Kad god bih zvala za najam stana, stanodavci su me uvijek pitali imam li djecu i obitelj, jesam li zaposlena, sve me ispitaju. Naglase odmah ako žele studenta, samca, a ne obitelj. No, da me netko odbije zbog djece, bila bih ljutita – govori Lidija Žeravica, 39-godišnja Osječanka koja ima desetak godina podstanarskog staža, na pet različitih adresa.
Majka je dvoje djece, Mislavu je 14, a Neri 9 godina. Još kao bebe, oni su bili podstanari. U unajmljenom stanu u Osijeku danas žive njih troje i Lidijin partner Vedran. Naša se sugovornica, srećom, dosad nije suočila s izrazito negativnim iskustvima kada bi stanodavcima prijavila da ima djecu i obitelj. Imala je sreće.
– Znalo je biti komentara, ali nastojala sam uglavnom stanove nalaziti preko poznanstava, tako sam sigurnija. Ima onih koji unesu stari namještaj, a nabiju cijene. S druge strane, u redu mi je i to da me vlasnik pita za obitelj jer mu je važno da zna tko će živjeti u njegovu stanu. No, da osjetim kako on zbog toga ima neke dvojbe, ili da mi nešto komentira, ne bih ni htjela unajmiti njegov stan – kaže Lidija.
Zaposlena je u tvrtki kojoj su u fokusu stambene zgrade pa zna za slučajeve i da su podstanari pobjegli i ostavili vlasnicima neplaćene račune.
– Ima svakakvih stanodavaca, ali i podstanara – rezimira. Gdje god živjela, ta Osječanka nastoji biti što korektnija prema stanodavcima pa isto to očekuje i zauzvrat.
– Nisam nikada stišavala djecu u strahu da će se netko od susjeda žaliti. Doduše, djeca mi nisu nikada ni skakala ili vrištala po stanu – zaključila je naša sugovornica.
Prijatelj je iznajmio stan, prijavio podstanara, tj.platio porez, a kad je ovaj prestao plaćati, murija je rekla da to nije njihov posao. Dakle batinu u ruke, pa k'o na divljem zapadu. Sprdačina od države. Bjež' te mladi, pa nek ostanu ovi stari smecari i nek se pojedu medju sobom.