Na zbivanja u Ukrajini, rusku aneksiju Krima i sve češća i jača puškaranja na istoku zemlje nervozno gleda cijeli zapadni svijet, no poseban razlog za zabrinutost imaju baltičke države. S velikim udjelom ruskog stanovništva, strateški bitnim položajem na obalama Baltičkog mora ali i činjenicom da su do prije četvrt stoljeća bile sastavni dio tadašnjeg SSSR-a, ove tri zemlje predstavljaju primamljiv cilj za daljnju rusku teritorijalnu ekspanziju koju Moskva više i ne krije. Estonija, Latvija i Litva danas su članice NATO-saveza, no ta činjenica ne znači da stanovnici ovih područja danas mirno spavaju.
Grad na sjeveroistoku Estonije Narva uvučen je u ruski teritorij, njegovo stanovništvo danas čini više od 87 posto etničkih Rusa, i veliko je pitanje bi li NATO bio spreman ući u veliki sukob s Rusijom ako Moskva odluči pripojiti ovaj dio danas suverene zemlje, članice Europske unije i NATO-saveza. U slučaju ruske intervencije, situaciju otežava i činjenica da su baltičke zemlje zatvorene s juga Kalinjingradskom regijom, ruskom enklavom u kojoj živi više od milijun stanovnika i u kojoj se nalaze znatne ruske trupe. Jedini teritorijalni spoj s ostatkom svijeta baltičke države imaju preko granice s Poljskom, koja je i sama članica saveza, ali koja je također na meti Rusije, pogotovo otkad su na njenom teritoriju postavljene rakete usmjerene prema Moskvi. Izgleda kao da je jedina brana od ruske invazije članstvo ovih zemalja u NATO-savezu. Ali, sve je očitije kako je to vrlo slaba karika obrane.
Strah malih članica
– Članak 5 Sjevernoatlantskog sporazuma, osnovnog dokumenta NATO-saveza, govori da je napad na jednu članicu ujedno i napad na sve ostale. No problem je ovdje nešto drukčiji. U stvarnosti bi rezultat velikog napada NATO-saveza na Rusiju bio izrazito negativan za zapad. S druge strane, rezultat relativnog ignoriranja obrane baltičkih zemalja bila bi mala cijena za mir u kući, naravno, ako ne živite u zemlji koja se zove Estonija, Litva, Latvija ili Poljska. Uglavnom, teško je zamisliti da bi ključne NATO-zemlje riskirale tisuće, pa čak i milijune života svojih građana da bi zaštitile teritorijalni integritet Estonije, kaže Michael Ben-Gad, profesor sa City Universityja u Londonu.
Da ova teza ima osnovu, najbolje pokazuje upravo ukrajinsko iskustvo. Iako Ukrajina nije članica NATO-saveza, Budimpeštanskim su se sporazumom iz 1994. SAD, Velika Britanija, Rusija te donekle Kina i Francuska obvezale čuvati teritorijalnu cjelovitost i integritet Ukrajine ako se ona odrekne svog nuklearnog arsenala. Kijev je svoje nuklearno oružje predao Rusiji, a danas se na sporazum nitko ne osvrće. Upravo zbog toga “nove” i “male” članice NATO-saveza sve češće se pitaju bi li im ostale zemlje saveznice uopće priskočile u pomoć ako Rusija na njih baci oko. Odgovor na ovo pitanje danas je ključan, a bivši hrvatski ministar obrane Davor Božinović smatra da nema razloga za bojazan.
Izolirali Rusiju
– Svoj odgovor bazirao bih na činjenicama, a ne na spekulacijama. Prva je da vjerujem u konačnu racionalnost međunarodne politike, koliko god pojedini događaji katkad predstavljali izazov za takvu tvrdnju. Racionalnost aktera bila je evidentna za ukupnog trajanja Hladnog rata, što je svijet spasilo od nuklearne katastrofe. A i tada je vrijedilo načelo po kojem obrana teritorija članice NATO-a potpada pod obveze koje je svaka od članica preuzela ratifikacijom Washingtonskog ugovora. Dakle, i one iz članka 5. iz kojeg se izvodi institut kolektivne obrane.
Rusija je jasno rekla da je spremna za veliki rat. A na Zapadu nitko to ne želi. Rusija je toga svjesna i koristi se time
Napad na članicu NATO-a implicirao bi prijezir prema važećim međunarodnim normama koje su se, uz sve poteškoće i probleme, gradile desetljećima i na kojima počiva globalni poredak. Treba dodati da od Lisabonskog ugovora i EU, slično NATO-u, postoji klauzula o uzajamnoj obrani koja se temelji na odredbi o samoobrani sadržanoj u čl. 51. Povelje UN-a. NATO i EU bi, u slučaju potrebe, sigurno aktivirali odredbe o obrani članica, a konkretni odgovori ovisili bi o konkretnim izazovima.
NATO je objavio da u sklopu svoje strategije odvraćanja ima planove za učinkovitu obranu članica, kao i to da radi na njihovoj prilagodbi temeljenoj i na zaključcima iz recentnih događaja. To zacijelo nije sadržaj koji će se javno publicirati. Ipak, želim naglasiti da ne postoji racionalan razlog zašto bi netko to želio isprovocirati. Ne bi dobio ništa, a izgubio bi mnogo, s tim da i samo otvaranje takvih tema ima negativan prizvuk, kaže Božinović. Ipak, racionalnost koja je vrijedila u vrijeme Hladnog rata nema veze s racionalnošću današnjice jer treba uzeti u obzir da se od početka devedesetih do Putinova dolaska na vlast i početka konsolidacije Rusije iz posrnule zemlje na rubu kolapsa u svjetsku vojnu i gospodarsku velesilu mnogo toga dogodilo. Upravo u to vrijeme NATO se proširio na bivše članice Varšavskog pakta u Europi, ali i na nekadašnje dijelove SSSR-a, odsjecajući Rusiju od Baltičkog, i dobrim dijelom od Crnog mora stvarajući od najveće zemlje svijeta gotovo potpuno izoliranu državu.
Foto: Patrik Macek/PIXSELL
– Širenje NATO-a nije imalo veze s Iranom ili Sjevernom Korejom nego je isključivi cilj bio izolirati Rusiju. Još je Brzezinski, američki geostrateg i savjetnik za nacionalnu sigurnost predsjednika Cartera, ustvrdio da tko vlada Euroazijom, vlada svijetom. SAD se od devedesetih pa sve donedavno ponašao kao da je pobjednik Hladnog rata, kao da živimo u bipolarnom svijetu. To je moglo biti tako dok je Rusijom vladao Jeljcin, ali Putin sada vraća Rusiju na početni položaj i baltičkim državama uopće nije ugodno, kaže admiral Davor Domazet-Lošo, bivši načelnik Glavnog stožera HV-a. Kako kaže, Rusija sigurno neće otvarati novi rat na sjeveru sve dok ne stabilizira situaciju na Crnom moru, dok ta područja ne stavi pod svoju potpunu kontrolu, no isto tako je sigurno da će prije ili poslije učiniti sve da ponovo ovlada Baltikom.
– I tu neće ići samo na Narvu kao jedan grad, već će pokušati ovladati u najmanju ruku Estonijom, ako ne i svim trima baltičkim državama. I ne, NATO neće reagirati. Rusija je nedvosmisleno rekla da je spremna za veliki rat, što u prevedenom jeziku znači da je spremna na opći nuklearni sukob. Što nitko na zapadu ne želi. Rusija je toga svjesna i uvelike se time koristi, kaže Domazet-Lošo. Naravno, svaki napad Rusije na članicu NATO-a i izostanak reakcije njenih saveznika neminovno bi sa sobom povukao teške posljedice po sam Sjevernoatlantski savez.
Poljska gora od Hrvatske
– Napadom Rusije na Baltiku NATO će se ili raspasti, ili će znatno redefinirati svoje postavke i odnose među članicama. Lako je bilo skupiti koaliciju za akcije NATO-a na Afganistan ili Irak, kada je bilo jasno da talibani neće uzvratiti vatrom po glavnim gradovima zemalja koje sudjeluju u intervenciji. Koalicija protiv Rusije nešto je drugo, i svima je jasno da bi ciljevi ruskih raketa, bilo konvencionalnih bilo nuklearnih, bili i London i Washington, i Pariz i Berlin, i Madrid i Zagreb. Na tako nešto nitko na zapadu nije spreman, kaže Domazet-Lošo. Već je neko vrijeme poznato da Rusija svojim geopolitičkim područjem smatra sve zemlje nekadašnjeg SSSR-a i Ruskoga carstva.
Situaciju Moskvi olakšava i činjenica da zapad nije tako jedinstven i monolitan kao što se čini. Tu su najmanje tri bloka koje čine anglosaksonski svijet, odnosno SAD i Velika Britanija, potom tu je Stara Europa, odnosno Francuska, Španjolska i Italija, te na kraju Treća Europa koju čine Njemačka, Austrija i istočnoeuropske zemlje. Sva ova tri bloka zapada imaju drukčiji pristup ne samo prema Rusiji nego i prema cijelom nizu ostalih vanjskopolitičkih pitanja.
– U ovome će posebno teško proći Poljska koja je dopustila postavljanje američkih raketa na svome teritoriju usmjerenih prema Moskvi. Naravno, Rusija to vidi ne samo kao prijetnju nego i kao poniženje ili izazov. Hrvatska ima užasno lošu vanjsku politiku, ali Poljska je još lošija, i nije stoga čudno da Poljska svako malo bude podijeljena. To bi joj se moglo ponovo dogoditi, kaže admiral Domazet-Lošo. Pred Europom su teški dani sudeći po ovim analizama, ali i po zbivanjima koja se događaju u Ukrajini. Gotovo je sigurno da se “male i nove” članice NATO-a mogu uzdati u zaštitu saveza ako ih napadne neki od “malih” susjeda. Hrvatsku će NATO sigurno braniti u slučaju eventualnog napada iz Srbije, baš kao što bi branio i Mađarsku od eventualne agresije iz Moldavije. Za baltičke pak zemlje nitko nije previše siguran jer njihov susjed i mogući agresor nije mala, beznačajna zemlja, nego Rusija, jedna od vodećih velesila svijeta.
Ivan Drago...prestani pušiti maricu..haha