Glavni je cilj NATO-ova ministarskoga sastanka, koji se sutra i prekosutra održava u islandskom Reykjaviku, uglaviti sporazum budućega saveza s dojučerašnjim zakletim neprijateljom Rusijom, uoči parafiranja istog na rimskom summitu potkraj svibnja. Trebao bi donijeti i smjernice za premošćivanje sve dubljeg jaza između europske i američke oružane sile što će obuhvatiti sporazum o modernizaciji obrambenih kapaciteta, a kojeg zemlje NATO-a kane potpisati na praškom summitu u studenom.
Hrvatska promocija
Kao pripremu za Prag i planirano širenje saveza na istok Europe, ministri vanjskih poslova NATO članica i država-kandidata progovorit će o dosezima Akcijskog plana za članstvo (MAP), a Hrvatsku, zasad pridruženu klubu aspiranata u skupini Vilnius 10, prijamom u MAP promovirati u kandidata za punopravno članstvo u Sjevernoatlantskom savezu. Reykjavik će svakako biti prijelomnica za Hrvatsku, ali hoće li to islandski dogovori značiti i za budućnost NATO-a?
Krcat raspored NATO-vih aktivnosti zapravo potvrđuje teze brojnih analitičara da se savez suočava s dubokom krizom identiteta.
"Brisanje Jalte", kako se pompozno opisuje pridruživanje Rusije odlučivačkom procesu u NATO-u, te "big bang" ili "veliki prasak", sintagma za dosad najveće proširenje NATO-a, od "Baltika do Crnog mora i Jadrana", kako se založio američki predsjednik Bush za posljednjeg summita V10 skupine, pokazuju da zapadnjački vojni savez postupno gubi vojnu dimenziju nauštrb političke, pa ga mnogi već sada posprdno nazivaju naoružanom verzijom OESS-a. Protekloga je tjedna Međunarodni institut za strateške studije, u svom godišnjaku objavljenom u Londonu, upozorio da se NATO smanjuje na puki "vojni alat" zapadnih saveznika. Londonski stratezi smatraju da je dosegao vrhunac za rata na Kosovu, a da, unatoč vodećoj ulozi u svjetskoj protuterorističkoj koaliciji, nema većih izgleda u njegovo trajno pretvaranje u globalni vojni stroj.
Ključna uloga u smirivanju Balkana
Političke vođe vojnog saveza takvim se tezama opiru govoreći da su NATO-u predviđali krah još raspadom Varšavskog pakta, no da je u međuvremenu odigrao ključnu ulogu u smirivanju Balkana, a danas, u doba globalnih prijetnji terorizma, pokazuje se ispravnom politika širenja, poput stvaranja "Partnerstva za mir", koje uključuje i neke države Srednje Azije bez čije bi suradnje intervencija u Afganistanu bila mnogo teže izvediva. U pitanjima spremnosti za takve operacije, a posebno financiranja, najizraženija je razlika u pogledima američkih i eurospkih saveznika oko NATO-ve budućnosti. "Rastući jaz oko između Europe i SAD-a u smislu ratnih kapaciteta je dugoročno najozbiljniji problem NATO-a", izjavio je nedavno američki državni podtajnik za politička pitanja Marc Grossman.
No, takav politički podvojeniji NATO omogućio je približavanje Rusiji koja je u Jeljcinovo doba, s manje ili više uspjeha, kočila pokušaj širenja NATO-a na istok Europe. Putinovo pragmatično repozicioniranje Rusije u globalnom poretku poništilo je Jeljcinove strahove od gubitka statusa sile, pa bi islandski sastanak trebao rezultirati osnutkom zajedničkog Vijeća NATO-a i Rusije. Novo bi partnerstvo formalno trebalo zaživjeti nakon ruskog summita Vladimira Putina i Georgea Busha koji su, u duhu novoga "protuterorističkog" prijateljstva, čak isplanirali zajedno odletjeti u Rim 28. svibnja na potpisivanje "povijesna" pakta.
Amerika zagovornik širenja
Partnerstvo s Rusijom NATO-u pak omogućuje da bezbolno zapali fitilj velikoga praska, odnosno nastavi s procesom širenja na ostatak Europe. Elitnom društvu od 19 saveznika u susret hrli deset zemalja srednje i istočne Europe, no pozivnica za članstvo, po svemu sudeći, bit će upola manje. Baltički trojac - Litva, Latvija i Estonija - uklonile su bitne političke zapreke i pokrenule nužne vojne reforme, pa se, uz Sloveniju koju u NATO-u drže najspremnijim kandidatom, s pravom nadaju pozivu u članstvo. U tu skupinu najizglednijih svrstava se i Slovačka koja, međutim, ovisi o ishodu listopadskih izbora na kojima se Zapadu nepoćudni autokrat Mečiar želi vratiti na vlast. U Pragu se pozivnicama nadaju i Rumunjska i Bugarska.
Taj scenarij širenja, kojeg trenutačno najglasnije zagovara Amerika zahvalna Bukureštu i Sofiji za predanost u ratu protiv terora pokrenutoga nakon 11. rujna, kvari sporost Rumunja i Bugara u ispunjavanju uvjeta iz MAP-a. Dok sedam spomenutih članica V10 skupine gaji nadu za ulazak u NATO, ostalih tri - Makedonija, Albanija i Hrvatska - lišene su iluzija o praškom prasku. No, kako ni pozivi iz Praga neće u isti mah sadašnje kandidate uvesti u NATO, tako ni praško preskakanje Hrvatske, koja je ekspresno, za dvije godine, stala uz bok najsposobnijih kandidata, ne znače njezino otpisivanje iz siguronosnog poretka. To više što Sjevernoatlantski savez, unatoč učestalim propitivanjima njegova smisla postojanja, potenciranjem svojih sredozemnih i srednjoazijskih inicijativa i nadalje kani ostati najvećim jamcem mira i stabilnosti u ovom dijelu svijeta.
Borna Keserović