Višednevni intenzivni rad i druženje najboljih mladih programera u sklopu mini priprema ima dugogodišnju tradiciju u savezu.
- Pripreme najčešće održavamo u Zagrebu, no bilo je godina kada smo mogli organizirati i odlazak u Tuhelj, na Sljeme ili Stubicu, kažu nam u savezu.
Ovogodišnje završne pripreme održavale su se cjelodnevno od petka do ponedjeljka u skromnim prostorima u Ilici 53. Okupili su se najbolji osnovci i osnovke, a predavači su im bili izvanserijski bivši natjecatelji Ivan Šego i Kristijan Vukelić te višestruki državni pobjednici i najbolji hrvatski srednjoškolci Dominik Fistrić i Lovro Kalinovčić.
Na pripremama su osim zagrebačkih učenika sudjelovali i članovi saveza iz drugih županija Bernard Inkret (Rude), Domagoj Gavranić (Zabok), Fran Babić i Antonio Dijanić (V. Gorica), a da je bilo više prostora bilo bi i još više pozvanih.
A da među najboljima u Hrvatskoj nisu samo mušketiri koji nose prezime Nežmah, Bošnjak, Markovinović, Hrvaćanin, Jambrešić, Pavić, Anić, Sabolić, Kukić, Dorčić, Badrov, Borevković, Bezjak, Krpan, Miljak, Hadžić i dugi, vidljivo je iz napretka sjajnih programerki Eme Borevković i Sare Lazarušić.
Subota je bila posvećena natjecanju AVVENIRE, za "one koji dolaze", te su održana po dva kola u programskom jeziku FMS Logo i isto tako dva kola na programerskom području C/C++/Python. Učenici su marljivo radili na svojem usavršavanju i tijekom nedjelje, a u ponedjeljak su opet krenuli od jutra.
- U ponedjeljak su još završno izbrusili svoja algoritamska znanja i programerske vještine te jutros otputovali na državno natjecanje, rekao nam je Mario Somek iz Saveza.
Genijalci bez olovke
Pripreme datiraju iz školske godine 2001./02., a zanimljivo je da su se na prvim takvim pripremama izvan Zagreba, u Tuhelju, okupili tadašnji najbolji osnovci i srednjoškolci. Nakon dvojih priprema u Zagrebu, upravo je ta 2003. i Tuhelj bila osobita godina za naše učenike.
Napravljen je prvi veliki skok u kvaliteti nastupa na državnim natjecanjima, a Luka Kalinovčić (čuči u sredini dolje), koji je 2003., kao učenik trećeg razreda MIOC-a, zajedno sa prijateljima iz škole (Lovro Pužar i Luka Donđivić), bio iznad kvalitete svih potencijalnih podučavatelja, osvojio je i prvo zlato za Hrvatsku.
- A da takve osobite pojedince valja dovoditi u neočekivane situacije, uočio je srebrni olimpijac Saša Stublić i za njih organizirao program iznenađenja u nadmetanju projektnih četvorki, kaže nam Zdravko iz Saveza, te dodaje kako su neki genijalni programeri na projektnu utakmicu došli bez olovke pa im je Saša velikodušno "ponudio posuđivanje" nekoliko svojih, uz "cijenu" od 100 eura.
- Kad mu je ponestalo olovaka, onda je jednog genijalca usmjerio da upita mene imam li možda i ja koju olovku viška za posuditi. I imao sam, ali uz "dvostruku cijenu", sjeća se kroz smijeh Zdravko tadašnjih verbalnih delikata i začuđenih učeničkih faca.
Tadašnji osnovci, Ivica Kičić, 4.r i Goran Žužić, 6.r (prvi i šesti šesti s lijeva, pokraj Mirande Kreković) pobijedili su na državnom natjecanju te kasnije obilježili nacionalnu programersku (natjecateljsku) povijest. Mnogi drugi, kao primjerice Tomislav Grbin (čuči pokraj Luke, drugi s lijeva), zatim Hrvoje Kusulja, Luka Šalek, Krešimir Mišura, Melkior Ornik, Ivan Šandrk (stoje u drugom redu s desna), zatim Kristijan Burnik i Davor Cihlar (stoje u trećem redu, prvi i treći s desna) te Ivan Vučica i Relja Medić (prvi red, drugi i treći s desna pokraj tajnika) i mnogi drugi već imaju vrijedne poslovne karijere.
Programerski bum i ekspanzija izvanserijskih rezultata
Nakon nezaboravnog Tuhelja daroviti programeri su se pripremali na Sljemenu, u tada još neobnovljenom Domu Crvenog križa, a pridružili su im se i učenici razredne nastave. Desetak sati dnevno se radilo, a bilo je vremena i za gitaru, druženje i šport.
Da intenzivne pripreme imaju svoju vrijednost pokazali su i rezultati na državnim natjecanjima.
Zagrebački učenici su ubrzo s 2300 bodova porasli na 3800, pa zatim na 5200 bodova. Posebno je važno da su rasli osnovci, jer je njihova ljubav za programiranjem i usavršavanjem temelj napretka. Oni su sa 800 bodova poskočili na 1400 pa zatim na velikih 2600 bodova. A broj osnovaca koji su se izborili za državno natjecanje, najprije je utrostručen sa 6 na 18, da bi nakon toga još porastao na 26, odnosno sa 16 na 47 zajedno sa srednjoškolcima. Istovremeno, broj prvih mjesta je s 2 poskočio na 7, a broj drugih mjesta s 1 na 6. Zagreb je tako pobijedio sebe i došao na 50%.
Rezultati su postajali još bolji, a model intenzivnijih završnih priprema se, uz trajnu potporu Grada Zagreba i na radost učenika i njihovih obitelji, posve ustalio i održao sve do današnjih dana.
- Rezultate pomno pratimo no oni pripadaju učenicima, njhovim školama i obiteljima. A mi smo tu samo zbog njih, radosni što imamo privilegiju potruditi se da im budemo što više od koristi, rekao nam je na kraju Zdravko Škokić, tajnik saveza.