Subota 5. 9. 2020.
Strašan incident na Festivalu slobode u Zagrebu! Među pučane koji su došli slaviti slobodu od onih koji im pokušavaju spasiti živote, hijenskim potezom Vilijevog i Capakova stožera uvukao se trojanski konj u obliku vozila hitne pomoći! Pod krinkom intervencije kako bi pomogli građaninu koji je ozlijedio junačke grudi, udarajući se šakama na Mišine stihove “poljubi zemlju po kojoj hodaš, ona ti ništa nije kriva”, snage iluminata i svjetske masonerije pokušale su u prosvjednike uvući lažne djelatnike hitne pomoći kako bi čipirali što više ljudi i, da nije bilo Velimira Bujanca i kamarada, koji su pogrdama i polijevanjem vodom po vozilu razotkrili prijevaru, tko zna kako bi završilo!
Nedjelja 6. 9. 2020.
Cijeli svijet divi se predsjedniku Srbije Aleksandru Vučiću Prvom, a nakon što je vidio kako je Aca izdominirao Donalda, naš ministar Goran Grlić Radman zatražio je liječničku pomoć. Prekrasna slika na koju srpski narod može biti ponosan, kada Aca sjedi u sredini prostorije i razgovara s najmoćnijim čovjekom na svijetu o tome što se može napraviti za priznanje Kosova, a da ga doma ne skrate za glavu, dok oko njega drugi Ameri stoje, rasplakala je i njegove najžešće kritičare. Aca se iz Washingtona nije vratio praznih ruku. Dobio je od Donalda posebnu olovku i to ga je ganulo do suza. Donald mu je zaboravio reći da će njome morati staviti autogram na konačno priznanje Kosova, što će Acu još više ganuti.
Ponedjeljak 7. 9. 2020.
Počela je školska godina, a najviše su joj se obradovali loši đaci jer će sada u maske sakriti šalabahtere i razna druga pomagala za prepisivanje. Doduše, nema takvih puno. Naime, mi smo i prije znali da smo nevjerojatno pametni i talentirani, ali tek nam je podatak da je prošlu školsku godinu oko pola učenika završilo odličnim uspjehom pokazao koliko smo zapravo pametni. Procjenjuje se da će sa šalabahterima u maskama taj postotak rasti i da nije daleko dan kada će svi kući donositi petice.
Utorak 8. 9. 2020.
Šok i nevjerica u Splitu! Narod se počeo okupljati na Rivi, žene se križaju i mole krunicu, djeca im se skupila uz skute i odsutno gledaju u daljinu, a sve što je muško otišlo je iz grada i po okolnim brdima besciljno tumara i razmišlja. To se dogodilo nakon propovijedi novog splitsko-makarskog nadbiskupa Dražena Kutleše, koji nam je otkrio tužnu istinu da smo postigli fantastične rezultate na polju zaklinjanja Bogu i obitelji, ali da nam praksa malo šteka! Nema nadbiskup veliko poštovanje prema ljudima koji maltretiraju svoje bližnje, a prema vani se grade velikim katolicima. Izgleda da ćemo morati obrnuto. Dakle, malo više šutjeti, a puno više voljeti bližnjega svoga.
Srijeda 9. 9. 2020.
Bože, kakva sreća! Konačno će naši specijalci Andrej i Zoka dobiti nove igračke. Kupujemo 12 aviona! Znam, već smo pokušali, ali sada stvarno kupujemo. Čak smo organizirali i natječaj, iako slutimo da će avioni biti američki. Vijest da će naši piloti konačno malo i letjeti posebno je oduševila one koji će zbog pandemije koronavirusa ostati bez posla. Iako gladni, žedni i besposleni, bit će im lakše jer ćemo igračkama za čuvare našeg neba pojačati borbenu gotovost. Jedino se treba pripaziti da se Zoka, naš vrhovni zapovjednik, ne približava avionima. Znamo kako je prošlo penjanje na oklopno vozilo. Neka se drži luftmadraca.
Četvrtak 10. 9.
2020. Izgleda da je Plenki odlučio vladati 100 godina. Kako drugačije objasniti donošenje Zakona o obnovi Zagreba od potresa, gdje je vlast usvojila oko 50 oporbenih amandmana. Fino ih je Andrej nasanjkao. Ako nešto ne bude funkcioniralo kako treba, uvijek može reći da su krivi njihovi amandmani. Uostalom, što bi to moglo poći krivo? U obnovu će se utući milijarde eura, pomoći će se ljudima kojima je pomoć potrebna, pa ne mislite valjda da bi tu moglo biti nemorala, pljačke i kriminala? Što kaže nadbiskup Kutleša? Kakvi smo na tom polju?
Petak 11. 9. 2020.
Prokleti novinari! Zamislite, pronađu jednog od rijetkih ljudi u Splitsko-dalmatinskoj županiji koji se ponaša baš onako kako bi nadbiskup Kutleša htio da se ponašamo svi i pribiju ga na stup srama. Ravnatelj škole u ubavom selu Zagvozdu Tonči Vuksan, čovjek je okrenut molitvi, boljitku domovine, ali prvenstveno ljubavi prema domu i obitelji. Posebno je volio svoju kćer, diku svoju i ranu svoju ljutu. Diku, jer je završila fakultet i postala majka, a ranu jer je nije uspijevao uhljebiti, sve dok mu nije palo na pamet da je uhljebi sam, kao i par komada rodbine dok je bio načelnik općine Podbablje. Tonči je novinarki lijepo objasnio da mu kćer više nije kćer, nego kolegica iz računovodstva koja je udajom postala nečija supruga, a prestala biti kći. Pusti ti njih, Tonči, ne daj na sebe i svoje!
Ovaj svaki put nadmaši sam sebe.