeli dostupnošću izaći ususret korisnicima.

Vaš pravopis od 31. srpnja ima preporuku Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta za uporabu u osnovnim i srednjim školama. Što to konkretno znači?

Poznato je da su barem četiri pravopisa imala različite oblike preporuka i odobrenja te “preporuka kojima se odobrava” i slične jezične i pravne akrobacije kako bi se pojedino pravopisno izdanje proguralo u školsku uporabu jer je školska populacija najbrojniji i najvjerniji konzument pravopisa. No, upravo preporukom Ministarstva za uporabu Hrvatskoga pravopisa IHJJ-a dokinuta je višegodišnja kaotična situacija u hrvatskome pravopisanju, barem na školskoj i obrazovnoj razini.

Kaotično stanje koje je do tada vladalo osuđivali su svi dionici obrazovnoga procesa, ali i stručnjaci jezikoslovci te je pravopisna zbrka u hrvatskome jeziku postala simbolom općega nejedinstva i izvorom podjela među govornicima hrvatskoga jezika. Činjenica pak da smo po brojnosti pravopisnih izdanja postali svjetski rekorderi izazivala je podsmijeh domaće i strane javnosti prema hrvatskoj jezikoslovnoj struci i, u konačnici, prema jeziku samome, što smatram jednim od pogubnijih učinaka takve prakse. Nasreću, riječ je o praksi koja je nastojanjem i radom Instituta dokinuta, čime se posebno ponosimo.

Je li objavom vašeg pravopisa najprije na mreži, a onda i u tisku, doista završilo dugo razdoblje pravopisnih previranja u Hrvata?

I uz najveći pesimizam, kojemu sam rijetko sklon, slobodno mogu reći da jest. To temeljim na nekoliko lako dokazivih činjenica: od 27. lipnja ove godine internetsko izdanje Hrvatskoga pravopisa posjetilo je više od 200.000 ljudi, a krivulja koja pokazuje broj korisnika iz dana u dan raste te je trenutačno na nešto više od 2000 dnevnih korisnika, od kojih je njih 60 posto novih. To sve dokazuje da je naš pravopis već poprilično ušao u uporabu, i to ni pola godine nakon objave. Kaže se da pravopisu treba nekoliko godina da zaživi, a već sad se može ustvrditi da je naš pravopis zaživio pet mjeseci nakon objave! Osim toga, svi su udžbenici svih nakladnika za školsku godinu 2014./2015. potpuno usklađeni s institutskim pravopisom.

Cijeli je nastavni plan i program za sve razrede osnovnih i srednjih škola te za sve nastavne predmete napokon pravopisno ujednačen prema jednome pravopisu, a natjecanja iz hrvatskoga jezika te državna matura također će se provoditi prema jedinstvenim pravopisnim rješenjima iz Hrvatskoga pravopisa IHJJ-a. Našim se pravopisnim rješenjima dostupnima na internetu služe gotovo sve medijske kuće u Hrvatskoj, a isto tako činjenica je da sve više govornika hrvatskoga jezika obraća više pozornosti na jezičnu ispravnost tekstova i da su svjesni važnosti pravilne uporabe hrvatskoga jezika, a to je dugoročno najveći i najvažniji učinak objavljivanja.

Kako gledate na aktualizirane prijedloge da se u Hrvatskoj zakonom uredi obvezna primjena hrvatskoga jezika te da se uvedu čak i sankcije?

O zakonskom uređenju javne uporabe hrvatskoga jezika treba razgovarati vrlo ozbiljno. Od 1995. do danas bilo je više neuspješnih pokušaja donošenja zakona o hrvatskome jeziku, a čak i najliberalniji jezikoslovci i mediji smatraju da nekakav oblik jezične legislative treba postojati jer nam se jezik nekontrolirano unakazuje. Pomodno povođenje za engleskim nazivima u javnome prostoru jednako je iritantno kao i rigidno zahtijevanje da baš svaki naziv mora biti na hrvatskome. Osobno se povodim za idejom da jezikoslovci trebaju jeziku jasno postaviti granice, a opet mu dati i određenoga prostora za igru i razvoj jer je jezik živ i poprilično živahan. Što se pak kaznenih zakonskih odredaba tiče, nije problem u novčanim kaznama i njihovoj visini. Problem je u onome što zakon propisuje i ograničuje.