Naš vatrogasac Tomo, koji je branio sezonce, pravi je heroj, ponosimo se njime

Ne trebate ići u Supetar, želite li pronaći te mulce i huligane, tražite ih u Splitu! – odbrusio nam je na trajektu za Supetar mještanin kojem smo se obratili kada smo čuli da s prijateljem razgovara o incidentu koji je glavna tema ne samo hrvatskih medija, nego i onih u okruženju.

– Neki od njih jedva su dočekali da nas prikažu kao nasilnike i nacionaliste, a to sa Supetrom i Bračom nema nikakve veze. Ništa dobro ne može nam donijeti ni vaše pisanje, jedino nam možete upropastiti sezonu! – pokušao nas je odvratiti.

Međutim, ništa im ne može više naštetiti od divljačkog napada skupine od 15-20 mladića na četvero sezonskih radnika iz Vukovara, Sotina i Varaždina koje su, uz poklič “Di je Srbin?!”, srušili na tlo, šaketali i cipelarili. Da nema medija, ne bi se znalo ni da je najveća junakinja cijele priče 26-godišnja djevojka iz Varaždina koja se bacila na svoga mlađeg kolegu i zagrlila ga ne bi li ga obranila od rulje, nadajući se, kako je poslije rekla, da je neće tući jer je djevojka. Međutim, huliganima to ništa nije značilo. Premlatili su je kao i ostale. Najgore je prošao Supetranin Tomo Dumančić, 26-godišnji vatrogasac, koji je pokušao obraniti poznanike od huliganskog napada i sa slomljenim nosom završio u bolnici. U Supetru je gužva, sezona se već zahuktala. Svi ugostiteljski objekti i trgovine rade, mjesto je puno sezonaca koji su kruh došli zaraditi sa svih strana.

Moglo je završiti puno gore

Na rivi, među ugostiteljskim objektima je i onaj u kojemu radi sve četvero napadnutih. Zatičemo vlasnika restorana.

– Sada nema nikoga od njih u smjeni, rade popodne, ali ne vjerujem da će htjeti s vama razgovarati. Već su odbili neke novinare. Njima nije do razgovora, svaki dan dolazi policija i danas je bila, stalno ih nešto ispituje. I oni i ja bili bismo najsretniji da to što prije završi i da se normalno radi – kaže nam vlasnik i dodaje da mu je jako žao što se to dogodilo.

– Vjerujte, moglo je završiti puno gore. Mlatili su ih na tlu i da nije naišao taksist koji ih je trubeći poplašio i rastjerao, pitam se kako je sve to moglo završiti. Užasno, a oni su gotovo još djeca, vrlo mladi ljudi, vrijedni i dobri radnici. Zvali su me i njihovi roditelji i jako su zabrinuti, a kako i ne bi bili. Kako mi je samo bilo neugodno! I baš mi je drago što su na kraju, bez obzira na sve, odlučili ostati i raditi i što nisu otišli – priča gazda koji je i sam sezonac, odnosno restoran mu u Supetru radi pola godine, a pola godine je u Njemačkoj.

Zapravo, većina radnika u ugostiteljstvu i ostalim uslužnim djelatnostima u Supetru su sezonci. Razgovarali smo s gospođom koja već 15 godina svakog ljeta na supetarskoj rivi radi prodajući haljine, torbe i nakit.

– Jako je ružno to što se dogodilo. Luđaka imate svuda. Ne bojim se nikoga, već godinama tijekom ljetne sezone radim na Braču i ne vjerujem da bi se išta slično moglo ponoviti. A sada, tko ih je tukao i kako je to bilo, u mjestu se priča svašta, ali ja vam nisam od onih bla-bla pa i ne znam ništa. Bolje mi je tako – priča gospođa iz središnje Hrvatske koju smo zatekli na štandu nedaleko od trajektnog pristaništa. Iako tvrdi da se nikoga ne boji, ne želi reći svoje ime niti se fotografirati, ispostavilo se poslije, kao i većina naših razgovorljivih sugovornika. Svoje viđenje iznijela nam je i vlasnica obližnjeg lokala.

– Stradali su mladi ljudi koji su došli zaraditi za kruh, a druže se i zajedno su izišli van. I ja imam sezonce, jedan od njih je Srbin. Hoćeš li razgovarati s novinarima? – pita momka koji je upravo naišao, a on odmahuje glavom i odlazi.

– Uvijek je bilo luđaka, to što su ih napali je slučajnost. Prije dvije godine, izmlatili su jednog momka iz Varaždina, zbog cure. Sada su se ovi momci i cura vraćali iz noćnog izlaska i naišli na pijane budale koje su našle razlog zašto da ih napadnu. Da sam ja ondje bila, i ja bih ih branila, makar poginula! Ponosim se Tomom Dumančićem, vatrogascem iz Miraca, dakle pravim Supetraninom, koji ih je branio i najgore prošao jer je jedini završio u bolnici. Mater mu radi gore u pekari, jadna žena, na bolovanju je i još je u šoku. Jebeš život ako se moraš bojati da ti sina vatrogasca nakon dežurstva ne izmlate! – bez dlake na jeziku je naša sugovornica.
– Znate li vi koliko je teško naći radnika? Ljudi se namučili, jedva čekaju da netko dođe, jedva su se nekako skrpali, a onda nam ih ovako tjeraju. Sramota! – kazala je.

U blizini su i prostorije bračke Torcide. Oni su se poslije napada, koji se dogodio nakon malonogometnog turnira koji su organizirali, oglasili na Facebooku. Kažu da je turnir prošao bez ijednog incidenta.

“Ono što se dogodilo u kasne noćne sate nakon turnira nije i ne može biti pod kontrolom Torcide Brač, niti mi kao organizacija možemo snositi sankcije za takva nedjela”, napisali su.

Protive se kolektivnoj krivnji i ljute na gradonačelnicu Ivanu Marković koja im je ukinula financijsku donaciju za Torcida Brač kup i dozvolu za korištenje nogometnog terena. Htjeli smo ih pitati zašto nisu decidirano osudili napad i provjeriti informaciju je li točno da je jednog od dvojice uhićenih nakon tučnjave, policija pronašla baš u njihovim prostorijama. Međutim, vrata su bila zaključana.

– Nema vam sad nikoga. Zanima li vas mjesto gdje su napadnuti oni momci i cura? Evo blizu, samo stotinjak metara dalje, između autobusnog kolodvora i dućana. Sada vam je tu gužva, ali u nedjelju u četiri ujutro nije bilo nikoga. Sreća da je naišao onaj momak s taksijem – prilazi nam mlađi čovjek i vodi nas do mjesta napada.

– Vidi se mrlja, ja mislim da su to tragovi krvi – pokazuje.

Zainteresirao se još jedan prolaznik.

– Strašno, ljudima je već pun kufer. Nadam se da će ih policija sve uhvatiti, iako je krenulo šugavo, našli su samo dvojicu od 20 – dobacuje.

Na suprotnom kraju mjesta su vatrogasci. Idemo se raspitati za zdravlje Tome Dumančića. Simpatije javnosti pridobio je ne samo zato što je branio napadnute nego i zato što je iz bolesničkog kreveta na profilu na Facebooku Torcide Brač komentirao njezinu objavu. “Zašto niste mogli napisati da osuđujete napad. Je li to tako teško, a da ne napominjem da niste spomenuli da je onaj što mi je polomio nos uhićen u vašim prostorijama. Sramite se”, napisao je Tomo Dumančić i dobio 1200 lajkova, dvostruko više od Torcidine objave.

Nos mu je slomljen na više mjesta, pretučen je, ali i pušten iz bolnice.

– Još je doma, nije bio ovdje. On je dragovoljac, nije mu to radno mjesto – objašnjava supetarski vatrogasac Tonči Dragičević kojeg s kolegama zatječemo u smjeni.

– Prenapuhano je sve to u medijima, ali treba stati na kraj huliganima. Prošle godine, također nakon Torcidina kupa, ušli su u jedan objekt i iz hladnjaka ukrali piće, a vlasnika istukli. Djeca su i oni, ali napiju se i onda nemaju ni straha ni obzira. Svake godine problemi, počela je dolaziti i interventna policija. Međutim, turnir završi, specijalci odu, a oni odu piti i tražiti probleme. Vrijeme je da se to zaustavi jer je to strašno loše i za druge mlade ljude, navijače, jer nisu svi agresivni. Evo, i ovaj naš kolega je član Torcide Brač, ali je normalan – kaže Dragičević pokazujući na kolegu.

Napadači nisu iz Supetra?

Vatrogasca torcidaša pitamo je li bilo i domaćih momaka među napadačima, a on nas gostoljubivo nudi sokom i vodom. Na pitanja ne odgovara.

Gradonačelnica Ivana Marković umorna je od svega.

– Osudili smo to što se mora osuditi i ne znam što bih vam još mogla reći. Koliko znam, napadači nisu iz Supetra. Ne znam tko su ti ljudi ni odakle su, ali mi nismo takvi. Mučili smo se kao psi da pripremimo sezonu, a sada svi pišu o tim ružnim stvarima i u drugi plan palo je sve što smo dobro radili zadnjih godinu dana da dočekamo ljeto i da nam sve funkcionira – kaže Ivana Marković koja je odmah u ponedjeljak, dan nakon napada, u svom uredu primila četvero napadnutih sezonaca, a vatrogasac je još bio u bolnici.

– To se nije smjelo dogoditi. Htjela sam ih upoznati, rekla sam im da se, bez obzira na sve, mogu osjećati sigurno u Supetru. Dala sam im naše telefonske brojeve, svoj i direktora Turističke zajednice, i rekla da me mogu zvati kada god hoće. Kada sve ovo prođe, zvat ćemo ih opet i podružiti se malo svi zajedno – najavljuje gradonačelnica. Nikako ne bi željela da četvero mladih ljudi iz Supetra ode s gorčinom, a nada se da će huligani biti otkriveni i kažnjeni. Svi bi to željeli.