Nedavni komentar glavnog urednika Glasa Koncila mons. Ivana Miklenića o navijačkom prosvjedu u Splitu izazvao je burne reakcije u javnosti, od kojih su čak neke išle tako daleko da se tvrdilo da Crkva (jer se Glas Koncila očitava kao poluslužbeni stav Crkve) dijeli Hrvatsku. Što zvuči nevjerojatno, jer je upravo Crkva jedan od snažnih integrativnih dijelova društva.
Splitski prosvjed je, prema Miklenićevu mišljenju, bio „megamanipulacija", što je sigurno zaboljelo ne samo sudionike prosvjeda nego i navijače Hajduka, no još bolnija bila je Miklenićeva ocjena da je to bio „novi korak na orjunaškom produbljivanju jaza između hrvatskog sjevera i juga". Nezadovoljstvo Miklenićevim tekstom iskazali su i neki njegovi kolege svećenici iz Dalmacije, pa je moralni teolog don Marijo Volarević napisao poduže otvoreno pismo, kritizirajući Miklenićeve stavove. Stekao se tako dojam da je nogomet i zbivanja u nogometnom svijetu u stanju podijeliti i inače tradicionalno homogeni kler Katoličke crkve.
Poštujem stav kolega
Miklenić se nije osvrtao na napade i nije odgovarao na kritike koje su mu dolazile bilo iz Crkve ili izvana. Premda je, kako doznajemo, bilo i mnogo odobravanja i podrške njegovu komentaru, koji očito nikoga nije ostavio ravnodušnim. Ovo je, dakle, prvi javni komentar glavnog urednika Glasa Koncila o reakcijama koje je izazvao njegov tekst.
Čuju se optužbe da ste podijelili Hrvatsku svojim komentarom o splitskom prosvjedu za podršku Hajduku?
Ne postoji novinski tekst koji bi imao snagu stvarno podijeliti Hrvatsku jer je ipak mnogo toga što je neupitno zajedničko za veliku većinu u Hrvatskoj: od suglasnosti u temeljnim vrednotama kao što su čovjekoljublje, domoljublje do zajedničke kršćanske baštine i suvremene kršćanske opcije i slično. Razlike u mišljenjima o pojedinim pitanjima, koja po sebi nisu bitna, najnormalnija su pojava i nikada po sebi ne dovode do podjela.
I dalje tvrdite da je to "megamanipulacija"?
Na splitskom prosvjedu, po mom mišljenju, bila je najveća većina dobronamjernih ljudi, dobrih domoljuba, čak i dobrih vjernika i oni su došli s plemenitim navijačkim ciljem. U sadašnjim hrvatskim prilikama, u kojima, nažalost, nijedno područje društvenoga života – pa ni organizacija natjecanja u nogometu – nije potpuno postavljeno na zdrave noge, previše je egzistencijalnih i sudbonosnih razloga za javne prosvjede kojima bi se političare pritiskalo da počnu služiti dobru svih građana. Dok takvih prosvjeda na razini cijele Hrvatske nema, a za bitno manje važan cilj, ipak se dogodio veliki prosvjed, logično je zaključiti da postoje snage koje su željele da se fokus javnosti odvraća od bitnih problema. Vještina onih koji manipuliraju upravo je u tome da oni koji su izmanipulirani to i ne primijete, da toga nisu ni svjesni.
Kritike su stigle čak od kolega svećenika?
Poštujem mišljenje i slobodu na izražavanje svojega stava svakoga čovjeka.
Dalmatince je najviše zaboljela optužba da su orjunaši?
Optužbe da su prosvjednici orjunaši u mojem tekstu jednostavno nema. Nikada ne bih napisao da su Dalmatinci orjunaši. Ta je optužba, nažalost, medijski proizvoljno iskonstruirana i nametnuta javnome mnijenju.
Zašto ste se uopće dohvatili nogometa kao teme?
Nisam pisao o nogometu nego o paradoksalnom društvenom fenomenu da se ljudi ne bune zbog toga što im manjka kruha, što je simbol egzistencijalnih tjeskoba u kojima se mnogi u Hrvatskoj nalaze.
Upravo tako, vidio sam komentar koji kaže kako pišete o tome, a niste pisali npr. o temi gladne djece, koja je nedavno bila aktualna?
Gotovo svaki moj tekst, komentar u Glasu Koncila, bavi se društvenim stanjem koje nije dobro, zauzima se za opće dobro i boljitak svih ljudi u Hrvatskoj, pa to znači i za to da ne bude nijedno dijete ni u siromaštvu, a kamoli u gladi.
Svećenici slijede papu
No, često se Crkvi, tj. njezinu vodstvu predbacuje da nije dovoljno socijalno osjetljivo?
Pošteno je reći da nitko od bolje i srednje stojećih hrvatskih građana nije dovoljno socijalno osjetljiv dok god ima u Hrvatskoj oko 800 tisuća ljudi koji žive ispod praga siromaštva. Hrvatska bi, barem po prirodnim bogatstvima, mogla biti zemlja blagostanja, te u njoj ne bi smjelo biti ni približno toliko siromašnih i socijalno ugroženih. Činjenica da je tako mnogo socijalno ugroženih, kao i to da još mnogima to stanje sve više prijeti, govori da se Hrvatskom dobro ne upravlja i da su političari iznevjerili u svom odgovornom poslu. Crkva, pa i crkveno vodstvo, sudjeluje u rješavanju tjeskoba socijalno ugroženih primjereno svojim mogućnostima. Veoma brojnim socijalno ugroženim osobama bilo bi neizmjerno teže da nisu primili karitativnu pomoć i kroz organizirane Caritase i kroz pomoć koju su im pružili članovi Crkve kako vjernici laici, tako i zaređeni ili posvećeni.
Papa Franjo uporno inzistira na skromnosti i tome da Crkva nije burza. Slijedi li ga u tome naša Crkva u Hrvatskoj?
Papa Franjo je već uzimanjem papinskoga imena po sv. Franji Asiškome zacrtao stanoviti program i put u suvremenoj Crkvi. To je put skromnosti, jednostavnosti, malenosti i nježnosti koji je bio uvijek cijenjen i s pravom je i danas planetarno veoma cijenjen, barem verbalno. Puno je više, čini mi se, zagovornika toga puta u javnosti nego spremnih ići tim putem. U Crkvi u hrvatskome narodu taj je put sv. Franje Asiškoga duboko ukorijenjen: u našemu malome narodu postoji čak šest muških franjevačkih provincija i još više ženskih provincija franjevačke inspiracije koje redovito oko sebe okupljaju brojne vjernike. Na svoj način duh skromnosti žive i sve druge redovničke zajednice i zajednice apostolskoga života kao i mnogi dijecezanski svećenici i brojni drugi vjernici. Svi oni čine našu Crkvu.
>>Otvoreno pismo mons. Mikleniću: Dijele nas Nepravda i Lopov, a ne Orjuna
>>Ivan Miklenić: Splitski prosvjed je megamanipulacija
Tipično okretanje pile naopako, Miklenić je u pravu kada kaže da je skup na Rivi megmanipulacija i mislim da većina Hajdukovih navijača to sada polako shvaća. Cijela priča oko huliganizma, Milana i neodigravanja derbija potaknuta je od Josipovića i trenutne vlasti i to je više nego očito. Josipoviću i vlasti u Hrvatskoj a i Hajdukovoj upravi odgovara da se fokus javnosti usmjeri na nešto drugo. HNS i reperezentacija imali su puno lošijih dana pa se nešto slično nije događalo. Sad se čeka da se Hajduku odreže kazna pa će se opet prosvjedovati i skretati pozornost s ove katastrofalne vlasti.