- Meni nije jasno zašto sam uopće pozvan na sud i zašto me policija ispitivala. Osim toga, smatram da se ovdje ne radi o ratnom zločinu i to ne može biti ratni zločin ako na vas netko iz neke kuće puca i baca bombu. Nadalje, prije nego što je na nas bačena bomba iz kuće, nije bilo pucnjave. Nakon toga je pucnjava bila obostrana. Znam da su pucali iz kuće, jer se radilo o karabinu, koji ima specifičan zvuk, a nitko od nas nije imao karabin. U tu kuću iz koje je na nas pucano nisam ulazio, jer sam prethodno ranjen te ne znam što se tamo događalo. No, želio bih reći da, ako se u tu kuću išlo s namjerom da se netko likvidira, onda ne znam kako je netko ostao živ i podnio tužbu. Optuženog ne poznajem i prvi sam ga put vidio u ovoj sudnici – kazao je Zoran Jurčević svjedočeći jučer na zagrebačkom Županijskom sudu u postupku protiv Karlovčanina Željka Gojaka (48).
Gojaka se tereti za ratni zločin nad civilima, počinjen 5. listopada 1991. Po optužnici, Gojak je kao pripadnik PU karlovačke došao u dvorište Marka Roknića te ubio njega, njegovu 14-godišnju kćer Danijelu i Dragicu Ninković.
Većina jučerašnjih svjedoka govorila je o tome kako je na pripadnike MUP-a te Zbora narodne garde toga dana pucano iz kuće Roknićevih, pri čemu je ranjeno nekoliko gardista. Svjedoci su kazali da o zločinu ne znaju ništa, a za njega su doznali iz novina kada je počelo suđenje Gojaku.
Svjedok Hrvoje Miličević kazao je da je bio udaljen od kuće 200 metara kada je čuo eksploziju bombe i puškaranje.
– Uputio sam se prema toj kući i kada sam do nje došao, vidio sam nekoliko ranjenih suboraca u dvorištu. Kuća je, po mom mišljenju, bila dobro i stručno utvrđena i izgledala je kao bunker. Ušao sam unutra i nešto me pogodilo, a nakon toga se ničega ne sjećam – kazao je svjedok.
Drago Gojak, pak, kazao je da je kasnije čuo da su stradali brat i sestra Roknić te Roknićeva kći. Objasnio je i da je “čuo priče sa srpske strane da je dijete dugo zapomagalo, ali da joj nitko nije došao pomoći”.
Dobro si rekla, leptirice. Potpisujem sve.