– Tek sam u Hrvatskoj saznao da imam državu – ogorčeno je kazao Palestinac iz Pojasa Gaze Ahmed Taramsi, jedan od tražitelja azila u Hrvatskoj, koji se nalazi u hotelu Porin i kojem je azil odbijen uz obrazloženje kako ima državu u koju se može sigurno vratiti.
– Ja ne mogu vjerovati da mi je odbijen azil uz obrazloženje da imam državu!? Ne razumijem! Neka mi netko objasni kakvu ja to državu imam! Kada sam gospođi istražiteljici kazao da mi to objasni, jer mi Palestinci nemamo državu, već samo samoupravu na području Zapadne obale, dok je Pojas Gaze iz kojeg dolazim pod kontrolom militanata Hamasa, počela se derati na mene – u nevjerici je govorio Ahmed pokazujući nam rješenje koje je dobio. Nevjerojatno je da je rješenje o odbijanju azila Ahmedu Taramsiju doneseno na temelju članka koji je objavljen 15. svibnja 2016. u Infopleaseu, jednoj online enciklopedijskoj stranici, u kojem, između ostalog, piše kako se “Država Palestina sastoji od Zapadne obale i Pojasa Gaze. Zapadna Obala nalazi se na istoku Izraela i na zapadnoj obali rijeke Jordan. Pojas Gaze smješten je između Izraela i Egipta na obali Sredozemnog mora.”
Kršenje ljudskih prava
Isto tako, u rješenju se pozivaju na neki izvještaj Amnesty Internationala za 2015./2016. u kojem stoji kako se “Teritorij Države Palestine sastoji od Zapadne obale, u kojoj vlast ima palestinska regularna vlast, te Pojasa Gaze koji je pod faktičkom vlašću Hamasa od 2007. godine iako je u lipnju 2014. stvorena jedinstvena palestinska vlada za cijelo područje Palestinske Države. Stoga postoji određena netrpeljivost između tih dviju vlasti pa njihove sigurnosne službe uhićuju svoje rivale. Također, svaka vlast na svom području ima svoju političku, izvršnu i sudbenu vlast te Hamas u Gazi sudi svojim protivnicima pred vojnim sudovima.”
– Istražiteljica koja vodi moj slučaj uopće nije upoznata sa situacijom u Pojasu Gaze gdje se svakodnevno krše ljudska prava i zakoni se provode kako kome odgovara – požalio se Ahmed čija je kalvarija počela nakon što je Hamas izveo državni udar na Palestinsku samoupravu u Pojasu Gaze 2007.
– Kada je 2008. godine izbio rat između Hamasa i Izraela, s obzirom na to da sam završio školu za medicinskog tehničara, htio sam volontirati i pomagati ranjenicima, što mi Hamas nije dopustio jer su me, kao sekularista, smatrali neprijateljem. U isto vrijeme bio sam i trener boksa u klubu koji je 2007. sudjelovao na Arapskom prvenstvu u Alžiru i 2010. godine u Kini na Azijskom prvenstvu, a financirala ga je Palestinska samouprava. Hamas je svaku osobu koja je radila s Palestinskom samoupravom, dobivala plaću ili pomoć, smatrao neprijateljem – kaže Ahmed koji nije mogao dobiti nikakav posao jer je smatran neprijateljem Hamasa.
– Sve sam to proživljavao i trpio do 2010. godine. Jednom prilikom sa svojom djevojkom hodao sam uz obalu kada me zaustavila Hamasova policija i pitala tko je to sa mnom. Rekao sam da je zaručnica i moja buduća žena. Za njih je to bio grijeh i povod da me odvedu u policijsku postaju gdje su me prebili. Isto to dogodilo se i mojoj zaručnici. Uzeli su mi mobitel i našli u njemu brojeve mojih prijatelja Palestinaca sa Zapadne obale i nekih Palestinaca izraelskih državljana. Tada su me optužili da sam špijun koji radi za Palestinsku samoupravu i Izrael – drhtavim glasom kazao je Ahmed.
Želi ostati u Hrvatskoj
Naglašava i kako nikada neće zaboraviti svoje suđenje.
– Dok sam bio na sudu, po mene su došli maskirani i naoružani pripadnici Hamasa. Odveli su me u podzemnu samicu. Toliko su me tukli i mučili da sam ih molio da me ubiju. Nakon što nisu mogli dokazati moju krivnju, pustili su me. Od silnih batina mjesecima sam mokrio krv. Uz dužno poštovanje istražiteljici, oni ne razumiju neke stvari. Oni ne znaju da sam ja ideološki drukčiji od hamasovaca što je i više nego dovoljno da me smatraju neprijateljem. Ja sam sekularist, a oni islamski radikali. Ona misli da ja nešto muljam. Ali takva je realnost u Pojasu Gaze. Nisam imao izbora, ili biti ubijen ili otići i tražiti sreću negdje drugdje – kazao je Ahmed koji je iz Pojasa Gaze uspio izaći podzemnim tunelom do Egipta, za što je morao platiti tri tisuće dolara.
– Želim ostati ovdje. Oni ne znaju, ako me vrate, ja sam mrtav čovjek. Ništa ne tražim, sam ću se pobrinuti za sebe i raditi. Najgore je što imaju prevoditeljicu iz BiH koja arapski i ne zna. Možda je zbog toga došlo do nesporazuma jer ja imam sve potrebne dokumente – tvrdi Ahmed apelirajući na hrvatske institucije da još jednom ispitaju sve okolnosti i donesu pravedno rješenje te da mu odobre azil.
ako nisi terorist nemaš se čega bojati u Gazi, a ako jesi ,ne trebaš biti u Hrvatskoj...