"Ne moram vam ništa govoriti, važno je samo da sam je ubio!"

Dino Babić (22) koji je pritvoren zbog ubojstva majke Silvane (46), pred istražnim se sucem branio šutnjom. Bio je u teškom psihičkom stanju. Previše utučen i slomljen da bi iznio obranu.

Nije bio rječit
I na većinu pitanja koja su mu postavljali policijski istražitelji odgovarao je: “Ne moram ja vama ništa govoriti, važno je samo da sam je ubio”. Izudarao ju je kipom po glavi, ugušio je golim rukama i na kraju joj oko vrata zavezao kravatu. Problem majčina opijanja obilježio mu je život. Kazao je da mu je u nedjelju upala u sobu dok je masturbirao i počela nešto prigovarati. Bila je pijana kao i obično, a zasmetalo mu je što ulazi u njegovu sobu.

Dino je očito zbog problema u obitelji, ali i vlastite ovisnosti, bio vrlo povučen mladić. Čak ni susjede koje je poznavao gotovo cijeli život nije pozdravljao na cesti.

No, svi su znali da je od djetinjstva bio izložen sustavnom maltretiranju zbog majčine ovisnosti o alkoholu. Smetalo mu je što majka dovodi u stan razne muškarce, što se banči do ranih jutarnjih sati, pa su se zbog toga često žestoko svađali.

Psihijatar Ivan Uglešić tvrdi da s obzirom na uvjete u kojima je Dino odrastao ne čudi što je ova obiteljska priča završila tragično.

Moralo je tako završiti
– Ovaj slučaj morao je završiti ovako kako je završio jer je cijela priča od početka bila tragična. Svi smo mi proizvod naše sredine i najvažnije dojmove o svijetu stječemo u dobi od pet ili šest godina. Ako netko živi u zapuštenom okruženju ispunjenom agresivnošću, onda i svijet oko sebe doživljava kao nešto nesigurno, nešto što je ispunjeno isključivo agresijom i vrlo je izvjesno da će takva osoba i sama pasivno ili aktivno u određenom trenutku iskazati agresiju.

Ako roditelj pije, onda je zapravo napustio svoje dijete, a u ovom je slučaju očito došlo do teške i dugogodišnje zapuštenosti i napuštenosti djeteta. Netko tko je odrastao u oštećenoj sredini nikako iz nje ne može izaći neoštećen – kazao je Ivan Urlić.

Smatra da je najveći problem u tome što ne funkcioniraju dobro službe socijalne skrbi, u čiji rad se ne ulaže dovoljno, pa oni koji su na neki način ugroženi u svojoj egzistenciji ne dobivaju odgovarajuću zaštitu.