Sociološki i fenomenološki još zanimljivije od toga kako političke stranke kroz komentiranje splitskog skandala ističu svoj vrijednosni sustav, je kako mediji, političari i analitičari, inače moralni stupovi društva, sada vode kampanju relativizacije splitskog skandala korištenjem svih mogućih tehnika manipulacije. Još je najpošteniji u svemu Luka Baričić, koji je priznao da je vodio nedopustivu prepisku koja je uključivala malodobnicu i sam si je izrekao političku sankciju.
I Bojan Ivošević nije demantirao ništa od onoga što je objavljeno u Večernjem listu iz njegove prepiske s malodobnom Milicom, jedino što je prigovorio što nisu objavljeni eksplicitni sadržaji koje mu je slala druga strana. Portal Index to produbljuje pa provodeći detaljnu analizu u Večernjem listu objavljenih poruka, i to na način kao što to nisu radili ni sami akteri, dolazi do zaključka kako neke poruke, uzgred posve nebitne jer ne mijenjaju suštinu problema, nisu objavljene. Zadivljujuće je kako su minuciozni u toj analizi s jasnim ciljem maskiranja suštine problema, a ta je da zreo muškarac koji k tomu pretendira biti u političkom vodstvu drugog grada u Hrvatskoj, nema što razgovarati s malodobnicom o seksualnom odnosu. Umjesto da je barem po saznanju da je riječ o malodobnici odbio svaku komunikaciju, pretendent na funkciju dogradonačelnika razgovor je završio tako što ju je pozvao da dođe iz Srbije u Split. Točka. I to bi trebala biti točka i na njegovu političku karijeru, bez obzira i na sve njegove ranije "nepodopštine" zbog kojih se i ponavljaju izbori u Splitu. A njima je problem što Večernji list nije objavio da je Milica na to uzvratila "nisi me baš uvjerio". Kao da ta rečenica stubokom sve mijenja.
A za novinara drugog lijevog portala, nerijetko s pravom vrlo oštrog osobito kad je riječ o kritici postupanja političara s desnog spektra, u Splitu se nije dogodilo ništa "pretjerano strašno". Žene, intelektualke, u ovom trenutku nalaze za shodno govoriti i o "valu lažne moralnosti". Uzgred, zašto se sada ne čuje glas udruga kojima je svrha postojanja zaštita žena. Bez obzira i ako je, a po svemu sudeći jest, u pozadini svega politička podvala suradnicima Ivice Puljka na koju je on sam katastrofalno odreagirao. Puljak se treba ljutiti prije svega na Baričića i Ivoševića što su na to nasjeli, čime su pokazali, čak i da su obje sugovornice punoljetne, da nekome tako naivnom nije mjesto u politici.
Gotovo pa da se sada proziva za puritanizam one koji drže da su strašni eksplicitni seksualni razgovori odraslih muškaraca s malodobnicom, a neki u prvi plan ističu privatnost. U politici ima malo prostora za privatnost pa i kad je riječ o seksualnosti.
Kaže Dalija Orešković: "Dakle, ovdje se više ne radi ni o Luki ni o Bojanu nego o tome hoćemo li kao društvo dopustiti da paraobavještajno podzemlje i kojekakve kriminalne strukture ulaze u prostor privatne i konsenzualne korespondencije. Ako to dopustimo, ovo više neće biti niti država niti moderna država niti bilo što gdje ćemo mi kao obični ljudi moći uživati prava i slobode po Ustavu i zakonima".
Ne, odrasli muškarci ne smiju uživati "pravo i slobodu" nagovarati malodobnice na seksualni odnos. Uostalom, nismo čuli Orešković da je ustala u obranu seksualnih sloboda kad su nakon ekskluzivne objave fotografija na Net.hr svi mediji objavili, pa i Index 30. ožujka 2018. godine: "Prvi politički seks skandal u Hrvatskoj: HDZ-ov saborski zastupnik slao obnažene fotografije". Bila je riječ o razmjeni eksplicitnih fotografija koje je HDZ-ovac navodno razmjenjivao sa svojom ljubavnicom. Zanemarimo sada što je taj političar to demantirao, tvrdeći da je riječ o montaži. Premda, nismo mogli naći na Indexu detaljnu analizu objavljenih fotografija i propitivanje što je Net.hr objavio ili nije. Čak nije ni postavljeno pitanje je li bilo opravdano objaviti političarev selfi u gaćama snimljen u kupaonici nekog hotela. Ne, nego su i oni objavu tada pravdali okolnošću da je HDZ-ov saborski zastupnik vjernik i suprug. Dakle, ulazak u njegov privatni život pravdan je njegovim licemjerjem jer se u javnosti predstavlja na jedan način, a u stvarnosti radi posve drugo. Da, političar mora voditi računa i kakav privatni život vodi jer se u određenim okolnostima to može politički okrenuti protiv njega.
Drugi naslov iz listopada 2013., također na Indexu, kaže: "Seks skandal s maloljetnicama u Splitu: Vlasnik agencije Kristina i poduzetnici uhićeni pa pušteni". Vijest kaže da je vlasnik agencije iskoristio lošu materijalnu situaciju malodobnice pa je zbog zarade posredovao u pružanju seksualnih usluga "iako je znao da je djevojka maloljetna".
Dakle, kad treba i mediji i političari znaju za koje se društvene vrijednosti treba zalagati, ali kad se u to umiješaju politički interesi i simpatije onda se njihov sustav vrijednosti potpuno uruši.
Dalija Orešković doduše s pravom kaže da "ćudoređe ne bi smjeli diktirati ljudi poput Keruma" ali onda dodaje kako se "stvorio seks-skandal tamo gdje seksa nije bilo" te ide korak dalje i tvrdi kako tu ništa nije sporno jer "način komuniciranja među mladima je, kaže, takav kakav je". Nevjerojatno je da samosvjesna žena kao što je Orešković, radi političkog interesa spremna izdati svoj rod. Premda njezina politička partnerica, također u simbiozi s Puljkovim Centrom, Anka Mrak Taritaš (GLAS) slikovito kaže kako bi ona svoje sinove zadavila da tako komuniciraju, jasno kazavši da i Ivošević mora otići. Premda, od afere i sama ima posrednu političku štetu, ali u ovom slučaju ipak je odabrala princip.
Jasno je da se Ivica Puljak našao pred zidom u politički najgorem mogućem trenutku i onda je još katastrofalno odreagirao na skandal čineći sam sebi najveću političku štetu pravdanjem onoga što se ne može opravdati i još k tomu skandaloznim dovođenjem u pitanje vrijednosnog sustava osoba s invaliditetom po pitanju seksualnosti. Puljak je uzdanica ljevice u Splitu, koja očito drži da njegov izbor nema alternative, odnosno, ako padne on, pada i bilo kakva šansa lijevih političkih opcija. Doduše, Željko Kerum im svojim likovanjem i osebujnim javnim istupima samo pomaže u buđenju inata kod dijela birača koji su već toliko puta pokazali da "svojima" mogu štošta oprostiti, pa i neoprostivo. Dok se i sami zbog toga ne opeku.
Još jednom svjedočimo političkom licemjerju, jednoj od najvećih boljki hrvatske politike. Nema principa, postoje samo "naši" i "vaši".
Video - Konferencija za medije Ivice Puljka, Bojana Ivoševića i Luke Baričića povodom seksualne afere
Ipak se radi o ljevičaru i k tome još pripadniku najugroženije manjine, a takvima je sve dozvoljeno u RH.