Tko god kaže da zna pobjednika na izborima za novog predsjednika SDP-a – laže. Kaže nam to jedan ugledni član te stranke koji se, kao i većina onih s kojima smo razgovarali zadnjih dana o izborima u SDP-u, ne usudi davati prognoze o tome tko će naslijediti Zorana Milanovića. I koliko god u toj izjavi ima jako puno istine, za stranku s Iblerova trga zapravo je mnogo gore to što baš nitko ne zna što će se točno događati u SDP-u nakon izbora. Kakva budućnost čeka stranku, hoće li se uspjeti konsolidirati i opet pronaći put prema uspjehu ili će podjele jačati sve više a ona tonuti sve dublje i dublje, do granice nepotrebnosti.
Doista nema sumnje da su ovi izbori u SDP-u vjerojatno najneizvjesniji unutarstranački izbori u nekoj hrvatskoj političkoj stranci. Ali, nažalost, i najdosadniji jer su i najisprazniji. Sedam kandidata, koji su uglavnom sipali prazne fraze i glumili najbolje prijatelje unatoč jasnim animozitetima, koji se ne usude stvari nazvati pravim imenom i dati dijagnozu zbog čega su tu gdje jesu i kako to poboljšati, toliko je razvodnilo izbore da i ne čudi nikad lošiji medijski interes za odabir novog šefa SDP-a.
Što je i žalosno i opasno u isto vrijeme jer novi predsjednik SDP-a, tko god to bio, bit će i novi šef oporbe, od kojeg se očekuje da udara smjer alternativne opcije, da koči zloporabe vlasti, da štiti sve one pogođene djelovanjem vladajućih.
A koji bi danas-sutra trebao biti i kandidat za novog premijera. Sve to razlozi su zbog kojih trenutačna situacija u SDP-u s pravom zabrinjava mnoge promatrače političkih zbivanja i pitaju se hoće li 36 tisuća članova SDP-a ili koliko ih već ima, imati danas dovoljno mudrosti da izaberu najboljeg. Koji će doista demokratizirati stranku, okupiti najbolje ljude koje stranka ima, suzdržati se od osveta, uvažavati različita mišljenja, izgraditi nove programske postavke i konačno početi raditi.
Novi sadržaj za novi svijet
Bit će to mukotrpan i težak posao. Neki ugledni članovi SDP-a vjeruju da je jedini način da se stranka oporavi i ojača da doslovce krene od početka. Što će se, s druge strane, teško dogoditi jer mnogi u stranci nisu svjesni da im je potreban takav čisti start jer stranka, iako pada, još uvijek se drži u javnom mnijenju, uglavnom na temelju svoje prošlosti. Hoće li doista biti potrebno dotaknuti samo dno da bi se krenulo s temeljitim promjenama brzo će se vidjeti.
Kada se izabere novi šef, a kasnije i članovi Predsjedništva i Glavnog odbora, znat će se kako stranka diše, što se može očekivati, jesu li priče o demokratizaciji stranke bile samo priče ili su u stranci doista svjesni problema...
Po izboru ključnih ljudi bit će jasno hoće li strankom i dalje drmati karijeristi i oportunisti koji su tu da bi ušićarili nešto za sebe ili su promjene nešto što će doista uslijediti. Prvo organizacijske a potom i programske. Jer stranka je, drže mnogi u SDP-u, potrošila sav sadržaj koji je u prošlosti definirala, a svijet se u međuvremenu dramatično promijenio. Ono što SDP zato čeka je definiranje nove socijaldemokracije, a koja je puno više od mantre da se SDP u budućnosti mora okrenuti radnicima.
– Moramo definirati socijaldemokraciju 21. stoljeća koja se mora fokusirati u tradicionalnom smislu na one koji žive od svoga rada, a to su svi. Mislim da se danas više ni jedna društvena skupina ne identificira sa samo jednom opcijom. Moramo se obraćati svima, svim skupinama. Moramo baštiniti svoja načela stvaranja društva jednakih šansi, stvaranja društvene pravde i boriti se za pravednije društvo, za umanjivanje socijalnih razlika – smatra član Glavnog odbora SDP-a Ivan Račan.
Pri tome se, dodaje, treba fokusirati ne samo na radnike nego i na poduzetnike jer oni su prvi, najveći i jedini generatori novih radnih mjesta. U suprotnom će, dodaje, socijaldemokracija biti zatvorena u čuvanju radnih prava i ignoriranju činjenice da radnici neće imati gdje raditi.
I profesor i ugledni filozof Gvozden Flego, koji je svojedobno napisao i SDP-ov programski manifest kao temelj nove strategije SDP-a u kojem je ponudio svoju viziju za budućnst stranke, i dalje vjeruje u socijaldemokraciju. I u SDP. Ali koji se, kaže, mora redefinirati kao što se mora redefinirati i socijaldemokracija i početi zaista odgovarati na današnje izazove.
Nekoliko je ključnih stvari, kaže Flego, koje bi novi predsjednik SDP-a odmah trebao napraviti. Kao prvo, uvesti unutarstranačku demokraciju s mogućnošću kolektivnog suodlučivanja na temelju argumenata, a ne na temelju simpatije predsjednika.
– SDP treba redefinirati i osuvremeniti svoj program tako da on dovede do što veće zaposlivosti ljudi. Treba ozbiljno raditi na teritorijalnoj i fiskalnoj decentralizaciji, što uključuje i teritorijalnu reorganizaciju države. Za uspjeh više i nije potrebno biti isključivo na vlasti, već imati jasan program koji će se konstantno predlagati jer mi se druga strana napokon čini dovoljno razboritom da neće apriori odbacivati razborite prijedloge oporbe. Ponajprije mislim na premijera Andreja Plenkovića – naglašava Flego.
Socijaldemokracija treba nova poglavlja, nove ideje za vrijeme u kojemu živimo danas, odgovore na izazove koje još nije riješila
Nada se i da će stranačka konvencija, koja će se održati 3. prosinca, dva tjedna nakon prvog kruga za izbor predsjednika stranke, i na kojoj će se izabrati Predsjedništvo i članovi Glavnog odbora, iznjedriti ljude koji nisu “uprljali ruke stalnim povlađivanjem šefu, već koji imaju i ugled i karakter da zastupaju svoje stavove”.
Flego je uvjeren i da je teza o osam godina oporbe promašena. Dva su, kaže, primjera koji najbolje pokazuju koliko se situacija može brzo promijeniti.
Manifest bez plodnog tla
– Sjetite se što je Zoran Milanović uspio urušiti u kratkom roku, a onda se sjetite što je sve Andrej Plenković uspio izgraditi i popraviti u isto vrijeme – kaže Flego koji drži da je Tonino Picula najbolji kandidat od sedmero preostalih u utrci za predsjednika partije i koji bi mogao preokrenuti trendove u SDP-u.
– Nastavimo li u ovom smjeru, zaslužujemo da nestanemo s političke pozornice – zaključuje Flego.
Njegov manifest, iako aktualan i dandanas jer se od trenutka kada je nastao u SDP-u ništa nije promijenilo, u stranci nije naišao na plodno tlo. Štoviše, Flegu se optuživalo da se miješa u stranačke procese jer sam nije član SDP-a, iako je uz tu stranku godinama.
Iako je član SDP-a tek od početka godine, svoju viziju budućnosti stranke ima i Bojan Glavašević.
On je jedini SDP-ovac koji je od svih članova javno objavio svoje mišljenje zašto je SDP prošao kako je prošao na zadnjim izborima i što misli da bi se trebalo promijeniti da stranka krene putem političkog oporavka.
Kao i svi naši sugovornici i Glavašević vjeruje da stranci prije svega treba nova socijaldemokracija, a ne “povratak” socijaldemokraciji.
– Socijaldemokracija treba nova poglavlja, nove ideje za vrijeme u kojemu živimo danas, odgovore na izazove koje još nije riješila – smatra Glavašević.
Drži i da se SDP mora početi hvatati ukoštac s velikim bitkama.
– Nezadovoljstvo društvenom nejednakošću već sad doseže ogromne razmjere a ako to nezadovoljstvo ne bude dobilo adekvatnu političku artikulaciju, doći će do urušavanja dosegnute razine ljudskih prava i prava manjina – napominje.
Glavašević isto tako smatra da ljudi koji vode SDP moraju živjeti za novu socijaldemokraciju i voditi svojim primjerom, ali i da stranka puno više treba promjenu identiteta nego imidža. Zabrinjava ga i to što SDP-u pada podrška među populacijom mlađom od 30 godina. U istraživanju provedenom nakon ovogodišnjih parlamentarnih izbora, piše Glavašević, utvrđeno je da bi, kada bi glasovale samo osobe mlađe od 30 godina, HDZ osvojio 48, a SDP 46 mandata. Što je vrlo zabrinjavajuće za SDP, pogotovo ako se takav trend nastavi. Glavašević ističe i kako su prostor koji su socijaldemokratske opcije otvorile približavanjem desnici vrlo brzo popunile populističke ili antiinstitucionalne opcije. Poput Živog zida i Mosta. No i od njih, vjeruje Glavašević, SDP ima što naučiti.
– Od Živog zida da uvjerljivo, beskompromisno zalaganje za problem koji muči brojne građane biva honoriran s više od 117 tisuća glasova i osam mjesta u Saboru. Od Mosta možemo naučiti da put do sudjelovanja u sastavljanju Vlade ne mora uvijek početi na nacionalnoj razini, ne mora biti sastavljen od političara koji govore iste stvari, pa ni od političara uopće, ako je sastavljen od grupa organiziranih građana koji žele riješiti probleme zajednica u kojima žive. Takav pothvat honoriran je s više od 174 tisuće glasova, 13 mandata u Saboru i pozicijom mlađeg koalicijskog partnera u Vladi – piše Glavašević.
Mišljenja je i da se SDP mora okrenuti lokalnoj politici.
– Ako pogledamo zajednice gdje je SDP uspješan i gdje već godinama oblikuje lokalnu i regionalnu politiku, vidjet ćemo da je riječ o zajednicama koje su prije svega dobro organizirane, učinkovite u detektiranju i rješavanju životnih problema svojih stanovnika. A takve zajednice i na izborima za Sabor mahom podržavaju SDP i partnere jer imaju povjerenja u njih – kaže Glavašević.
Svi bi radije u Sabor
Međutim, ono što Glavašević piše u eseju je teorija, a praksa je ipak nešto potpuno drukčije. Ljude u SDP-u na lokalnoj razini rijetko se išta o čemu pita, liste za Sabor sastavljane su bez njihova utjecaja, a prije lokalnih izbora viđenije SDP-ovce treba se doslovce nagovarati na kandidature za gradonačelnike ili župane jer svi bi oni radije sjedili u Saboru nego se znojili na terenu. Jasno je da je lista problema koje SDP treba rješavati poduža, a sama struktura članstva, kako na dnu piramide tako i na samom vrhu, također je nešto što bi trebalo biti u fokusu novog vodstva. U SDP-u, a slično je vjerojatno i u drugim velikim strankama, većina političara dolazi iz javnog sektora. I to je logično. Ali je isto tako pitanje, koje muči neke u SDP-u, je li normalno da svi dolaze iz javnog sektora.
– Kako to da zaposlenici javnog sektora imaju vremena za politički život, a zaposlenice Konzuma nemaju – pita se jedan ugledni SDP-ovac, svjestan da je to veliki problem jer SDP-ov stranački život više ne slijedi stvarni život.
>> Zahuktava se u SDP-u: 'Nije korektno potpisivati uime članova koji potpisnu listu nisu vidjeli'
He, he, gvozdeni Flego " i dalje vjeruje u socijaldemokraciju."