Ni jedan od najvećih ustupaka u povijesti vlade Hong Konga nije spriječio prosvjednike da se u nedjelju okupe na gradskim ulicama, i to ponovno u šesteroznamenkastim brojevima. Nakon što je u subotu vlada upraviteljice Carrie Lam rekla da će odgoditi donošenje spornog zakona o ekstradiciji, kojim bi se stanovnici grada mogli izručiti Kini, a prosvjednici misle da bi se to moglo odnositi i na političke delikte, jučer su prosvjednici ponovno izašli na ulice, tražeći odbacivanje zakona u potpunosti. Neki su čak zatražili i ostavku Lam.
Kao gotovo nigdje u svijetu, liberali gledaju sa zebnjom prema Hong Kongu u kojem se događa epska borba između demokratskih mladih snaga i režima Komunističke partije koji iz Kine pokušava pod šapu staviti ovaj autonoman grad. U Hong Kongu je proteklog tjedna oko milijun ljudi, što znači svaki sedmi stanovnik grada, prosvjedovalo protiv spomenutog zakona. No, taj konflikt koji se na prvu loptu tiče vrijednosti, poput demokracije i liberalizma, zapravo je prije svega rasprava o statusu koji grad mora zauzeti u Kini jer vlastima je jedno od financijskih središta svijeta prevrijedno da bi mu se dopustilo da upravlja samo sa sobom.
Uhićenja i otmice u gradu
Tijekom velikih prosvjeda prošle srijede, na kojima su se demonstranti i policija sukobili, ozlijeđeno je više od 80 ljudi. U međuvremenu je vlada rekla da će odgoditi donošenje zakona, ali Lam tvrdi „supstanca nije glavni problem, već je to način komunikacije s građanima“ na kojem vlasti moraju poraditi.
VIDEO Žestoki sukobi studenata i policije u Hong Kongu
Predsjednica vlade pritom se nije željela ispričati za postupke policije prošlog tjedna, a dodala je da se vlada mora „zaustaviti i razmisliti“ zbog čega je donošenje zakona odgođeno, ali ne i ukinuto. To je motiviralo prosvjednike da jučer ponovno izađu na ulice. Postoje i spekulacije oko budućnosti Carrie Lam, a opozicijska političarka Emily Lau rekla je BBC-ju da se boji da je „Lam u velikoj opasnosti“ jer je Peking vrlo nezadovoljan njenim sposobnostima.
Kada su 1997. Britanci vratili Hong Kong Kini, nakon stoljeća i pol kolonijalnog upravljanja gradom, Kina im je obećala povlašten i autonoman status. Taj aranžman nazvan je “jedna zemlja, dva sustava”, a gradu je obećana sloboda izražavanja, okupljanja i privatno vlasništvo.
No, kineske vlasti već desetljećima pokušavaju staviti Hong Kong pod svoju upravu. Kako establišment u gradu ima direktne veze sa središnjom Kinom, vjeruje se da oni koji vladaju gradom uglavnom služe kao agenti Pekinga. Zato je poseban bijes dijela stanovnika Hong Konga izazvao zakon koji je gradski parlament, Zakonodavno vijeće, trebao usvojiti 20. lipnja, a prema kojem bi Hong Kong mogao izručiti stanovnike zemljama s kojima nema potpisan sporazum o ekstradiciji. To bi uključivalo i Kinu, s kojom Hong Kong dosad nije potpisao takav sporazum. Kao povod za donošenje zakona navodi se slučaj čovjeka koji je u Tajvanu osuđen za ubojstvo svoje djevojke, a Hong Kong ga ne može izručiti toj državi. Zanimljivo je da su vlasti Tajvana već rekle da neće tražiti izručenje čovjeka osumnjičenog za ubojstvo, čak i ako Hong Kong donese zakon, jer bi to značilo da se na tu državu gleda kao na dio Kine. A poznato je da se Tajvan tomu itekako protivi.
Prosvjednici u Hong Kongu vide kineske vlasti kao nedemokratske, a ni sam grad nema slobodne i poštene izbore za sve institucije. Dva su najvažnija tijela već spomenuta, to su ured upravitelja, odnosno predsjednika vlade (“Chief Executive”) i Zakonodavno vijeće. Prvog bira izborni elektorat, a potvrđuje ga kineska vlada. Taj elektorat sastoji se samo od 1200 ljudi koje se bira po društvenim staležima, a glasove primjerice imaju sindikati, udruženja poslodavaca, svećenici i pop zvijezde. Zakonodavno vijeće ima 70 zastupnika, a birači odabiru tek njih polovicu. Ostatak popunjavaju poslovni ljudi koji su često bliski Pekingu.
Sve to znači da je politički sustav Hong Konga tek kvazidemokratski, za što nije kriva samo Kina, već i britanska uprava prije 1997. godine. Prije pet godina zbog toga je u Hong Kongu nastao prodemokratski Pokret kišobrana, nazvan tako jer su se njima prosvjednici branili od policijskih suzavaca, u kojem su politički aktivisti zahtijevali uvođenje prave demokracije u Hong Kong. Blokirali su dio grada na čak 79 dana. Prije dva mjeseca nekima je od lidera pokreta sud u Hong Kongu odredio zatvorske kazne zbog tih prosvjeda.
No, zakon o ekstradiciji očigledno predstavlja mjeru koju veliki broj stanovnika Hong Konga ne može progutati. Skepsa prema kineskim sudovima, koji moraju slušati diktat Komunističke partije, snažna je u gradu od 1990-ih godina. A posebno se protivljenje kineskoj vlasti intenziviralo kada je 2012. na vlast došao predsjednik Xi Jinping, i danas lider Kine, a u Hong Kongu ga vide kao autoritarnog lidera.
Iako na listi zločina zbog kojih bi grad mogao drugim zemljama izručiti osumnjičene nema političkih delikata, stanovnici Hong Konga svjesni su da autokratski režimi često sude političkim aktivistima prema drugim, ponekad izmišljenim optužbama. Kada je Gui Minhai, izdavač knjiga u Hong Kongu protiv kineskog režima, nestao u Tajlandu 2015., pojavio se nakon toga u Kini kao uhićenik zbog sumnje da je skrivio smrt djevojčice u automobilskoj nesreći 12 godina ranije. Još je više brige potaknula otmica Xiao Jianhua, kineskog milijardera u Hong Kongu prije samo dvije godine.
– Mi nemamo demokraciju, ali uživamo određeni stupanj osobnih sloboda, vladavine prava i nezavisnog pravosuđa te ne želimo da nam se to oduzme – prenosi New York Times riječi spomenute aktivistice i opozicionarke Emily Lau.
Ne osjećaju se Kinezima
Mnogi građani Hong Konga zbog svega toga ne žele doći pod potpunu kontrolu Pekinga. Kako je poslovna scena u gradu vrlo jaka, mnoge banke i multinacionalne tvrtke otvorile su u njemu podružnice, pri čemu iskorištavaju vrlo dobru povezanost ekonomije grada s onom ostatka Kine. Hong Kong je zbog ostatka Kine osmi najveći izvoznik na svijetu, a aktiva banaka iznosi čak 851 posto BDP-a grada.
Pa ipak, kako kinesko gospodarstvo posljednjih godina raste znatno brže od onog Hong Konga, tako se povećava i motivacija bogatih privatnika za veću integraciju s Pekingom. U trenutku ujedinjenja s Kinom udio Hong Konga u zajedničkom BDP-u bio je 15 posto, i to unatoč tomu što je imao tek 0,5 posto stanovništva cijele Kine. Danas udio Hong Konga u kineskom BDP-u iznosi samo tri posto.
Reakcija međunarodne javnosti demokratskih država na zakon i nasilje policije bila je oprezna. Američki predsjednik Donald Trump, koji je dosad bio vrlo oštar prema Kini, nije pokazao posebno veliko razumijevanje za prosvjednike te je rekao da vjeruje da će “oni i Kina to već nekako riješiti”. S druge strane, liderica Zastupničkog doma Nancy Pelosi rekla je da bi donošenje ovog zakona moglo ugroziti posebne trgovinske odnose između SAD-a i Hong Konga koje zemlja i grad imaju potpisane. Britanska je vlada pak, posebno zainteresirana zbog povijesnih razloga za Hong Kong, pozvala na poštivanje autonomije grada.
Danas se većina stanovnika grada ne smatra Kinezima, a prema istraživanju Sveučilišta Hong Konga, tek 15 posto njih se opisuje tako. No, postoje i drugi identiteti, a stanovnici grada najčešće se opisuju kao Hongkonžani. Tek se tri posto mladih stanovnika grada osjećaju kao Kinezi. Rezultat je to drugačije povijesti u odnosu na Kinu te pogotovo svijesti o drugačijem ekonomskom i političkom sustavu koji je Hong Kong napravio tek “djelomično kineskim”.
Ustav po kojemu Hong Kong funkcionira istječe 2047. godine.Ne zna se kako će izgledati politički sustav grada nakon toga, ali u gradu vlada strah neće li tada Peking jednostavno ukinuti koncept “jedna zemlja, dva sustava”. Zbog te nesigurnosti, svi akteri pokušavaju postepeno ostvariti svoje političke ciljeve. Ovaj je zakon o ekstradiciji jedna od najvažnijih stanica na tom putu. O tomu hoće se on na kraju donijeti ili odbaciti ovisit će sudbina brojnih stanovnika grada, a širom konfliktu Pekinga i Hong Konga nikako se ne nazire kraj.