Ukrajinci i otprije dobro poznaju Hrvate. Bilo je i na stranicama Večernjeg lista dobrih hrvatsko-ukrajinskih priča o uspjehu, puno prije ovih ratnih vremena. Ivan i Andrej uspješno poslovno surađuju već nekoliko godina, a njihov je novi posao pomoći onim Andrejevim zemljacima koji dolaze u Hrvatsku bježeći od ratne tragedije. Nedavno mu je stigla i obitelj.
– Ukrajinci su iznimno kvalitetni i pošteni radnici, isto su takvi kao ljudi. Sjećam se još sumnjičavih pogleda kada smo Andrej i ja počeli raditi, pitali su me: “Pa zašto Ukrajinci?” Besmisleno pitanje. Zato što nam takvi ljudi trebaju, zato što su u puno stvari slični nama, a u puno stvari i bolji od nas – kaže Ivan upoznajući nas s Andrejem koji je stigao u društvu supruge, dviju kćeri i rođakinje.
– Rat, pitate... Pa u Ukrajini se ratuje već osam godina. No ovo nije nitko očekivao. Sada je tako kako jest, mi koji smo ranije stigli u zemlje poput Hrvatske sada nastojimo organizirati lakši prihvat naših ljudi koji će stići zbog rata – kaže Andrej.
Video: Pogledajte kako stanovnici Mikolajiva provode vrijeme u skloništima blizu prve crte borbe
Njegova dosadašnja iskustva s Hrvatskom korisna su jer i on je u ovih nekoliko godina koliko je u našoj zemlji upoznao sve “vrline” našeg sustava. Iste one koje i mi itekako poznajemo.
– Postoji internet pa svi mi prije dolaska proučimo vaše pravilnike i zakone. I očekujemo da bude onako kako u njima piše, to je nama sasvim dovoljno – počinje.
Stiže 20.000 zemljaka
Odlično, odgovorili smo, no nailazite li ipak na neke probleme?
– Recimo to ovako – nama doista ne treba ništa više nego mogućnost da zaradimo za život. Zaista ne. Da bismo radili, moramo ispuniti neke administrativne preduvjete kako vaši zakoni i nalažu. No nije uvijek onako kako piše i to naše ljude zna zbuniti. Primjerice, želite li k doktoru, u Hrvatskoj kažu da nema nikakvih problema. No, kada doktoru dođete, tamo će vas ipak tražiti osobnu iskaznicu, a za njezino je vađenje potrebno dva mjeseca. Ana je u šestom mjesecu trudnoće, tjedan je dana putovala sa zapada Ukrajine, njoj liječnički pregled treba odmah – objasnio nam je Andrej spominjući još neke slične primjere.
– Nitko ne traži besplatan smještaj iako ga ljudi nude, što je sjajno i pohvalno, no vjerujte da će i ti ljudi uskoro potražiti vlastiti krov nad glavom. Stvar je u tome da smještaj onda treba platiti, a da biste platili, morate imati račun u banci, a da biste imali to, opet morate imati osobnu i drugu dokumentaciju. Vjerujte, da se ti postupci ubrzaju i pojednostave, dolazak najavljenih 20.000 Ukrajinaca u Hrvatskoj ne bi se ni osjetio. Manje birokracije to bi znatno olakšalo jer mi sve možemo i znamo sami – kaže.
Ivan dodaje kako, kao i uvijek, ima i onih tipično naših primjera.
– Znamo da imamo kukolja, pa doista nije u redu, recimo, povećavati cijene najma zbog ove situacije. A primijetili smo takve stvari. Ukrajinci su pismeni i organizirani, planiraju, pa uočavaju da se negdje cijena promijenila. A i onima koji me zovu pa pitaju imam li kakvog Ukrajinca konobara ili tome slično poručio bih da ne troše vrijeme. Naši gosti žele ozbiljan posao od kojeg će dugoročno moći preživjeti – kaže.
Imali smo restoran
Cure smo pitali jesu li već imale vremena upoznati grad.
– Da, lijep je centar. Volimo se prošetati. Upoznali smo i neke vršnjake, lijepo je – odgovaraju nam na engleskom čije poznanje među Ukrajincima nije rijetkost.
Hrana?
– Pa odlična je! Roštilj je roštilj svugdje, kako ovdje, tako i u Ukrajini. Neka jela malo drugačije spremate, ali sve je zaista ukusno – odgovaraju naši ukrajinski gosti.
Andrejeva je supruga do napada držala sushi-restoran u oblasti Černjivci na jugu Ukrajine.
– Išlo nam je dobro, vrlo je popularan naš restoran. Za takvu sam se hranu školovala, imam i nacionalne certifikate. Nadam se da ćemo jednom opet raditi, do tada bih voljela isto raditi ovdje, čujem da imate dobrih sushi-restorana.
I točno kaže, takvi su restorani kod nas sve popularniji, a kvalitetnih ljudi uvijek treba. U domaćoj se javnosti često provlači misao da Hrvatska ima puno plodne državne zemlje koju nitko ne obrađuje.
– Naravno da bi ljudi iz Ukrajine pristali na takav aranžman. Na kraju krajeva, u Ukrajini svi su u povijesti stigli sa sela, sada konkretno imate pola milijuna izbjeglica s istoka zemlje koja je uglavnom ruralna. A na Zapadu je nekada bilo isto. Znate da proizvodimo puno žitarica. Da, bio bi to interesantan prijedlog – kaže Andrej.
U Ukrajini sa 16 godina – na fakultet
Uočili su Andrej i obitelj neke situacije i u drugim sferama. – Jedna mi kći ima 16 godina, druga 14, a treća 11. U Ukrajini se sa šesnaest godina završava srednja i ide se na fakultet, a kod vas ona traje još dvije godine. Obrazovni je sustav različit, moje cure već su daleko otišle u obrazovanju i više nema nekog smisla mijenjati ga za hrvatski. Sada se obrazuju online u školama u Ukrajini, to dobro funkcionira, svakoga dana od 8 do 16 sati traje škola. Iako je ovdje percepcija da se jezično međusobno razumijemo, nije to tako – kaže Andrej izgovarajući rečenicu na ukrajinskom od koje smo doista razumjeli dvije-tri riječi. – Sve ćemo naučiti, ali za to ipak treba neko vrijeme – kaže.
Ljudima treba pomoći , bez daljnjega, ali država subvencionira cca 3500 kuna onima koji smjeste Ukrajince u svoje domove.Moje pitanje je zašto država nije financirala smještaj našeg naroda koji je pogođen potresom u Banovini ili Baniji kako se kome sviđa da ne bi uvredio nekoga jer je to jako bitno dok ti isti ljudi u kontejnerima žive u neljudskim uvjetima.Da li Ukrajinci vrijede više od Hrvata ili postoji neko bolje objašnjenje ...