Otkrivamo što krije tužba Slovenije protiv Hrvatske

Ribarstvo, prostorno planiranje, ponajprije vezano za uređenje tokova rijeka na granici i provođenje mjera protiv poplava te schengenska granica tri su točke na kojima se temelji slovenska pritužba protiv Hrvatske zbog neprimjenjivanja arbitražne odluke, doznaje Večernji list iz izvora u Bruxellesu.

Slovenija je prošlog tjedna Europskoj komisiji predala tajnu dokumentaciju od stotinjak stranica na kojima su detaljno pobrojili ono što vide problematično u trenutnoj situaciji i dali obrazloženje za svaku od svojih tvrdnji.

Uredba iz 2002.

Prva točka – ribarstvo – uporište nalazi u Uredbi Vijeća (tada) Europske zajednice od 20. prosinca 2002. o očuvanju i održivom iskorištavanju ribolovnih resursa u sklopu Zajedničke ribarstvene politike. Ta je uredba uvrštena u aneks Pristupnog sporazuma Hrvatske i EU i ujedno je jedino mjesto gdje se spominje arbitraža Hrvatske i Slovenije o granici. U toj se točki navodi poseban režim ribolova koji se odnosi na zemljopisno područje definirano kao “12 milja ograničeno na morski prostor pod suverenošću Hrvatske, odnosno Slovenije, koji se nalazi sjeverno od 45 stupnjeva i 10 minuta paralele sjeverne zemljopisne širine uz zapadnu obalu Istre, od vanjskog ruba teritorijalnog mora Hrvatske, gdje ta paralela dodiruje kopno zapadne obale Istre”.

U tom bi području izlovljivali ribari obiju država, ali pod strogo određenim uvjetima. I hrvatski i slovenski ribari bi godišnje tamo mogli izloviti po 100 tona ribe te za to koristiti najviše 25 ribarskih plovila, što uključuje i pet koćarica. No također, kao fusnota,u aneksu Sporazuma stoji i napomena kako se “navedeni režim primjenjuje od potpune provedbe arbitražne odluke koja proizlazi iz Sporazuma o arbitraži između Vlade Slovenije i Vlade Hrvatske, potpisanog u Stockholmu 4. studenoga 2009.”. Kako potpune provedbe nema jer je Hrvatska, nakon što je otkrivena slovenska kontaminacija arbitražnog postupka, izašla iz sporazuma i procesa, o čemu je obavijestila sve relevantne instance, ne provodi se tako ni ribolovni režim.

Druga točka – prostorno planiranje – u osnovi se tiče mjera protiv poplava. Više rijeka – Dragonja, Kupa, Mura i Sava – protječe kroz “sporna” područja. Slovenska strana navodi teškoće u održavanju korita vodotoka, nasipa, retencija i provođenja drugih mjera protiv poplava u situaciji kad se “ne poštuje” granica. S druge strane, treba reći da mnogo država bilateralno dogovara održavanje rijeka te da taj posao nije striktno vezan za graničnu crtu.

Treća točka – Schengen – argumentira se činjenicom da Slovenija ima obvezu čuvati schengensku granicu, ali da joj je u ovom trenu to onemogućeno jer nema kontrolu nad cijelim teritorijem, odnosno ne može je provoditi na dijelu koji je po arbitražnoj odluci pripao Sloveniji, ali u stvarnosti “drži” Hrvatska, primjerice na moru u području u kojem ne mogu patrolirati slovenski policijski brodovi. Pitanje zaštite schengenskih granica jest važno, posebice iz sigurnosnih razloga vezanih posebice za migrantsku krizu, a i politički se može preliti na odluku o hrvatskom pridruživanju Schengenu. No s druge strane, legitimno je postaviti pitanje kako je Slovenija 2007. ušla u Schengen s “neuređenim” granicama s obzirom na to da Ljubljana tvrdi da su granice Hrvatske i Slovenije tek određene arbitražnom odlukom.

Dogovor ili tužba

Europska komisija ima tri mjeseca očitovati se o pritužbi Slovenije. Procedura nalaže da EK pozove “tuženu” stranu – Hrvatsku – da se očituje o optužbama. Ako pravne službe Komisije procijene da tužba ima utemeljenja u europskom pravu, a da nije puki PR potez za unutarnje prilike, preuzet će tužbu i dalje voditi proces čija je krajnja instancija Sud EU. No ako Komisija nije uvjerena u argumente, neće se o njoj očitovati te država tužiteljica, ako to želi, dalje proces vodi sama. Kako doznajemo, Komisija je već neformalno obavijestila Sloveniju da se neće očitovati u roku tri od mjeseca tako da Sloveniji preostaje da – ili prihvati poziv Zagreba i dogovori se o granici ili da sama tuži Hrvatsku Sudu EU. Treba napomenuti da je Komisija izuzetno dobar indikator koji predviđa uspjeh tužni na Sudu EU. Države koje su same, bez podrške Komisije, tužile drugu državu redom su gubile.

Europska komisija ima tri mjeseca za očitovanje

1. Ribarstvo 

Uredba Vijeća EZ iz 2002. o očuvanju i iskorištavanju ribolovnih resursa u sklopu Zajedničke ribarstvene politike prenesena je u Pristupni sporazum Hrvatske i EU putem režima ribolova koji stupa na snagu od potpune primjene arbitražne odluke.

2. Planiranje prostora

Druga točka tiče se mjera protiv poplava. Slovenska strana navodi teškoće u održavanju korita vodotoka, nasipa, retencija i provođenja drugih mjera protiv poplava na rijekama uz granicu u situaciji kad se “ne poštuje” granica.

3. Schengen 

Slovenija u trećoj točki ističe obvezu čuvanja schengenske granice, ali da joj je u ovom trenutku to onemogućeno jer nema kontrolu nad cijelim teritorijem, odnosno ne može je provoditi na dijelu koji je prema arbitražnoj odluci pripao Sloveniji, ali ga u stvarnosti “drži” Hrvatska.