Vaš tim sa sveučilišta u Torontu nedavno je došao do velikog otkrića? O čemu se točno radi i za koje je to tumore važno?
Nedavno smo odgonetnuli kako funkcioniraju ABC transporteri, važni proteini povezani s nizom bolesti. ABC transporteri prisutni su u svim našim stanicama gdje imaju ulogu stražara te odlučuju koje će hranidbene tvari propustiti u stanicu, a koje, primjerice toksične, izbaciti iz stanice. Mutacijske promjene u ABC transporterima dovode do pojave 13 različitih genetičkih bolesti od kojih je sigurno najpoznatija cistična fibroza, zatim adrenoleukodistrofija, te Tangierov i Zelwegerov sindrom. ABC transporteri su, također, odgovorni što se brojne tumorske stanice ne mogu uništiti kemoterapijom jer ispumpavaju kemoterapijske lijekove izvan stanica. Naše je otkriće pokazalo prvi put kako 19 ABC transportera utječe na pojavu spomenutih bolesti. Također, ono otvara put razvoju novih lijekova koje tumorske stanice više neće moći odbacivati.
Na pragu ste zapravo nečega vrlo revolucionarnog?
Da, vrlo smo blizu objave najvećeg otkrića mojeg znanstvenog tima, a to je otkriće novog biomarkera za liječenje karcinoma pluća. Nažalost, ne smijem vam reći ništa više o tom našem otkriću jer smo trenutačno u procesu revizije naših rezultata za jedan od najpoznatijih svjetskih znanstvenih časopisa. Nadam se da će naše novo otkriće biti objavljeno do kraja ove godine.
Kada se može očekivati lijek za liječenje karcinoma pluća?
U suradnji s mojim kolegama iz Princess Margaret Cancer Centera u Torontu, mi već ubrzano radimo na tom lijeku. Mislim da ćemo taj lijek moći prvi put primijeniti za otprilike 3-4 godine.
Tragate i za rješenjem za oboljele od cistične fibroze. Kakva je to bolest i što ste do sada postigli na tom području?
Cistična fibroza (CF) opaka je nasljedna bolest prouzrokovana promjenama u ljudskom CFTR genu, a u prosjeku pogađa jedno od 2500 novorođene djece. Kod oboljelih začepljeni su dišni putovi i gušterača, a bolest također pogađa i znojne žlijezde, kao i reproduktivni sustav. Prije nekoliko godina primijenili smo MYTH tehnologiju koju smo prethodno razvili u mojem laboratoriju na sveučilištu u Torontu i prvi put identificirali šest novih proteina koji komuniciraju sa CFTR-om. No, najvažnije je otkriće da jedan od tih šest spomenutih proteina, pod imenom TUS1, znatno pomaže CFTR-u pri obavljanju njegove funkcije. Drugim riječima, na molekularnoj razini otkrili smo potpuno novi način na koji funkcionira CFTR, i to se otkriće pokazalo važnim za razvoj novih terapija protiv cistične fibroze.
Kako je tekao vaš znanstveni put otkako ste otišli iz Zagreba?
Rođen sam u Zagrebu gdje sam 1990. godine diplomirao molekularnu biologiju na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu. U djetinjstvu sam maštao da postanem ili pilot ili liječnik. Kako sam već sa 16-17 godina izrastao gotovo dva metra, morao sam zaboraviti na profesiju pilota jer tada još nisu radili tako velike avione. Iako sam u Zagrebu uspješno položio prijemne ispite i na molekularnoj biologiji i na medicini, ipak sam se odlučio za molekularnu biologiju jer sam smatrao da je ta znanost na dobrom putu da odgonetne tajne brojnih ljudskih bolesti. Doktorirao sam na prestižnom ETH (Švicarski nacionalni tehnološki institut) u Zürichu. Nakon usavršavanja na sveučilištu Washington u Seattleu vratio sam se u Zürich kao 35-godišnjak te postao najmlađi strani profesor u povijesti tamošnjeg sveučilišta. Ondje sam razvio i patentirao MYTH tehnologiju pomoću koje se mogu pratiti kontakti između ljudskih membranskih proteina, važnih jer su uključeni u nastanak niza bolesti. Časopis The Scientist 2005. MYTH je proglasio jednom od 10 vrhunskih tehnologija koje će obilježiti sljedećih 10 godina u molekularnoj biologiji. Od 2005. godine radim u Centru za istraživanje života Terrence Donnelly sveučilišta Toronto.
Gdje vam se više sviđa, u Švicarskoj ili u Kanadi gdje sada živite?
Iako je Švicarska lijepa i sređena zemlja, po mentalitetu mi puno više odgovara Kanada gdje su ljudi mnogo opušteniji. Također, u Švicarskoj ćete uvijek biti i ostati stranac bez obzira na to koliko dugo ondje živite, dok u Kanadi nije tako. Kanada je slična država kao i SAD, u posljednjih 80-90 godina izgrađena je na temelju rada imigranata iz cijelog svijeta. Stoga su te zemlje mnogo tolerantnije od tradicionalnih germanskih zemalja Švicarske, Njemačke i Austrije. Iako u Kanadi živim samo osam godina, osjećam se potpuno ispunjenim kao da sam tu već 20 godina. Sveučilište u Torontu me prigrlilo, a kad god nam u posjet dođe neki značajan znanstvenik, pa i nobelovac, predstave me: “Ovo je naš profesor iz Švicarske, koji je zapravo Hrvat”.
Imate li želju vratiti se u Europu?
Jednoga dana ću se sigurno vratiti jer želim prenijeti znanje koje sam stekao u Kanadi na naš europski kontinent. Također, moram priznati da, što sam stariji, imam potrebu više biti u Europi. Ipak sam rođen i educiran ovdje i cijenim naš europski način življenja kao i činjenicu da ste za dva sata leta već u nekom fjordu u Norveškoj.
A u Hrvatsku?
Nikad ne reci nikad, no mislim da se neću vraćati u Hrvatsku prije odlaska u mirovinu, a to je još jako daleko (20 godina). Mislim da bih u Hrvatskoj znanstveno jako nazadovao i da bih se morao hrvati s brojnim stvarima o kojima se u Kanadi uopće ne moram brinuti. Mislim na međuljudske odnose, ljubomoru kolega ako ste uspješni, a prije svega na činjenicu da bih morao surađivati s dosta nekompetentnih kolega koji su na svoje položaje došli zaslugom rođaka, prijatelja i slično… Jednostavno nisam naučio tako raditi i uvjeren sam da bih istrunuo u takvom okruženju.
Jako ste pesimistični što se tiče situacije u Hrvatskoj. Prošle ste godine pisali pismo premijeru Milanoviću. Reagirali ste na izjave ministra Jovanovića upućene nedavno preminulom Vlatku Markoviću i Zdravku Mamiću.
Da, jako sam pesimističan jer je Hrvatska u posljednje 23 godine napravila jako mali pomak u poboljšanju života građana. Pogotovu sam razočaran događajima u posljednje tri godine jer sam mnogo nade polagao u sadašnju vladajuću garnituru, no od svega što je obećano nije ostvareno gotovo ništa. Mislim da to građani Hrvatske nisu zaslužili. Što se tiče izjava ministra Jovanovića, reagirao sam prije svega kao građanin Republike Hrvatske i intelektualac. Potpuno mi je nerazumljivo da se jedan ministar koristi takvim rječnikom i zbog toga sam napisao to javno pismo.
I je li vam premijer Milanović odgovorio?
Ne, nije mi nikada odgovorio. Pa gdje bi on stigao kada bi odgovarao na protestna pisma svih hrvatskih građana.
Čudno je to. U Švicarskoj ste bili najmlađi profesor na sveučilištu u Zürichu, u Kanadi ste član Kanadske akademije znanosti, a u Hrvatskoj vam ne odgovore ni na pismo, ne pitaju vas za savjet.
Ha-ha, pa da, i ja se pitam zašto je to tako. Ne znam što bih odgovorio na vaše pitanje. Izgleda da sadašnjoj vladajućoj garnituri nisam dovoljno dobar i nemam dosta znanja da joj pomognem, što potpuno prihvaćam ako oni misle da je to tako. No, moram vam priznati da mi je najvažnije da me cijene moji kolege u Kanadi.
>> Rak dojke: Važno je opaku bolest otkriti na vrijeme