Zadao sam si cilj da ću biti neutralni promatrač američke političke scene za svoje hrvatske čitatelje kako bih je objasnio i protumačio bez zauzimanja bilo koje strane.
U svojoj karijeri američkog diplomata radio sam i glasao za predsjednike obiju stranaka. Pokušao sam zbog toga biti objektivan u opisivanju neortodoksnog predsjedničkog mandata Donalda Trumpa. Njegova pobjeda na izborima nije bila slučajnost, nego stvarni odraz ekonomskih nada i strahova milijuna Amerikanaca, kao i njihovo udaljavanje od tradicionalnog političkog i kulturnog establišmenta.
Pitanje je bilo hoće li se Trump okružiti sposobnim suradnicima i hoće li imati discipline zauzdati svoj volatilni narcizam kako bi mogao koherentno vladati. Od početka je na drugi dio pitanja odgovor bio ne. Međutim, inicijalna imenovanja u kabinet i na pozicije unutar Bijele kuće iskusnih dužnosnika, uključujući i bivše generale, davala su sigurnost da je vlast u relativno sigurnim rukama.
Gospodarstvo je u međuvremenu znatno raslo pod Trumpovim upravljanjem, izbjegnute su veće međunarodne krize i predsjednik je mogao samouvjereno očekivati reizbor 2020. godine, posebno nakon što je preživio Muellerovu istragu. Nedavno se, međutim, gospodarska slika počela mijenjati i sad vidimo kakav je Donald Trump pod pritiskom. Ukratko, neukrotiv. Njegovo ponašanje proteklih tjedana bilo je uznemirujuće, čak i po njegovim nevjerojatnim standardima, pa čak i republikancima.
Konteksta radi, treba imati na umu da je Trump emotivno fragilan čak i u najboljim uvjetima. Njegov ego posebno je krhak što ga tjera na pretjerane reakcije na svaki, pa i najmanji trag kritike ili suprotstavljanja. Ogledni primjer je fijasko prošlog tjedna s Danskom. Sve je počelo kad su u javnost dospjele informacije da Trumpova vlada želi kupiti Grenland. Uzevši u obzir mineralna bogatstva i stratešku lokaciju, to nije iracionalna želja, ali je luđačka ideja kad se sagledaju vanjskopolitičke posljedice.
Kad je danska premijerka Mette Frederiksen s pravom odbacila takav prijedlog govoreći koliko je apsurdan, Trump je odmah otkazao skori posjet Danskoj – vjernoj američkoj saveznici već 70 godina – zbog njezinih “zločestih” komentara. Druga psihološka osobina vidljiva u posljednje vrijeme Trumpova je sklonost grandioznosti. Predsjednik daje neograničenu potporu Izraelu kako bi zadovoljio svoje najvjernije evangeličke pobornike, a njima je židovska država sveti cilj, kulminacija biblijskih proročanstava.
Trump zato zamjera svoju relativnu nepopularnost među američkim Židovima i, šokantno, optužio ih je prošlog tjedna za manjak odanosti Izraelu. Kasnije je javno zahvalio desničarskom ekstremistu na pisanju da ga “Židovi u Izraelu vole kao da je ‘Kralj Izraelski’. Vole ga kao da je drugi dolazak Božji”. Ovakvi antički primjeri narcizma često su predmet ismijavanja.
Naslovnica New York Daily Newsa od 22. kolovoza prikazala je Trumpa u poprilično komičnoj karikaturi slavne slike “Posljednja večera” Leonarda da Vincija. Predsjednika su sprdali i zato što je priznao da sam sebi želi dati Medalju časti, najviše američko odlikovanje za vojnu hrabrost unatoč činjenici da je sustavno izbjegavao služiti u Vijetnamu. Nije prvi put dao naslutiti da želi ostati predsjednik i dulje od dva mandata iako ga ograničava američki Ustav. Bio je to doista teatar apsurda.
Međutim, doista nije smiješno kako je panično predsjednik Trump reagirao na indikatore potencijalne gospodarske krize koja bi ga mogla stajati reizbora. Većina ekonomista vjeruje da je predsjednikov sve žešći trgovinski rat s Kinom jedan od glavnih faktora te da nanosi štetu američkim potrošačima i izvoznicima te obeshrabruje potencijalne ulagače. Tako se Trump našao u neugodnoj situaciji zato što ima osjećaj da bi uzmak bio ponižavajući. Kina je samo otežala Trumpovu situaciju nakon što su najavili dodatne tarife, što je natjeralo predsjednika na prijetnje još višim nametima na sav uvoz iz Kine te je, bizarno, naredio svim američkim tvrtkama da se povuku iz Kine. U potpunosti.
Sve to je uzdrmalo američko tržište dionicama koje se srozalo krajem tjedna. I sam uzdrman i u potrazi za žrtvenim jarcem, Trump je napao šefa američke središnje banke (Federal Reserve, Fed) Jeromea Powella da nije srezao kamatne stope kako bi stimulirao gospodarstvo. U jednom od najluđih tvitova svojega mandata Trump je napisao: “Moje je jedino pitanje tko nam je veći neprijatelj. Jay Powell ili predsjednik Xi.”
Trump je dosad držao u šaci republikanske političare, a oni su u tišini gledali kako predsjednik uništava tradicionalne republikanske politike podrške slobodnoj trgovini i američkim sigurnosnim savezima te protiv proračunskih deficita.
Međutim, padne li američko gospodarstvo u recesiju, republikanci bi se mogli naći pred potencijalno katastrofalnim gubitkom predsjedništva i parlamentarne većine na izborima 2020. Sve ovo moglo bi im promijeniti strategiju, pogotovo ako Trump postane još nepredvidljiviji. Već dvojica republikanaca najavila su svoju kandidaturu za stranačku nominaciju na predsjedničkim izborima. Natječu se iz principa i nemaju šansu za pobjedu.
Donald Trump bi se, međutim, mogao početi nepredvidljivije ponašati ako zaključi da bi mogao izgubiti izbore. Okružen ulizicama, mogao bi postati opasno bezobziran. Ili, kako je to proteklog tjedna bivši bliski prijatelj rekao, mogao bi odustati od kandidature samo kako se ne bi suočio sa psihološki neizdrživom pomisli na poraz. Malo vjerojatno, ali nije nemoguće.
Lol, tko još sluša lažljive demokrate?