IVAN GUDELJ:

Ne mogu opisati bol zbog smrti moje drage Mirjane

Foto: Dusko Marusic/PIXSELL
ivan gudelj
Foto: Marko Mrkonjic/PIXSELL
Ivan Gudelj
Foto: Iz knjige "Hajdučka priča"
Ivan Gudelj
Foto: Iz knjige "Hajdučka priča"
Ivan Gudelj
Foto: Ivana Ivanovic/PIXSELL
Ivan Gudelj
Foto: Iz knjige "Hajdučka priča"
Ivan Gudelj
Foto: Iz knjige "Hajdučka priča"
Ivan Gudelj
Foto: Iz knjige "Hajdučka priča"
Ivan Gudelj
08.02.2015.
u 17:36
- Moje Mirjane više nema i sada treba smoći snage nastaviti dalje - neutješan je Ivan Gudelj.
Pogledaj originalni članak

Neutješan, shrvan bolom zbog preranoga gubitka voljene supruge Mirjane, legendarni Hajdukov nogometaš Ivan Gudelj (54) povukao se u Zmijavce, mjesto u Imotskoj krajini u kojemu je odrastao. U njemu je prošli tjedan zauvijek ispratio suprugu...

- Ne mogu vam opisati svoju bol - kazao nam je ožalošćeni Gudelj teško birajući riječi, jer rastanak od supruge još je svjež.

- Premalo je vremena prošlo, i osjećam samo da mi je teško, jako teško, jer izgubio sam osobu koju sam toliko volio, koja je uz mene bila cijeli život, u mojim najtežim trenucima. Toliko mi je bila privržena, toliko smo bili povezani... - pričao nam je jedan od najvećih Hajdukovih nogometaša, sinonim za požrtvovnost, borbenost i privrženost bijelome dresu.

Foto: Iz knjige "Hajdučka priča"
Otac Marijan, Ivan i obiteljski prijatelj Marinko Boban u zagrebačkoj bolnici

Supruga Mirjana preminula je sa samo 45 godina u zagrebačkoj bolnici Merkur. Izgubila je bitku s teškom bolesti...

- Bila je dva mjeseca u bolnicama, prvo u KBC Firule, a potom je prebačena u Zagreb. Bio sam uz nju cijelo vrijeme, do njezinih posljednjih trenutaka. I sad, dok sam u Zmijavcima, svaki dan posjećujem njezin grob – nastavlja Gudelj svoju tužnu ispovijest.

I meni i Mirjani brak je bio svetinja. Kao i naša djeca

- Cijelo mjesto bilo je na njezinu ispraćaju, brojni prijatelji, članovi obitelji. Svima se zahvaljujem na potpori u najtežim trenucima. Moje Mirjane više nema i sada treba smoći snage nastaviti dalje. Imam sreću da imam dvije divne kćeri, Ivanu i Đanu, premda je i njima još sve to vrlo bolno. Ivana se vratila u Osijek, svome poslu u Hrvatskom narodnom kazalištu, dok će Đana, učenica osmog razreda, sljedeći tjedan ponovno u Split u školu.

A kamo će Ivan Gudelj, kako će prebroditi najteže životne trenutke?

- Bit ću još nekoliko dana u Zmijavcima, pa ću i ja natrag u Split. Pitate me kako ću dalje? Koliko god bilo teško, čovjek mora pronaći novu snagu. A snagu mi daje moja vjera, molitva, s kojom sam cijelo vrijeme bio i uz suprugu. Često sam u crkvi, tu odmah do moje kuće. Uz mene je moj prijatelj, fra Frano Laco, s kojim sam zajedno trebao ići u svećenike, pa sam se ipak odlučio za nogomet. U Splitu imam don Juru Strujića, u Prološcu Vinka Gudelja, s kojim sam zajedno ministrirao. Uz vjeru u Boga i ljubav mojih kćeri vjerujem da ću ovo prebroditi. Sada su još uvijek prisutni bol i tuga, a poslije će biti uspomene – govori Gudelj.

Foto: Iz knjige "Hajdučka priča"
Ivan i Mirjana Gudelj na vjenčanju s kumom Ivicom Todorićem i Mirjaninom tetom Meri

Brak nam je bio svetinja

Sa suprugom Mirjanom, djevojački Čaljkušić Ivanović iz Lovreća, oženio se 6. veljače 1988. godine. Mirjana je tada bila još maloljetna pa se mogla udati samo uz potpise roditelja. Vjenčani kum bio mu je Ivica Todorić. Mirjana je bila nesuđena pjevačica Magazina, nasljednica Ljiljane Nikolovske po izboru Tončija Huljića, no kako je bila u trećem mjesecu trudnoće, nije prihvatila ponudu. Bila je posvećena samo obitelji...

- I meni i Mirjani brak je bio svetinja. Kao i naša djeca. Zato nastojim provesti što više vremena s njima. S Đanom sam u Splitu, a uskoro ću i u Osijek k svojoj Ivani, koja će 27. veljače u HNK imati premijeru predstave "Harmsijek". Što možemo, život ide dalje. Nije više onakav kakav je bio, ali za svoju djecu treba živjeti. I pronaći novu energiju – zaključio je Ivan Gudelj svoju tužnu ispovijest.

Pitate me kako ću dalje? Koliko god bilo teško, čovjek mora pronaći novu snagu

Zanimljivo, i njegova mlađa kći Đana okušala se u glumačkim vodama odigravši ulogu u kratkometražnom filmu Igora Mirkovića "Balavica", a čak se i sam Ivan kao dječak nakratko pojavio u Vrdoljakovim "Prosjacima i sinovima".

Uskoro će se Gudelj ponovno posvetiti svome pravome poslu. Zaposlenik je Hrvatskog nogometnog saveza kao njegov instruktor za Dalmaciju, iz koje je regrutirao brojne proslavljene hrvatske reprezentativce. Darijo Srna, Luka Modrić, Ivan Perišić, kao i Ivica Olić, Niko Kranjčar, Vedran Ćorluka..., svi oni prošli su kroz majstorske Gudeljeve ruke, stasajući u vrhunske svjetske nogometne klase.

Nažalost, Ivan Gudelj, plećati vitez Imotske krajine, nije imao tu sreću. Cijeli život kao da ga prati neka zla kob nanoseći mu goleme ožiljke na duši. Starija sestra Ana kao djevojčica doživjela je nesreću i oslijepila, a Ivan, jedan od najnadarenijih igrača koje je Hajduk ikada imao, sa samo 26 godina morao je nogometu reći zbogom. Umjesto u madridskom Realu, Ivan je zbog hepatitisa B završio u bolesničkoj postelji. Karijeru je okončao u suzama, zaustavljen na vrhuncu karijere, kao jedna od najvećih nadolazećih europskih nogometnih zvijezda. Zvali su ga Beckenbauer iz Zmijavaca.

Posljednju utakmicu odigrao je 13. rujna 1986. godine, za Hajduk protiv Crvene zvezde u Splitu. U 75. minuti utakmice kapetan bijelih srušio se na travnjaku ne pokazujući znakove teže ozljede. Dok su ga iznosili s travnjaka, splitska publika mu je – zviždala.

Naime, Hajduk je u to vrijeme bio u krizi, a kapetan Gudelj, od kojega se očekivalo da bude lokomotiva koja će povući bijele, bio je daleko od prave forme. Trkački nemoćan, spor, potpuno neprepoznatljiv, i nitko nije ni slutio da je zapravo ozbiljno bolestan.

Dan nakon spomenute utakmice dijagnosticiran mu je hepatitis B. Prve liječničke prognoze govorile su o tri mjeseca stanke od nogometa, što je Gudelja strahovito pogodilo, no brzo se bio pomirio s dijagnozom i čekao da se bolest povuče.

U svibnju 1987. godine nalazi su (ispostavilo se nakratko) bili uredni, osjećao se bolje i bio je spreman na novi početak. Koji, nažalost, nikada nije dočekao. Telefonski poziv dr. Cara dočekao je u stanu Todorićevih, uznemirujuće vijesti koje su mu promijenile život: "Ivane, s nogometom je gotovo!".

Foto: Iz knjige "Hajdučka priča"
Bajdo Vukas, Ljubo Benčić i Ivan Gudelj na svečanosti dodjele nagrada Večernjeg lista

U Ivanovoj biografiji "Hajdučka priča" Blaža Duplančića ovako je opisana drama velikoga nogometaša:

"Ivan je tada doživio šok kakav se teško može opisati. Nije ni vikao, ni jecao. Hvatao se za glavu i činio neke nesuvisle pokrete rukama. Bio je kao u nekome bunilu. Danima je poslije bio u šoku. Ništa mu se nije jelo, nije želio sjediti za stolom s drugima i želudac bi ga počeo boljeti od gladi. Riječi utjehe, pa makar dolazile i od najbližih, parale su mu dušu...".

Ivan se, mjesecima poslije, nije mirio s velikim životnim porazom. Okrenuo se alternativnoj medicini, obilazio razne samozvane iscjelitelje: u hercegovačkom mjestu Počitelju, pa na planini Oteševo u Makedoniji, pa u Vrnjačkoj Banji kod jedne romske obitelji. Bio je i u Ivangradu u Crnoj Gori, a posljednja stanica u pokušaju izlječenja bio je njemački Kreutzberg pokraj Kölna. Tamo se okrenuo isključivo – molitvi. Iscrpljujuću borbu protiv hepatitisa okončao je nakon dvije godine, ali na nastavak karijere nogometaša više nije smio ni pomisliti.

Ne da na svoju dicu

Supruga Mirjana bila je uz Ivana i tih pola godine za vrijeme boravka u Njemačkoj. Već se bila pomirila da Gudelj više neće igrati nogomet, i to je nije previše potreslo. Odlučila je biti uz njega, u dobru i u zlu. Znala ga je zadirkivati:

- Ne možeš više igrati? Pa što, zaposli se u škveru...

Ivan Gudelj se nakon završetka karijere nogometaša posvetio trenerskome poslu. Mladoj reprezentaciji Jugoslavije priključio ga je njegov nogometni otac Miljan Miljanić, izbornik SFRJ, koji ga je 1982. godine poveo na Svjetsko prvenstvo u Španjolsku. Da nije bilo teške bolesti, Miljanićev utjecaj u madridskom Realu doveo bio Ivana do potpisivanja ugovora za kraljevski klub.

Foto: Iz knjige "Hajdučka priča"
Ivan i supruga Mirjana (desno) s kćerima Ivanom (lijevo) i Đanom (u sredini)

Gudelj je u Hrvatskoj imao kratke trenerske epizode u stobrečkom Primorcu, Zadru, Hajduku, a bio je i izbornik svećeničke reprezentacije. U Austriji je vodio Steyr. Najveći izazov ipak mu je bio poziv tadašnjega predsjednika Hrvatskoga nogometnog saveza Vlatka Markovića koji mu je ponudio posao izbornika juniorske reprezentacije. U tom poslu Ivan je pronašao sebe i s godinama postao jedan od najpoznatijih stručnjaka u radu s mlađim kategorijama. Posvećen, studiozan, kompetentan, nadasve omiljen. Ni kada selekcijama nije išlo, Gudelj nikada nije dao na svoju dicu...

Suočen s velikim i nenadoknadivim gubitkom, Ivan Gudelj još je jednom prisiljen okrenuti novu životnu stranicu. Bio je i ostao uspravan, borac i pobjednik u svim nedaćama, čvrst i nepokolebljiv. Treba samo pustiti vremenu da priguši bol. I nećemo dugo čekati njegov zarazni osmijeh. Samo još dvadeset dana, do premijere "Harmsijeka" na daskama osječkog HNK...

>> Ivan Gudelj: Nakon knjige, moj život završit će i na filmu

>> Sportaš kojeg je bolest zaustavila na vrhuncu karijere

Foto: Dusko Marusic/PIXSELL
ivan gudelj
Foto: Marko Mrkonjic/PIXSELL
Ivan Gudelj
Foto: Iz knjige "Hajdučka priča"
Ivan Gudelj
Foto: Iz knjige "Hajdučka priča"
Ivan Gudelj
Foto: Ivana Ivanovic/PIXSELL
Ivan Gudelj
Foto: Iz knjige "Hajdučka priča"
Ivan Gudelj
Foto: Iz knjige "Hajdučka priča"
Ivan Gudelj
Foto: Iz knjige "Hajdučka priča"
Ivan Gudelj

Pogledajte na vecernji.hr