Naseljem nam se šeću lisice, a nitko ništa ne poduzima!

– Ujutro sam išao na vlak kojim putujem na posao i pred sobom opazio dvije lisice. Jedna je odmah pobjegla, no druga je ostala ukopana na mjestu. Stotinjak metara iza mene na vlak je išla i susjeda, pa sam je pričekao, sigurnosti radi. Nije nam bilo svejedno. Nije normalno da lisica ne bježi – objašnjava Zdenko Cekol iz krapinskog naselja Šabac.

– Ona koja je ostala bila je samo desetak metara dalje od mene. Pljesnuo sam rukama, uzviknuo "marš!", ali ona nije reagirala – nastavlja Cekol. Naime, više je mještana naselja Šabac potvrdilo da su protekli tjedan vidjeli tri lisice kako se motaju po naselju, a kako nije uobičajeno da lisice borave u naseljenom mjestu, strahuju da životinje nisu bijesne.

– Putujući vlakom na posao, susjeda i ja razgovarali smo što učiniti, kome to javiti. Kada sam došao s posla, nazvao sam Centar 112, a oni su objasnili da te stvari rješava lokalna samouprava, dakle Grad Krapina, odnosno gradska komunalna služba – objasnio je Cekol. Kaže da se ne bi toliko uznemirio da je to bio izoliran slučaj, no dva dana prije nego što je on vidio lisice na njih ga je upozorio i susjed.

Lisica ga htjela napasti

– Vodio sam kćer na ritmiku kada smo sreli susjeda koji je bio uzbuđen jer je upravo vidio tri lisice. Imao je u ruci najlonsku vrećicu pa je njome šuškao ne bi li ih uplašio, no životinje nisu pobjegle. Jedna je čak krenula prema njemu i htjela ga napasti. Uzeo sam i ja kćerin štap za ritmiku kako bismo se mogli obraniti ako ih i mi sretnemo, ali više nismo vidjeli lisice te večeri – prisjeća se Cekol.

– Iz gradske komunalne službe rekli su da to rješava veterinarska služba, a oni pak da oni mogu pokupiti životinju samo ako je već mrtva. Tako oni prebacuju lopticu jedni drugima i nitko ništa ne poduzima jer kao nitko nije odgovoran, a u međuvremenu se možda bijesne lisice šetaju naseljem. Zato sam odlučio pozvati vas – rekao je Cekol i dodao da su u strahu zbog djece.

– Prijateljice iz škole rekle su mi da su vidjele lisicu u grmlju uz put kojim idemo u školu. Stale su, a ona je protrčala pokraj njih, ali nije ih napala – rekao je Zdenkov sin Baldo.

U strahu zbog djece

Kada nas je Zdenko odveo do šikare gdje je vidio lisice, sreli smo njegova drugog susjeda, Zorana Babića, koji ih je također vidio.

– Djeca ovuda idu u školu, a ljudi na posao i nije nam ugodno prolaziti tuda jer su u grmlju možda bijesne lisice – zaključio je Babić. Provjerili smo u krapinskoj komunalnoj službi i komunalni redar Antolić potvrdio je priču mještana.

– Zvali smo lovce, rekli su nam da to rješavaju veterinari, a oni pak odgovornost prebacuju na lovce jer oni mogu pokupiti lešine, ali ne i loviti lisice – objasnio je Antolić.

 U Županijskom lovačkom savezu tvrde da ne smiju pucati bliže od 300 metara od kuća i da bi lisice trebala ukloniti županijska higijeničarska služba.

– To je isključivo u nadležnosti lovačkog društva koje gospodari tim područjem. Lovci nisu tu da samo love, već i da štite i sigurno ima načina da to riješe, ne moraju nužno pucati. Tako kaže zakon i nitko drugi nije odgovoran – kaže županijski pročelnik za poljoprivredu Luka Čuljak.