"Ne damo da nas uhićuju i vežu u lance kao medvjede"

Službene vlasti u Zagrebu vjerojatno ne znaju koliko je na istoku Hrvatske uzavrelo. Možda i ne znaju da je ovih dana, u zadnji tren, nakon osobnog reagiranja iz vrha MUP-a, zaustavljen mogući sukob hrvatskih branitelja i lokalne policije. Sugovornik Večernjeg lista, dobro znan u Slavoniji, vukovarski heroj i bivši zapovjednik vinkovačke specijalne policije Mladen Leovac kaže da su neki od ogorčenih branitelja prijetili i masovnim samoubojstvom. Tvrdi da su posljednji događaji s uhićenjem njegova suborca Tihomira Purde "bila zadnja kap i svima su nam čaše popucale".

Istraga DORH-a

Leovac je nakon pada Vukovara šest mjeseci proveo u srpskim logorima. Kažu da je bio zapovjednik i Purdi i poznatom Petru Janjiću Tromblonu, no on to negira jer je zapovijedanje u opkoljenom Vukovaru bilo drukčije organizirano, a Tromblon je išao tamo gdje je bilo najgušće i uništavao tenkove. Nakon srpskih logora, odakle izlazi težak "čak" 52 kilograma, opet odlazi u rat. Danas je predsjednik HSP-a Vukovarsko-srijemske županije i žestok je. Toliko da je županijski DORH krenuo istražiti ove njegove riječi izrečene na presici, objavljene u medijima. "Jednom sam nosio pušku i ne bih opet, ali neka budu sigurni da im neću dopustiti da me uhite... Želio bih samo poručiti Vladi da ne šalje moje suborce i vojnike da me uhite, nego neka dođu sami... U njih mi ne bi bilo žao pucati." Zbog nezapamćene izjave u hrvatskim političkim okvirima naježila se i policija i DORH, vjerojatno i ostali političari. Leovac kaže da je ta izjava puštena bez konteksta, pa ga objašnjava. No, objašnjenje nimalo ne skriva činjenicu da su hrvatski branitelji s istoka zemlje na granici strpljenja.

Purda i Tromblon vaši su suborci, na popisu su osumnjičenih, pa kakvi ste vi to ljudi bili, kakav ste to rat vodili kad vas sad optužuju za ratne zločine?

– Očito da za neke jesmo ratni zločinci jer smo riskirali život i u bolnicu prebacili ranjenog srpskog vojnika. Doktor Njavro ga je uzeo "preko reda", prije ranjenih Hrvata i pet ga sati operirao. Čudan trud za one koji su optuženi za ratni zločin. Sve je ovo posljedica političkih dogovora hrvatskog i srbijanskog predsjednika, vlada i ministarstava. Na djelu je dogovor kojim bi Srbija konačno otklonila neriješeno pitanje počinjene ratne štete Hrvatskoj. Ovako, izravnim udarom na simbol borbe u ratu – Vukovar – Srbija će se zaštititi od bankrota. Procjene kažu da je ukupna ratna šteta nanesena u Vukovaru golema. Uz materijalnu štetu, izgubljena radna mjesta i tisuće ubijenih, riječ je o između 16 i 19 milijardi eura.

Ovo o dogovoru dviju politika, zbog kojeg ispaštaju Vukovarci, nalikuje na pravu teoriju zavjere?

– Srbija je odigrala odličnu diplomatsku bitku, sve je počelo nakon posjeta srbijanskog predsjednika Borisa Tadića Vukovaru. Logično je da je on došao, ali da je nešto zauzvrat i dobio. Ovom diplomatskom igrom Srbija jača svoju tezu o Domovinskom kao plemenskom balkanskom ratu. Mene su u Vukovaru iz Bačke gađali 24 sata topovima, tenkovima, VBR-ima... Vrh JNA snimljen je kako ulazi u grad nakon njegova pada... Sve je jasno. Diplomacija Srbije jača je od naše, Srbi trče, a naši idu puževim korakom. Zašto hrvatski narod ne zna što su oni potpisali u naše ime s Beogradom?

A što bi to hrvatske vlasti dogovorile s Tadićem?

– Svaki sastanak ima iza sebe neki sporazum. Europska unija izvršila je pritisak na RH. Pogledajte kako napreduju zahtjevi SDSS-a, koalicijskog partnera HDZ-a. Sjećate se još Plana Z-4, koji je Srbima nudio potpunu autonomiju, a nisu ga prihvatili 1995. godine. SDSS ga se sad sjetio i ne bi me čudilo da ga hrvatska vlada aktivira. Ova vlada trguje, još od ZERP-a pa sve do zaboravljenih dunavskih ada.

Uhićenje Tihomira Purde pokrenulo je vas i vaše suborce. Kako će to završiti?

– O Purdi će odlučivati Bariša Čolak, ministar pravosuđa BiH. Veliki Hrvat. Član HDZ-a, onog BiH. Jadranka Kosor tvrdi da taj HDZ i HDZ u Hrvatskoj nisu ista stranka. Nemojmo sad puno teoretizirati jer činjenica je da jednim potezom svojeg pera Čolak rješava problem i Purda izlazi. Vidjet ćemo koliko su velika njegova hrvatska prsa.

Pa ne može Čolak sam o tome odlučivati, njegov je potpis zadnji, no kao ministar pravosuđa vjerojatno mora odlučivati u smjeru u koji ga odvede pravna dokumentacija?

– Neka potpiše da Purda ide van, pa neka ga smijene. On neće biti više ministar, ali će jedan nevini hrvatski vojnik biti na slobodi. Svi znaju da su tisuće takvih "priznanja" izvučene u višemjesečnim batinanjima, zlostavljanjima. Purdu su prvo kljukali solju i paprom, a onda mu 24 sata nisu dali vode. Ne čudim se što su sve naši ljudi potpisivali. Takvi "dokazi" ne vrijede na civiliziranom demokratskom sudu jer su iznuđeni, dani pod prisilom.

Istina o "tretmanu" u logorima u Srbiji ipak izlazi na javu. Teško je to shvatiti onome koji to nije proživio, no pokušavamo shvatiti kako je to kada te, nakon svega što si proživio, 20 godina poslije iz Beograda optuže da si ratni zločinac.

- Evo vam jedna "slika" da bolje razumijete. U zlostavljanju hrvatskih branitelja i Vukovaraca najgori su bili "naši" četnici. Jedan se mladi posebno isticao. Zvali su ga "najbolji četnički udarač", a proslavio se u Borovu naselju. Taj je udarcem šakom lomio kosti našima i postao je popularan zbog toga. Nakon Erdutskog sporazuma i rata aboliran je i danas je hrvatski policajac.

No, ako tražite da Bariša Čolak oslobodi jednim potezom Purdu, tražite političku intervenciju. BiH bi trebala razumjeti Purdinu situaciju, a i njegovu poziciju, to želite reći?

– Kontaktirali smo s Bošnjacima, znamo se otprije, razgovarali smo njihovim časnicima. Odmah su rekli da nema šansi da Purdu brzo puste iz zatvora. I sada kažu: Mi tu ne možemo ništa, odluka je na vašem Hrvatu, Čolaku.

Da je ministar Bošnjak, mislite li da bi pustio Purdu?

– Definitivno. Bošnjaci jako dobro znaju što su to logori, i njima su isti ti lomili kosti.

Niste optimistični u vezi s Purdinim puštanjem kući?

– Purda će završiti u Srbiji. Stoga i apeliramo na B. Čolka. Ključ rješenja problema drži on i HDZ u svojim hrvatskim rukama. Da je ministar Bošnjak ili haespeovac, to bi bilo tako riješeno. HSP preko svojih međunarodnih kanala pokušava organizirati pritisak na Srbiju da odustane od nebuloznih tjeralica, no to bi trebala raditi, diplomatskom akcijom, hrvatska Vlada.

Zbog slučaja Purda uzavrela je situacija među hrvatskim braniteljima?

– Sve te materijalne gubitke i gubitke voljenih, gubitke dijelova tijela, mi smo to gurnuli u podsvijest. Kršćani smo, opraštamo. No, dirnuli su u svetinju, u našu borbu protiv agresora. Purda nije išao na Niš, iz Niša su došli nas uništavati. Skladište vukovarskog Caritasa je prazno, a brinu se o 500 gladnih.

Vlasti kažu da je iz Beograda došao popis traženih i da se na popisu nalaze 33 imena?

– Čista laž. Nevjerojatno kako se naše vlasti i dalje ponašaju naivno. Pa samo su na optužnici Šeks-Vekić 44 imena hrvatskih branitelja. Popis je ogroman.

Kako znate?

– U posjed popisa 480 imena Hrvata koje žele procesuirati došli smo tako da smo ga, recimo to, otkupili od Srbije. Rekli su nam da za toliko novaca nam daju ovoliko imena. Čini se da je na ukupnom popisu 4000 imena hrvatskih branitelja.

Što ste napravili s tim popisom?

– Što smo drugo mogli nego smo sami krenuti tražiti svoje suborce s popisa i obavijestiti ih da im prijeti opasnost izađu li iz Hrvatske. To je bio posao hrvatske države, ali su zatajili. I što je neviđeni apsurd, sad nas uvjeravaju da je to što činimo protuzakonito, da ometamo istrage i rad pravosuđa i policije. Čime? Time što smo spasili 200 ljudi da ne završe kao Purda?

Rekli ste 480, a spasili ste 200?

– Zasad smo uspjeli kontaktirati s tek 200 suboraca. Problem je što su na popisu stare adrese, nema još Dalmacije, Banovine, Like. Pokušavamo doznati nove, a ne možemo popis objaviti. Onaj koji je objavljen na Politika.comu, na žalost, nije do kraja točan. Neka su imena dopisana, a nema ih na originalnom popisu i obratno.

Nećemo bježati

Zbog takva "rada" s popisom vaši branitelji završili su na tzv. obavijesnim razgovorima u policiji?

– Nas tridesetak. Problem je nastao kada su po nas počele dolaziti patrole koje su nas na te obavijesne razgovore željele privesti. To je među našom populacijom odjeknulo kao bomba. Naravno da mi ne možemo tolerirati takvu bahatost službenika. Mi smo bili hrvatski vojnici i čast nam nalaže da se odazovemo na pozive. Mi nećemo bježati pred tim obvezama. No nećemo dopustiti da nas privode. Zvao sam više policijske službenike u Osijeku. Javili su se i iz vrha MUP-a u Zagrebu i rekli smo im da je dovoljno da nas, kao i sve druge građane kada zovu na obavijesni razgovor, zovu telefonski i mi ćemo doći.

Situacija je toliko bila uzavrela da je bila na granici sukoba s policijom?

–  Iz vrha MUP-a u Osijeku i Zagrebu časno su postupili. Smirilo se. Branitelji se više ne šale. Nekoliko njih me nazvalo i rekli su da će, dođu li ih hapsiti pred očima obitelji, izvršiti samoubojstvo.

Samoubojstvo?

– Da, da će se objesiti, kao što su to neki naši, na žalost, već učinili.

U tom ste vi kontekstu rekli da vam ne bi bilo žao pucati po ljudima iz vlade?

– Ta je izjava izvučena iz konteksta. Previše sam ja suboraca zakopao u crnu zemlju, četiri sam puta ranjen, da bi me vodili pred očima žene i djece, u lancima, kao bijelog medvjeda. Rekao sam nek' zovu telefonom i ja sam im na raspolaganju. No, neću tolerirati brutalno hapšenje. Ja nisam ratni zločinac. I tada sam rekao da za ovima iz Vlade ne bih puno žalio. Reagirao sam jer mi je bila ugrožena sloboda, no neću bježati od svoje države. Neću dati ni da nam se sudi u Srbiji. Odnosno, dopustit ćemo da nam sudi sud Srbije, znate li kada?

Kada?

Kad Vukovar bude u Šumadiji, eto tada.