Pa znate, postoje vam ti neki tenkići... – rečenica je kojom je Imoćanin Mario Jukić (27), danas direktor tvrtke Iron Bull, a te 2017. student pete godine Rudarsko-geološko-naftnog fakulteta u Zagrebu, započeo priču koja ga je tri godine kasnije “lansirala” do Amerike. Točnije, on i njegovi prijatelji završili su početkom 2020. u Las Vegasu, na CES-u, najvećem sajmu potrošačke elektronike na svijetu gdje su se njihovu proizvodu divili predstavnici Applea, Googlea, Forda, Amazona... Kako i ne bi s obzirom na to da su na svom štandu izložili – tenk.
Preciznije, pažnju su plijenile umanjene, ali itekako vjerne replike američkog M26 Pershinga i Tigra koje su imale sve operacijske sposobnosti stvarnih tenkova, odnosno mogli su se kretati, pucati, registrirati oštećenja na svom oklopu i još koješta. Neki će možda pomisliti kako je riječ tek o običnoj igrački na daljinski, ali radi se o itekako kompleksnom proizvodu kakav su godinama bez uspjeha pokušavali proizvesti i Kinezi, Nijemci, Ukrajinci, Amerikanci. Ali, da se vratimo na tu 2017. kad je sve započelo.
Uništeni tenk se deaktivira
– Moj najbolji prijatelj Ante Strinić i ja smo još s deset godina htjeli napraviti svoj tenkić pa smo s našim idejama gnjavili učenike iz obrtničke i stručne škole, da nam tamo nešto leme i spajaju, bilo je tu nekih za te godine uspješno sklepanih igračaka, ali nije to bila ništa posebno. Ante je otišao studirati strojarstvo u Split, ja naftno inženjerstvo u Zagreb, i baš negdje u to vrijeme dok smo studirali jako je postala popularna računalna igra World of Tanks. Mislim da ju je 2015. godine u Hrvatskoj igralo oko 150 tisuća igrača, a na svijetu je bilo preko 130 milijuna aktivnih računa. Dok sam bio na petoj godini, intenzivno sam pokušavao naći posao u struci, ali cijene nafte tad su bile niske i bila je loša situacija u tom sektoru općenito pa mi je tada pala na pamet ideja da napravimo World of Tanks u stvarnosti. Činilo mi se to kao dobra ideja za biznis jer je potencijalno tržište, s obzirom na broj igrača World of Tanksa, itekako postojalo, pa sam krenuo s tom svojom rečenicom “da postoje ti neki tenkići” koju sam izložio prijateljima kojima se ideja svidjela i krenuli smo na posao – prisjeća se Mario.
Glava i mozak razvoja tenka bio je upravo Ante Strinić, a ostatak ekipe koju je sačinjavalo oko pet ljudi, uglavnom Jukićevih kolega s RGN-a, pomalo je učio uz njega. Počeli su tako da su naručivali kineske replike tenkove, rastavljali ih i potom gledali kako to sve skupa funkcionira, zatim bi sastavljali svoje poboljšane verzije u koje bi nadograđivali neke dodatne karakteristike. Većina njih tada je radila različite studentske poslove, a praktički sav novac davali su za opremu i dijelove koje su zatim koristili za sastavljanje svojih tenkova. U početku se to sve vuklo relativno sporo, a iako su u timu imali inženjera strojarstva, muku su mučili s elektronikom koju su trebali postavljati pa su zbog toga jednog dana objavili post na Facebooku u kojem su tražili nekoga iz te struke da im pomogne u cijelom projektu. Tu se timu priključio Ante Medić (28), mladi poduzetnik koji je 2017. godine sudjelovao u osnivanju Pulsar Laboratories, startupa koji se bavio razvojem elektronike, i tu se cijela priča, kako se kaže, ozbiljno zakotrljala.
– Dobar gamerski tenk ove vrste treba imati četiri sustava koji jako dobro rade. Prvo je da treba izgledati i kretati se kao pravi tenk, u što spadaju i sustav amortizacije, brzina kretanja, nagibi topova, debljina ploča i tako dalje. Drugi dio je videoprijenos kako biste znali kuda se krećete, zato svaki naš tenk ima dvije kamere. Jedna se nalazi ispod kupole kako bi vozač vidio kamo vozi, a druga na kupoli kako bi vidio kamo cilja. Ekran preko kojeg možete pratiti kretanje tenka nalazi se na kontroleru kojim upravljate tenkom, a tu se nalazi i cijelo korisničko sučelje koje prikazuje koliko ste oštećeni, koliko vam je municije ostalo i druge informacije. Treći je sustav ispaljivanja metaka, a mi smo preuzeli mehanizme koje koriste airsoft puške i prilagodili ih našim potrebama. U borbama se koriste plastični okrugli meci promjera 6 milimetara koji se mogu ispucati do daljine od čak 70 metara. I četvrti sustav je i najbitniji jer njega još osim nas nije uspio razviti nitko na svijetu, zbog njega smo jedinstveni. Riječ je o sustavu senzorike pa tako svaki pogodak koji tenk primi bilježe senzori koji se nalaze na tijelu tenka. Ovisno o tome je li tenk pogođen na mjestu gdje je oklop tanji ili deblji, izgubit će više ili manje životnih bodova. Kada životni bodovi dođu na nulu, tenk je uništen i deaktivira se te ostaje stajati na mjestu – objasnio je šef razvoja elektronike Iron Bulla Ante Medić.
Ipak, kako bi došli do konačnog proizvoda, iza njih je moralo ostati pravo groblje rastavljenih tenkova. Šarafili su i spajali i rastavljali i sastavljali praktički otkako su osnovani pa sve do danas. Njihovo sjedište, koje se nalazi u sklopu Zagrebačkog inovacijskog centra na Velesajmu prepuno je različitih dijelova, maketa, alata, vijaka... Prvi put su svoj proizvod predstavili krajem 2017. na Infogameru, najvećem regionalnom gaming festivalu koji se održava upravo na Velesajmu.
Kompletna statistika igara
– Došli smo tamo s jednim tenkom, tri zgrade i dvije mete i ljudi su se oduševili, svi su htjeli probati voziti i pucati. Na pultu je stalno bilo deset ljudi, što nam je dalo vjetra u leđa – govori Mario Jukić.
Došli su ponovno i na Infogamer 2018. godine, a zatim su svoj proizvod krenuli prezentirati i na Bug Future Showu. Više od 200 ljudi je uživo s nestrpljenjem iščekivalo prezentaciju, cijeli show vodio je komičar Ivan Šarić, radio je i live stream koji su pratile tisuće ljudi i onda – fijasko. Tenk je ostao mrtav na pozornici.
– Nije se uopće želio pomaknuti, sve smo probali i ništa. Želio sam u zemlju od srama propasti. Kad smo ga uzeli i rastavili odmah tamo iza pozornice, skužili smo da je baterija otišla u kratki spoj i to smo riješili u roku od dvije minute. Kasnije su ga ljudi taj isti dan tamo vozili i isprobavali, ali je velika prezentacija neslavno propala. To je bilo početkom 2019. i tad smo odlučili još više stisnuti, prijavili smo se na Bug Idea Knockout, pobijedili i dobili mogućnost predstaviti naš proizvod u Las Vegasu – prisjeća se Jukić. Na CES-u su, osim tenkića, predstavljali i njihov konačni proizvod – igraonicu u kojoj se s tenkovima na velikoj mapi borite protiv suparničkog tima. Njihov proizvod toliko je oduševio investitore iz SAD-a, Dubaija, Francuske i još nekih država da su bili spremni doslovce isti dan sjesti na avion i otići u Zagreb kako bi vidjeli kako to sve funkcionira uživo i zatim kupiti franšizu.
– Tad smo shvatili da moramo što prije izgraditi igraonicu u Zagrebu koja će biti naša baza i koju ćemo pokazivati investitorima kako bi vidjeli gotovo proizvod – govori Mario Jukić koji vodi cijeli projekt izgradnje igraonice koja se trenutačno gradi u zagrebačkoj Areni. Bit će smještena na prostoru od oko 700 kvadrata, a najveći dio, oko 400 kvadratnih metara, zauzimat će velika mapa na kojoj će se odvijati borbe. Riječ je o imitaciji francuskog sela iz Drugog svjetskog rata, a u njoj će sukobiti 12 tenkova – šest protiv šest. S obzirom na to da svakim tenkom upravljaju 2 igrača – jedan nišani i puca, a drugi vozi – u bitki će sudjelovati 24 osobe. Jedan sat igre koštat će 30 do 40 kuna po igraču, a jedna partija trajat će do 10 minuta ili kraće ako se svi tenkovi jedne ekipe prije toga unište. Jedna strana napada, druga se brani, a onda se u idućoj rundi zamjenjuju. Igra uvijek tjera jednu stranu da bude agresivnija kako bi igra bila dinamičnija. U sklopu igraonice nalazit će se i ugostiteljski dio te će biti moguće naručiti piće, tu će biti i tribine kako bi i ostali mogli gledati borbe, a razvijen je i posebni sustav bodovanja. Svaki igrač će napraviti račun kad prvi put dođe i na njemu će se voditi kompletna statistika njegovih igara. Dvadeset igrača s najboljim rezultatima će na kraju godine ili sezone biti pozvano da sudjeluju u završnom turniru. Zagrebačka igraonica svoja će vrata otvoriti prvog dana rujna, a nakon toga slijedi širenje franšize po cijelom svijetu. Ekipa iz Iron Bulla već ima potpisan ugovor za izgradnju igraonice u Beču, a u pregovorima su i za njih nekoliko u Njemačkoj, SAD-u i Dubaiju. Iako su imali ponudu investitora te ponudu za preseljenje u inkubator Tech Stars Startup u Americi odlučili su ostati kod nas i u cijelom procesu proizvodnje tenkova i igraonice angažirati isključivo hrvatske tvrtke.
Iron Bull možete pratiti i na Instagramu i na Facebooku.
To su igračke! A ne Barbie i Ken.