Gospodarski strateg HSLS-a Josip Budimir i za prošle parlamentarne izbore pripremio je program reformi koji se ne razlikuje znatno od programa za iduće četiri godine. Čovjek koji je konsolidirao financije Francka, proveo reforme u vojsci kao pomoćnik ministra za financije, ima znanje koje mu priznaju i najljući protivnici. Za Večernji list govori o potezima koji slijede ako Domoljubna koalicija pobijedi na izborima.
Porezno rasterećenje
Izborni programi Domoljubne koalicije i koalicije Hrvatska raste vrlo su slični. Koja je krucijalna razlika između planova dvaju tabora?
Krucijalna razlika je u odnosu prema reformama. Vladajuća koalicija tvrdi da je već provela sve reforme i da nam ostaje samo čekati da država procvjeta. Mi upozoravamo na poraznu činjenicu da oni ozbiljne reforme nisu ni planirali, a kamoli proveli. Hrvatska je izgubila četiri dragocjene godine. Mi najavljujemo da ćemo znatno povećati efikasnost javnog sektora. Iz represivnog aparata pretvorit ćemo ga u servis građana i gospodarstva. Ukratko, mi smo proreformska, a oni protureformska koalicija.
U kojem smjeru ide porezna politika vaše koalicije?
Porezno rasterećenje korporativnog sektora i smanjenje stupnja represivnosti u postupanju poreznih vlasti pozitivno će djelovati na oživljavanje gospodarske aktivnosti. Ono je preduvjet za rast poreznih osnovica koje će omogućiti i kasnije smanjivanje stopa poreza na potrošnju. Porez na dobit treba plaćati prilikom isplate dobiti. Nije li logično gospodarstvenicima ostaviti da sami odluče u što će reinvestirati dobit? Osobito imajući na umu da ulaganje u tržište i istraživanje i razvoj donosi veću korist od ulaganja u materijalnu imovinu.
Konverzija kredita iz švicarskog franka u eure koaliciji Hrvatska raste služi kao izborni adut. I HDZ je podržao zakon u parlamentu.
Naši partneri iz HDZ-a digli su ruku za rješenje problema građana, ali nisu podržali predloženi model. Naša koalicija predlagala je kvalitetnija rješenja. Ona koja su održiva. Ovo je kvazirješenje za švicarski franak, obmana. Građane s tim problemom držalo se u talačkoj poziciji četiri godine. Nažalost, primijenjeni model ostavio ih je u talačkoj poziciji. Sad im sudbina ovisi o odluci Ustavnog suda. Očito je da Vlada nije imala namjeru riješiti njihov problem, nego ga iskoristiti za vođenje predizborne kampanje. Izazivanje konflikta s bankama iskorišteno je za podizanje rejtinga, a ne za rješavanje. Takvo ponašanje Vlade nije izuzetak. Politika izazivanja konflikata umjesto rješavanja problema bila je konstanta.
Ako Domoljubna koalicija pobijedi na izborima, a Ustavni sud sruši zakon, imate li spremno rješenje?
Postoji više rješenja, a zajednički nazivnik im je to da će pozicija korisnika kredita u švicarskom franku biti izjednačena s onom u kojoj su korisnici kredita u eurima. To možemo jamčiti, kao i to da će rješenja koja budemo primijenili biti konačna. Neće ovisiti ni o kakvim naknadnim sudskim postupcima.
Vlada tvrdi da zaposlenost raste, a DZS-ovi podaci da pada. Što je istina?
Nijedna statistika ne pokazuje rast zaposlenih. Službeni podaci Državnog zavoda za statistiku govore o tome da nikada u povijesti Hrvatske nije manje ljudi radilo nego što ih radi danas. Broj nezaposlenih veći je za 64.000 nego u 2011. kad se promatra anketna nezaposlenost. Manje je prijavljenih na Zavod za zapošljavanje, što je posljedica strožih uvjeta. Dodamo li tome val iseljavanja mladih nezaposlenih, očito je da evidencija broja nezaposlenih na HZZ-u nije pouzdan pokazatelj. Neprijeporno je da je u mandatu ove vlade smanjen broj zaposlenih i povećan broj nezaposlenih.
Banke su već iskazale gubitke zbog konverzije.
Vlasnici banaka matica poučeni ovim lošim iskustvom mogli bi ubrzati već započeto povlačenje kapitala iz Hrvatske. Uz već prisutan povećani ekonomski rizik, ovaj potez im je poslao poruku da je porastao i politički rizik ulaganja u Hrvatsku. Vladino rješenje proizvelo je dvostruki negativni efekt. Ugrožava dostignutu razinu sigurnosti investitora, ali i slabi fiskalnu poziciju jer će se nova vlada suočiti s gubitkom značajnog dijela proračunskih prihoda od poreza na dobit. Banke neće imati obvezu uplate poreza na dobit tijekom najmanje dvije iduće godine.
Posao za Plinacro
Na listi ste u VI. izbornoj jedinici, u kojoj posluju i Rafinerija Sisak i Petrokemija. Mogu li one preživjeti i poslovati s dobiti?
Njihova sudbina najbolje ilustrira nebrigu vlada prema industriji. Kao davatelj koncesije za istraživanje i eksploataciju nafte, država u natječajnim uvjetima mora favorizirati domaću preradu i osigurati posao za Rafineriju Sisak. Sudbina Rafinerije Sisak ne može se riješiti bez bitnog utjecaja države. Kod Petrokemije je uz loše upravljanje poduzećem prisutna odgovornost regulatora tržišta. Omogućavajući državnom monopolistu Plinacru da Petrokemiji zaračunava četiri puta veću cijenu za transport plina od one koja se plaća u državama u okruženju, Petrokemija umjesto 20 milijuna plaća 80 milijuna kuna. Tih 60 milijuna kuna razlike iznos je gubitka koji je Petrokemija prikazala u devet mjeseci poslovanja. Rješenja nije teško naći. Dovoljno je da ljudi koji vode državu imaju odgovornosti i zaštite te gospodarske subjekte.
Sdp misli na fotelje, ali neće ih dobiti. Oni ništa nisu valjali, pa ne bi ni valjali. Zato zbogom drugovi.