Ministar pravosuđa Orsat Miljenić u posljednje je vrijeme, uz premijera Zorana Milanovića i ministra financija Slavka Linića, najistaknutija politička figura u zemlji. Kao nestranački ministar, Miljenić je u poziciji zastupati i braniti najosjetljivije političke teme. Nakon “lex Perković” tu su promjene Ustava, ćirilica, referendum. Paralelno se treba baviti svojim resorom: parnicama, ovrhama, kaznenim zakonodavstvom...
Je li Vlada doista spremna u samo nekoliko mjeseci dva puta mijenjati Ustav?
Kada postoji potreba za promjenom Ustava, onda ga treba mijenjati. Naravno, treba proći kroz predviđenu proceduru, a svaku promjenu treba što bolje i šire raspraviti. Ali, ako je sazrelo vrijeme za promjenu, zašto ne? Uvijek je bolje nešto promijeniti nego pustiti da ostane rješenje koje nije dobro. Postoje različita iskustva iz drugih zemalja u kojima se ustavi mijenjaju češće ili rjeđe nego kod nas.
Čini se da će se Ustavom brak definirati kao zajednica muškarca i žene. Ili, ako to pitanje prođe na referendumu, postoji način da se osobama istog spola ipak Ustavom ne zabrani sklapanje braka?
Nakon referendumske inicijative udruge U ime obitelji, bit će pokrenuta propisana procedura. Glavni problem je što imamo nedovoljno uređen cijeli sustav referenduma, a u samome Ustavu su neke konkurentne odredbe. S jedne strane postoji deklaracija apsolutnog poštovanja volje izražene kroz referendum, s druge strane Ustav mandate saborskih zastupnika karakterizira kao neobvezujuće, a s treće strane je pitanje kako nešto što je prošlo na referendumu uopće postaje sastavnim dijelom Ustava, odnosno kako se ta volja tehnički provodi. Ova se referendumska inicijativa mora provesti po postojećim propisima, no pitanja koja sam spomenuo trebaju se riješiti za ubuduće.
Kako ćete vi glasati na referendumu?
Svi mi možemo o nečemu misliti na ovaj ili onaj način, ali osobno govoreći, na ovom referendumu o kojem govorimo glasat ću protiv takve definicije braka.
Postoji li stav, odnosno hoće li se, ako prođe na referendumu, odmah upisati u Ustavu da samo pripadnici suprotnih spolova mogu sklopiti brak ili većina to neće izglasati?
To je odluka Sabora i o tome neću špekulirati.
Dakle, vlast ipak ima minu za akciju koju mnogi smatraju homofobnom?
Vlada nema nikakve mine. Vlast će postupiti onako kako Ustav nalaže.
Zar ne zvuči pametno inicijativa da se svi zahtjevi za promjenu Ustava (od braka, nezastarijevanje teških ubojstava i ako još štogod iskrsne) stave na hrpu i izglasaju odjednom?
I to je moguće. Ako govorimo o promjeni Ustava koja je bila inicirana u srpnju, najprije kao nezastarijevanje političkih ubojstava, a sada kao teških ubojstava, onda razgovaramo o pitanju koje je vrlo jednostavno. Svatko mora razmisliti i odlučiti podržava li da netko tko je na osobito okrutan način drugog lišio života uvijek može odgovarati ili će dopustiti da počinitelj može računati na zastaru. To je vrlo jednostavno pitanje i nisam siguran da ga treba stavljati u isti paket s nekim drugim složenijim temama.
Sklapa li se pakt s Laburistima koji će podržati izmjene Ustava ako se kriteriji za izlazak na referendum još dodatno liberaliziraju.
Ne želim razgovarati o takvim špekulacijama. Obavljaju se konzultacije o promjeni Ustava. Na stolu je promjena Ustava radi uvođenja nezastarijevanja teških ubojstava i ne mogu zamisliti da bi i jedan zastupnik glasao protiv toga. Ne vidim zašto bi netko želio da osoba koja je nekog ubila pod posebno teškim okolnostima uživa blagodat zastare. Nezamislivo mi je da bi netko bio protiv toga i da bi se morali sklapati bilo kakvi paktovi. Hoće li se razgovarati i o drugim promjenama Ustava, to je drugo pitanje.
Nije li krajnje vrijeme urediti sustav kojim se propisuje referendum?
Mislim da referendum, posebno kada se njime zadire u ustavna pitanja, treba biti na tragu tradicije europskih zemalja. To znači da treba biti čvrsto definiran, sa strogim pravilima, te da kriteriji trebaju biti viši nego što su sada. Slažem se da pitanje referenduma treba urediti, ali to ne spada u moj resor, pa neću ulaziti u pojedinosti.
Pa to je pitanje koje se tiče cijele Vlade, zar ne?
Naravno. Moramo znati što može ići na referendum, kako se on provodi, kakva većina će biti potrebna za donošenje odluke.
Sad bi se sa svime išlo na referendum. S ćirilicom također. Što ako se to dogodi?
Teoretski je moguće da se i to pitanje postavi na referendumu. No, smatram da moraju postojati dijelovi Ustava, oni koji se odnose na temeljna prava, za koje mora biti propisana još rigoroznija procedura. Prema sadašnjim ustavnim pravilima, pitanje smrtne kazne moglo bi se naći na referendumu i možda ući u Ustav iako je smrtna kazna protivna konvencijama koje smo potpisali i iako ju nema nijedna zemlja EU. Budući da su takve anomalije moguće, trebaju se propisati stroža pravila.
Vukovarci se u ponedjeljak opet sastaju s premijerom Zoranom Milanovićem, traže da se ne postavljaju dvojezične ploče... Nazire li se kraj sukobu zbog ćirilice?
Treba imati puno razumijevanja za ljude koji su prošli kroz strahote rata u Vukovaru. Međutim, kao zajednica i pojedinci unutar nje moramo poštovati zakon. A on nalaže da se stave ploče s dvojezičnim natpisima. I tu priča mora završiti.
Vlada ne odustaje od tužbe za genocid protiv Srbije iako se ne tako davno tvrdilo da je ta tužba osuđena na neuspjeh.
Tužba za genocid podnesena je 1999. godine, a njome smo se intenzivno počeli baviti 2000. godine. Osobno sam na njoj radio prvih par godina kada sam bio predstojnik Vladina Ureda za suradnju s međunarodnim sudovima. Jedna od velikih vrijednosti je što smo uspjeli popisati dio svoje povijesti kojemu je prijetila opasnost da nestane. Prikupili smo tisuće dokumenata koji su bili pohranjeni po hodnicima, podrumima različitih institucija i već su počeli propadati. Deseci ljudi radili su na tom projektu i uspjeli su sve te dokumente sortirati, posložiti i pretvoriti u materijal koji je vrlo reprezentativan i prezentirati ga sudu. Da nismo tada to napravili, pitanje je što bi ostalo od dokumentacije. Razgovaralo se sa stotinama ljudi. Njihova svjedočanstva su zabilježena i prevedena. Neizmjerna je vrijednost tog posla, a na tužbi se kontinuirano radi i dalje.
Je li ikada uopće bilo realno povlačenje tužbe protiv Srbije?
Da bi se uopće razgovaralo o tome moraju biti zadovoljeni određeni uvjeti, a nisu. Najvažnije je rješavanje sudbine nestalih. Tu je i pitanje procesuiranja osoba koje su počinile zločin, povrata kulturnih dobara i druga.
Sva je ova pitanja otvorio predsjednik države Ivo Josipović za nedavnog službenog posjeta Srbiji. Je li što konkretno dogovorio i riješio?
Svaki razgovor je dobar. Ako se na taj način riješi sudbina makar i jedne nestale osobe, učinjeno je puno.
Što je s profesorom Damaškom i njegovim daljnjim zastupanjem Hrvatske u tužbi za genocid?
Profesor Damaška je izrazio želju da iz osobnih razloga ode s tog mjesta, no želimo ga zadržati u timu. Vlada će prihvatiti njegovu ostavku, ali razgovarao sam s profesorom ovog tjedna i dogovorili smo da u timu koji priprema postupak ostane u svojstvu savjetnika. Vesna Crnić Grotić je imenovana zastupnicom i moći će se posvetiti postupku puno radno vrijeme, što je u ovoj fazi osobito važno. Kad krene glavna rasprava, morat će više tjedana boraviti u Den Haagu i potreban nam je vrlo operativan zastupnik.
Jedan ste od samo dvojice nestranačkih ministara u Vladi, a u posljednje vrijeme branite najisturenije i visokoispolitizirane teme, kao najžešći SDP-ovac.
Član sam Vlade, a te teme spadaju u moj resor. Postoji Vladina politika i ja je zastupam.
A koliko su realne priče da ćete u idućem mandatu glavnog državnog odvjetnika preuzeti tu funkciju?
Ta priča nije na stolu.
A ako Vlada, koja je ovlaštena predlagati glavnog tužitelja, ponudi tu poziciju?
Zadovoljan sam poslom koji sad radim i namjeravam ga raditi i u sljedećem mandatu.
Svojedobno je SDP bio sklon glavnog državnog odvjetnika pozicionirati u Ministarstvo pravosuđa gdje bi bio odgovoran ministru. Živi li još uvijek ta ideja?
Postoje zemlje u kojima su i takva rješenja, no Ustav jasno definira neovisnu poziciju državnog odvjetništva.
Ustav ćemo ionako mijenjati.
Nećemo u ovom dijelu.
Kad smo opet kod Ustava, svojedobno se mijenjao jer, kao sada za teška ubojstva, nitko nije mogao reći da je protiv nezastarijevanja pretvorbenog kriminala i ratnog profiterstva. No, pokazalo se da je to mrtvo slovo na papiru.
Zadaća izvršne vlasti je stvoriti okružje u kojem će se svi zločini procesuirati. Postoji moralna, politička, čak civilizacijska poruka da se ljudima koji su činili taj kriminal onemogući miran san. S druge strane postoji problem efikasnosti postupka i dokazivanja nakon toliko godina. Državnom odvjetništvu treba dati još vremena za rad, prije donošenja zaključaka o toj ustavnoj odredbi.
Puno smo vremena potrošili na političke teme koje su irelevantne za svakodnevni život građana. Koliko se kao ministar pravosuđa stignete baviti “životnim” temama?
Ovoga tjedna nešto slično je bilo rečeno u Saboru – da smo se bavili Zakonom o suradnji u kaznenopravnim stvarima s zemljama članicama EU pa da zato nismo stigli raditi druge stvari. To je potpuno netočno. Upravo smo u Saboru imali izmjene Zakona o kaznenom postupku, i to 250 odredbi, što znači da se išlo u izmjene šire od onog što je odredio Ustavni sud. Mijenjamo i Zakon o državnom odvjetništvu i Zakon o USKOK-u koji to prate. U drugom čitanju je Zakon o besplatnoj pravnoj pomoći koji je jako važan za kategoriju socijalno ugroženih građana, uskoro ćemo organizirati i okrugli stol o Ovršnom zakonu. Radimo i reorganizaciju mreže sudova. Samo iz Uprave za građansko pravo do kraja godine će izaći osam zakona. Tu su i naše europske obveze. U ovom trenutku imamo četvero ljudi u Bruxellesu koji rade na izmjenama europskih zakona.
Hoće li do kraja mandata sudski spor zbog naknade štete biti dovršen u godinu dana?
Do kraja ovog mandata neće, ali u sljedećem mandatu bi trebao. Još nas čeka reorganizacija sudačke mreže te potpuna implementacija e–Spisa. Sada ovakvo suđenje traje šest do sedam godina i nije realno da se u iduće dvije godine ono skrati na samo godinu dana.
Zašto je mom susjedu koji nekoliko godina ne može utjerati dug od 10.000 kuna rizično pokretati ovrhu? On će skupo platiti postupak, a dužniku ostaje vremena da skloni novac s računa, dok Porezna uprava isti takav dug može naplatiti u par dana?
Po tome kako su postavljena pravila, vaš susjed ima iste mogućnosti kao i Porezna uprava. Ako je potraživanje s osnove nekog računa, blokada i prijenos sredstava se može dobiti u nekoliko dana. Pitanje je ima li tih sredstava.
Nije baš tako. Mora s računima iz kojih jasno proizlazi potraživanje ići k javnom bilježniku, a on ga šalje k odvjetniku, onda se obavještava dužnik...
To nije i ne treba biti tako. Vjerovnik može sam napisati zahtjev i odnijeti račune bilježniku koji će to ovjeriti, poslati suprotnoj strani, a ona može izjaviti prigovor i točno je da time može kupiti vrijeme i skloniti novac. No, zato mijenjamo zakon i znatno skraćujemo vrijeme postupanja. Prigovori na ovrhu morat će biti obrazloženiji da bi se njima moglo zaustaviti postupak, a lakše će se moći zamrznuti imovina. Ali treba voditi računa i o drugoj strani i dužnika zaštititi od ucjena i eventualnih lažnih računa. Postupak koji prethodi sudskom, dakle kod bilježnika i Fine, ide brzo, čak iz europskih zemalja dolaze vidjeti kako on funkcionira jer bi ga htjeli kopirati.
Moramo dodatno ubrzati sudski postupak. U tu svrhu će se smanjiti mogućnost odlaska na drugi stupanj. Jednostavniji prigovori neće biti razlog za putovanje spisa s općinskog na županijski sud, nego će o njemu odlučivati vijeće općinskog suda. Daljnje bitne promjene su kod položaja ovršenika. Praksa je pokazala da su najveći problem kamate, a one rastu s dužinom postupka i guše dužnika. Odgovor je da ćemo skratiti postupak. Nadalje, računi koji će biti osnova za ovrhu morat će sadržavati sve podatke i upozorenje da slijedi ovrha. Također će morati postojati upozorenje o zaštićenim računima i uputa kako ljudi mogu iskoristiti to pravo.
>> Miljenić o Hernadiju: To je stvar pravosuđa, tu nema razgovora