Mislila sam da neću biti Jehovin svjedok, a onda sam uvidjela nelogičnosti u katoličanstvu

Njihov Bog zove se Jehova, a najveći im je uzor Isus Krist. No isključivo kao Božji sin, a ne jedna od triju božanskih osoba. Ne vjeruju ni u raj ni u pakao. Ne vole kad ih ljudi zovu “malom skupinom vjerskih fanatika”, a da propovijedaju od vrata do vrata zato da bi preobratili što više ljudi i privukli ih u svoju vjersku zajednicu, smatraju predrasudom. No ništa od toga što drugi ljudi govore njima ne smeta. Jer Biblija ih uči, kažu, da budu miroljubivi i nenasilni. Stoga su bili u priličnom šoku kad je do njih došla vijest o odluci ruskog vrhovnog suda koji je 20. travnja Jehovine svjedoke u toj zemlji proglasio “ekstremističkom skupinom”, zaplijenio njihovu imovinu i zaprijetio novčanim i zatvorskim kaznama svakome tko sudjeluje u aktivnostima tog religijskog pokreta.

Katoličanstvo je nelogično

– Izjednačili su nas time s ISIL-om i Al-Qa’idom. Ne znamo točno što se tamo događa i koliki su pritisci na vjerske zajednice, no po onome što smo vidjeli, izgleda da je mnogo toga povezano s tim procesom namješteno. Naša braća u Rusiji prikupila su materijal u kojem se to jasno očituje. Na snimkama sa sigurnosnih kamera vidi se kako je policija podmetala takozvane nedopuštene ekstremističke knjige koje su bile dio dokaza zbog kojih je donesena takva odluka. No sudac nije htio prihvatiti snimke kao dokaz na sudu – kaže Joško Liović. Sljedeći je potez Jehovinih svjedoka žalba višim instancijama. U jedno su sigurni – braća u Rusiji – njih 175 tisuća – neće odstupiti od svojih vjerskih uvjerenja. No strahuju da će biti proganjani zato što će čitati Bibliju između svoja četiri zida. Bibliju koja je ista kao ona katolička. Zato se protiv takve odluke izjasnila i ruska Katolička crkva, dodajući da među katolicima postoji bojazan kako će i oni uskoro biti podvrgnuti, ako ne progonima, onda novim potezima diskriminacije i ograničenja vjerskih sloboda. Odluka je i potpuna suprotnost od onoga što uči Biblija, smatraju Jehovini svjedoci. Knjiga je to na kojoj temelje svoje živote.

– Naš je cilj proživjeti život kako nalaže Biblija. Još je jedna predrasuda da mi Bibliju tumačimo na doslovan način. Biblija, naime, tumači sama sebe i vrlo je lako razumljiva. Ako u Bibliji piše da je Isus sin Božji, onda ne može biti Bog. Nigdje ni ne piše da je Isus umro na križu, još jednom katoličkom simbolu. Umro je na običnom uspravnom stupu. Kad se u Bibliji govori o napravi na kojoj je Isus bio pogubljen, u izvornom tekstu obično se koristi grčka riječ staurós (Matej 27:40; Ivan 19:17). Premda se u mnogim prijevodima Biblije ta riječ prevodi pojmom “križ”, mnogi bibličari i jezikoslovci kažu da ona u osnovi znači “uspravni stup”, “kolac” – kaže Joško Liović, ujedno i jedan od volontera koji živi u tzv. Glavnom uredu na Jankomiru. Sa svojom suprugom već 15 godina boravi u malenom stanu, jednom od njih trideset, koliko ih ima u Ulici Štrokinec. U svima žive slični volonteri koji su se odlučili služiti Jehovi, a u Glavnom uredu obavljaju različite poslove da bi on funkcionirao. Imaju odjel održavanja, u kojem su električari, mehaničari, stolari, vodoinstalateri i drugi majstori zaduženi za popravke u kući, imaju ljude koji se brinu za ručak, one koji peru rublje, čiste stanove, zadužene za nabavu, a imaju i odjel za projektiranje i izgradnju koji se brine za renoviranje dvorana u kojima imaju sastanke, grade nove, vode brigu o ishođenju građevinskih dozvola.

– Svi oni odlučili su misionarski živjeti u zajednici. To ne znači živjeti asketski, već znači odricanje od uobičajenih životnih stvari. Ne radimo za plaću, već zajednica osigurava nužne stvari za život i zadovoljava naše osnovne potrebe – objašnjava Joško Liović. Njihovo djelovanje financira se dobrovoljnim prilozima, i to uglavnom od samih Jehovinih svjedoka. Na njihovim sastancima nema javnog skupljanja novčanih priloga, no u dvoranama su postavljene kutije u koje svatko tko želi može dati dobrovoljni prilog.

– Jehovini svjedoci nemaju plaćeno svećenstvo i to je jedan od razloga zašto uspijevamo pokriti svoje troškove. Nismo plaćeni ni za propovijedanje, a naše su dvorane jednostavni objekti. Svaka osoba sama odlučuje hoće li dati prilog za troškove svoje skupštine ili troškove cjelokupne organizacije. Svaka skupština redovito obavještava svoje članove o stanju računovodstva – objašnjava Liović, koji je u malom mjestu nedaleko od Splita odrastao u obitelji Jehovinih svjedoka. Jednako kao i Anton Šoštar. No on je s roditeljima odlazio na sastanke u centru Zagreba, a na jednom je i upoznao svoju današnju suprugu Renatu. Ona je Jehovinim svjedokom postala sa 17 godina.

– Odrasla sam u katoličkoj obitelji koja je jako cijenila Bibliju i puno se čitala u našoj kući. No kad sam došla u tinejdžerske godine, majka je počela odlaziti na sastanke Jehovinih svjedoka. Moja prva rečenica koju sam joj uputila kad sam doznala je: “Nema šanse da ti ja ikad budem Jehovin svjedok”. No onda sam počela uviđati nelogičnosti u katoličanstvu i tako, malo pomalo, postala Jehovin svjedok – kaže Renata Šoštar dodavši da njezina obitelj poštuje njezinu odluku. Jedna od nelogičnosti, kaže, jest ta da katolici štuju kipove i slike, a Sveto pismo to zabranjuje. Jehova je to zabranio, kaže, u deset božjih zapovijedi, kad se Mojsije spustio s brda Sinaj.

– Jasno je što znači “ne pravi sebi lika rezana ni bilo što nalik onome što je gore na nebu ili dolje na zemlji ili u vodama ispod zemlje. Ne klanjaj im se niti im služi”. Također, vjernik treba biti u svakom aspektu života, a ne samo prigodno, na Božić ili Uskrs – kaže Renata Šoštar, dok Joško Liović dodaje da Uskrs, najveći katolički blagdan, nema uporište u Bibliji. Upravo zato Jehovini svjedoci ne slave Uskrs. No unatoč tome vjeruju da je Isus uskrsnuo.

– Isus je zapovjedio da obilježavamo njegovu smrt, a ne njegovo uskrsnuće. Mi stoga svake godine obilježavamo Kristovu smrt. To činimo točno na onaj datum na koji je on umro, računajući po biblijskom lunarnom kalendaru. Ne može Uskrs uvijek biti u nedjelju ni Veliki petak samo na petak. To jednostavno nije moguće – kaže Joško Liović. Sve te poruke iz Biblije sve troje rado propovijedaju od vrata do vrata, kad god stignu. Negativnih iskustava, uvjeravaju, dosad nisu imali.

Ne transfuziji jer krv je život

– Većinom susrećemo ljude koji su razočarani religijom općenito, neki se upuste s nama u razgovor, ali prva je reakcija “nećete nas preobratiti”. No onda objasnimo da nam to nije ni cilj, već da uživamo govoriti o Bibliji na neposredan, direktan način, kao što su to činili apostoli u I. stoljeću. Nekad nas i pozovu u kuću – kažu. Jednom je Renati Šoštar jedna gospođa odvratila da joj “ne bude ona zaradila veš-mašinu”, a kad ju je Renata pitala da objasni što želi reći, samouvjereno je rekla da je opće poznato da oni dobivaju bonuse kad nekoga preobrate.

– Toga nema – uvjeravaju ovi Jehovini svjedoci, koji odlaze dva puta tjedno na sastanke u jednu od pet dvorana u Zagrebu. Dvorane nemaju odlike crkve, već izgledaju kao kino, sa stolcima i pozornicom. Za kojom svi koji požele mogu propovijedati. Tako se svaki svjedok barem jednom u životu nađe pred publikom. Zagreb je najveći centar Jehovinih svjedoka u Hrvatskoj, s 1600 članova, dok ih u zemlji ima 5500. Iako im je sjedište u Sjedinjenim Američkim Državama, aktivni su u 240 zemalja i ima ih 8 milijuna. Rusija je jedina zemlja koja im je zabranila djelovanje, iako su im u nekim državama ograničene aktivnosti.

– U nekim zemljama naši su članovi i u zatvoru jer odbijaju služiti vojsku – kaže J. Liović. Procesi se protiv Jehovinih svjedoka vode i zbog odbijanja transfuzije krvi.

– Krv je u Božjim očima sveta jer predočava život. U Starom i Novom zavjetu Biblija jasno zapovijeda ljudima da se uzdržavaju od krvi. Zagovaramo liječenje beskrvnom metodom – kaže A. Šoštar. Iako on i njegova supruga Renata još nemaju djece, na buduće će potomke prenositi poruke iz Biblije jer je to, kažu, najbolje što mogu učiniti, no dijete će odabrati želi li biti Jehovin svjedok ili ne.

– Tako sam i ja, dok sam odrastao, odabrao kojim putem ću ići. Jehovin svjedok ne postaje se tradicijom, tako se ni ne krstimo u najranijoj dobi, već sami odlučujemo kada ćemo se krstiti. I Isus se krstio s 30 godina. To je jedna od najbitnijih odluka koju se ne smije nametati – kaže Anton Šoštar. Masovna krštenja odvijaju se na velikim kongresima, kakav je organiziran u Areni Zagreb prije dvije godine, a uključuju postavljanje velikog bazena u koji se pod vodu uranjaju svi koji se odluče za krštenje. Sličan kongres, samo na manjoj razini, imat će i ovog lipnja u Areni, kada očekuju 8000 Jehovinih svjedoka iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine.