Uzalud znakovi ograničenja brzine, treptači, "plačko" nesavjesnim i "smajlić" savjesnim vozačima, čak i pješački prijelazi, u Tugarama se papučica gasa nekontrolirano stišće i vozila brzinom znatno većom od dopuštene manevriraju među pješacima po uskoj cesti bez nogostupa. U to smo se uvjerili u samo 10-ak minuta stajanja uz cestu u središtu Tugara, na pješačkom prijelazu kod dječjeg igrališta. Međutim, cesta od Žrnovnice, preko Srinjina i Tugara do Omiša bit će znatno prometnija kada se u rujnu, kako je najavio ministar Oleg Butković, pusti u promet most Cetina s dva pripadajuća tunela koji će promet s Jadranske magistrale preusmjeravati u omiško zaleđe. Dovoljan razlog za dizanje na noge stanovnika ovoga dijela Poljičke Republike.
– Imamo problema, i to velikih. Vidiš koliko je auta, pa kamioni i autobusi, kod ceste uvik moraš paziti. Ujutro, kad dica idu u školu, još je i gore. Brzo ovuda voze, jako, a tu su vrtić, škola, pošta, puno je i dice i odraslih ljudi, a neki stvarno prođu tolikom brzinom da ih jedva vidiš. Vidiš i sama koliko je opasno! – govori Zorka Bulić. Susreli smo je, a gdje bi drugdje, nego na cesti. Na plećima joj je više od 90 godina, druga je najstarija mještanka Tugara. Na nogama je, hoda uz pomoć štapa i dobro se drži. Kao i svi mještani, brine se zbog povećanja prometa koje ih očekuje. – Lako za nas velike, ali dica... – zabrinuto vrti glavom baka Zorka.
Kod škole je semafor treptač, znak upozorenja vozačima koji ga u velikom broju ignoriraju. Dosad je dvoje djece stradalo na cesti. Prošle godine auto je dijete udario na pješačkom prijelazu, baš kod škole. – Jedan vozač stao mu je da prijeđe cestu, dijete je krenulo, a drugi vozač, koji je došao kasnije, nije stao, već je obilazio ovoga koji je stao na pješačkom. Brzina je očito bila velika, nije vidio dijete i udario ga je. Naravno, došla je hitna, odvela malog u bolnicu. Srećom, sve je dobro završilo unatoč bezobrazluku u nepoštivanju elementarnih prometnih pravila. Stani na pješačkom! – ljutiti su Ante Petričević i Matko Novaković. Oni su predsjednici dva od tri mjesna odbora u Tugarama u kojima, zajedno s obližnjim Naklicama, živi oko 1200 stanovnika.
Pokušavamo odmah s malim pokusom. U centru Tugara, kod doma i dječjeg igrališta, Matko staje uz cestu, s jednom nogom na prvoj bijeloj crti pješačkog prijelaza. Vozila prolaze kao da ga nema. Prvi, drugi, treći... Nitko nije stao. Tek kada je naišao kamion stao je i pustio ga da prijeđe cestu, međutim on je morao jer ne bi mogao proći da nije. Iz suprotnog pravca naišlo je drugo vozilo, a cesta je uska pa istovremeno ne stanu po širini automobil, kamiončić i pješak. – Ma on je naš, tu iz Tugara. Tko zna bi li stao da nije, kao da sam se jednom bacao sa strane ceste da me ne bi pokupio auto! – govori Matko i odmahuje vozaču kamiona. U Tugarama je opasno izvesti dijete na ulicu u kolicima. Uska je cesta, dva vozila i kolica ne prolaze bez zaustavljanja ili barem velikog usporavanja. Ograničenje brzine je 40 kilometara na sat. Dojma smo da ga se nitko ne drži.
Matko Novaković je predsjednik Mjesnog odbora Tugare-Čažin dolac, a Ante Petričević Mjesnog odbora Tugare-Dočine. Zajedno s trećim Mjesnim odborom Tugare-Podume i MO-om Naklica, s kojima dijele župu, potaknuli su potpisivanje peticije kojom traže da se poveća sigurnost ceste kroz njihovo mjesto prije puštanja u promet mosta Cetina. Vozila će nakon toga, preko Tugara u kojima živi više od 1000 ljudi, Srinjina u kojima ih je oko 1500 i Žrnovnice, koja je najveća i ima 4000 stanovnika, dolaziti na magistralu i preko Stobreča ići prema Splitu.
– Mi smo najugroženiji na ovoj cesti. Na našem dijelu kolnik je u najlošijem stanju, nemamo nogostup, a cijelo mjesto je uz cestu – kažu u Tugarama. Poslije je također kritična točka u Žrnovnici, kod restorana Rus, ali taj dio ceste od Žrnovnice do Srinjina u nadležnosti je Grada Splita, dok je cesta kroz Tugare u nadležnosti Županijske uprave za ceste.
– Cesta kroz Tugare duga je 5,5 kilometara i toliko je predviđeno za rekonstrukciju po projektu koji rade. To se već dugo govori. Prve kontakte sa ŽUC-om imali smo 2018. godine, dakle prije pet godina i još uvijek smo na istoj točki, a to je faza projektiranja rekonstrukcije. Znači, još se nije išlo ni u izvlaštenje ni u rekonstrukciju. Neki dan čujem da čelnik ŽUC-a govori da su im prioriteti bili Srinjine i Strožanac, čije su ceste rekonstruirali. To je u redu, ali od toga su prošle dvije godine, to je završeno, a ništa se nije pokrenulo po pitanju ove naše ceste, ona je još uvijek u fazi projektiranja. Most Cetina je gotov, dolazimo u situaciju da se u rujnu otvara za promet, a nama u ŽUC-u kažu da će se projekt rekonstrukcije naše ceste dovršiti ove godine, da će rekonstrukcija započeti iduće godine i trajat će dvije godine. To znači da ćemo mi tri godine živjeti s ovim prometom koji će biti udvostručen, bez nogostupa, a imalo se dovoljno vremena da se to napravi. Razgovori su počeli na vrijeme, a još uvijek smo u fazi projekta – upozorava Matko Novaković.
– Ravnatelj ŽUC-a Petar Škorić bio je ovdje, o svemu smo razgovarali i mislili smo da se na tome radi, no kada smo vidjeli da se radovi na mostu dobro odvijaju, a ovdje se ne događa ništa, mi smo otišli s gradonačelnikom Omiša Ivom Tomasovićem k županu Blaženku Bobanu lani u petom mjesecu. Župan je rekao da će most biti gotov na ljeto ove godine, a rekonstrukcija naše ceste najviše 2-3 mjeseca kasnije. Onda dolazi prosinac, izglasavanje županijskog proračuna u kojemu za našu dionicu nije predviđeno ništa – kaže Ante Petričević. Matko dodaje da čak postoji i projekt obilaznice Tugara.
– O tome smo također razgovarali s čelnicima ŽUC-a. Zašto se ne ide na tu zaobilaznicu? Nama promet prolazi doslovce na metar ljudima od kuća, pogotovo u donjem dijelu. Te su kuće napravljene 60-ih godina prošlog stoljeća, poslije se cesta širila i on sad pruži ruku iz kuće i na cesti je – kaže Matko Novaković. Za obilaznicu nema novca, što kažu da razumiju i ne bi se bunili da su dobili nogostup na postojećoj cesti.
– Nisu nam napravili ništa, nisu nam dali kameru ni pravi semafor kod škole, a obećavaju nam, kada bude rekonstrukcija, da ćemo dobiti obostrani nogostup. Što će nam cesta od suhoga zlata da je naprave, ako se ne daj bože nekome nešto prije dogodi, za što postoji velika mogućnost. Vidjeli ste, kada se mimoilaze dva auta, pješak mora gledati kamo da se skloni. Nekad se može skloniti, a nekad se mora zalijepiti uza zid jer nema kamo pobjeći. Nogostupa nema i mora hodati po cesti. To je strašno pogibeljno i bit će veliko zlo ako netko strada – upozoravaju. U Tugarama i Naklicama je dvjestotinjak djece, dio njih pohađa područnu osnovnu školu koja obuhvaća prva četiri razreda.
– Kod škole je postavljen trepćući semafor, dakle infrastruktura je tu, ali već dvije godine tražimo da se ugradi tipkalo i da ga dijete, kada želi prijeći cestu, pritisne, da se autima u,pali crveno. Odgovor je bio da za to treba projekt i mi ga još čekamo, a imali smo dva slučaja da nam djeca stradavaju na pješačkom prijelazu, srećom bez težih posljedica. Jedan je onaj od lani, što smo ga spomenuli, a drugi se dogodio nešto ranije – govore Ante Petričević i Matko Novaković.
U peticiji, koju potpisuju već desetak dana i pri kraju su prikupljanja potpisa gotovo svih mještana Tugara i Naklica koji imaju pravo glasa, traže da se do otvorenja mosta postavi tipkalo na semaforu kod škole, kao i kamere koje će snimati brzinu vozača. Peticiju planiraju predati Gradu Omišu, Splitsko-dalmatinskoj županiji i Ministarstvu mora, prometa i veza. – Ne učine li ništa, blokirat ćemo most čim ga otvore. Plenkovića, Butkovića i cijelu svitu. Nitko neće proći! – odlučni su naši sugovornici.
– Svjesni smo da će se promet povećati, a mi nećemo dobiti nogostup, ali tražimo da se naprave neke stvari koje se mogu napraviti. Za kamere su nam iz Grada Omiša, kojemu pripadamo, poručili da im je preskupo. Preskupo im je 400.000 kuna, a koliko vrijedi ljudski život? – govore. Od Grada Omiša očekuju i da riješi projekt kanalizacije u Tugarama jer im je Petar Škorić, čelnik ŽUC-a, rekao da je projekt rekonstrukcije ceste usporilo to što čekaju Grad da riješi svu potrebnu proceduru i krene u izgradnju kanalizacije paralelno s rekonstrukcijom ceste, kako se novu prometnicu ne bi raskopalo kako bi se postavile cijevi.
– Projekt kanalizacije je gotov, dobili smo građevinsku dozvolu, to je davno riješeno, ali Grad Omiš sada kaže: "Nemamo para!" Sad čekamo da nađu sredstva, kao i za kamere. Ali nije to s kanalizacijom moglo toliko usporiti radove da još nije ni projekt gotov. Osim toga, lani je ovdje bila inspekcija MUP-a, oni su detektirali kritične točke i dali smjernice što bi se trebalo napraviti, a Škorićev odgovor je bio da će se to riješiti rekonstrukcijom ceste. Znači, ne mogu se riješiti ni kritične točke, za sve čekamo rekonstrukciju – govore Novaković i Petričević.
Ostvare li se ambiciozne prognoze ministra Butkovića, brza cesta Solin – Omiš biti puštena u promet 2027. godine, a onda će se cijev tunela Komorjak, koji vodi prema zaleđu, odnosno Tugarama zatvoriti, a u funkciji će biti isključivo cijev koja će voditi na buduću brzu cestu. Još 2018. godine Savez za Poljica, koji čini 18 mjesnih odbora Poljičke Republike, pisali su ministru Butkoviću i tražili da se čvor u tunelu ne zatvara, već da ostane funkcionalan i u njihovu smjeru.
– Ne razumijem zašto se toliko novca troši, imamo stručnjake gospodina Ivana Vulića, člana Saveza za Poljica, koji o tom već godinama govori, ali nitko nema sluha za njega, a troše se milijuni i milijuni za rješenja koja nisu funkcionalna. Sada širimo priču, ali želimo reći da se sve krivo rješava – upozoravaju iz Tugara. Ali, kažu, nisu uvjereni da će brza cesta Solin – Omiš biti gotova kada to u Vladi najavljuju.
– To privremeno rješenje vrlo će vjerojatno biti dugotrajno. Obilaznica Split – Omiš već je puno puta probila rokove. Kod nas privremeno rješenje može trajati i 20 godina – zaključuju. A što o svemu kaže Petar Škorić, ravnatelj ŽUC-a? – Prometnica kroz Tugare do sada je bila znatno manje opterećena od magistrale D-8 uz more, ali isto tako i od dijela županijske ceste od Stobreča do Žrnovnice i Srinjina, koju smo ranije i rekonstruirali. U sklopu rekonstrukcije su ugrađene sve instalacije potrebne za moderno naselje. Na isti način pripremamo projekt rekonstrukcije županijske ceste na dionici kroz Tugare, u sklopu koje će biti ugrađena kanalizacija, javna rasvjeta i druga komunalna oprema. Zbog uključivanja svih navedenih u jedan projekt, kao i koordinacije svih subjekata koji njima upravljaju i osiguranja njihova financiranja, bio je potreban dodatni angažman i vrijeme. Ovo radimo kako bismo izbjegli naknadno kopanje ceste nakon rekonstrukcije. Vodovod priprema projekt, ali koliko znamo, još nije riješio financiranje – ističe Škorić.
Naglašava kako je cesta Split – Omiš od D8 u Podstrani (Strožanac) preko Žrnovnice, Srinjina, Tugara do Omiša duljine oko 20 km, ranije bila u cijelosti županijska cesta. Napominje da je ŽUC prethodnih godina rekonstruirao cestu od Žrnovnice do Srinjina, zatim od Omiša do Tugara te dionicu kroz Srinjine i dionicu kroz Strožanac. – Primjerice, rekonstrukcija ceste kroz Strožanac u duljini oko 1,5 km koštala je ukupno oko 20 milijuna kuna što je veliki iznos za skromni budžet ŽUC-a – kaže Škorić i dodaje da ta dionica ceste ima promet prosječno više od 12.000 vozila dnevno, što je tri puta više nego u Tugarama. Kaže i da je dionica ceste kroz Tugare u tom vremenu bila je kvalitetnija u odnosu na druge dionice koje su rekonstruirane. Primjerice, širina kolnika ceste kroz Tugare je 6 m, a širina kolnika rekonstruirane ceste kroz Srinjine je 5,5 m.
– Tvrdnja kako će se sav promet zagušiti cestu kroz Tugare nije utemeljena, već je stručna analiza prometa koju su provele Hrvatske ceste pokazala da će se promet disperzirati većim dijelom na magistralu D-8, a manjim dijelom kroz Tugare – poručio je Škorić. Rekonstrukciju ceste kroz Tugare ŽUC Split uvrstio je u svoje planove i ishodio je lokacijsku dozvolu koncem 2020. godine.
– Radi se od oko 5,5 kilometara ceste i više od 700 čestica zemljišta. Prilikom izrade idejnog projekta ŽUC je od Grada Omiša i Vodovoda Omiš tražio izradu projekta kanalizacije kako bi se radovi rekonstrukcije ceste i izgradnje kanalizacije odvijali zajedno. Za izgradnju kanalizacije izdana je građevinska dozvola, i to nedavno, 16. siječnja 2023. godine – kaže Škorić i potvrđuje da je u tijeku izrada glavnog projekta rekonstrukcije ovih 5,5 kilometara trasa.
– Projekt je predstavljen mjesnim odborima, a vlasnici kuća i zemljišta već godinu dana svakodnevno dolaze na uvid u projekt i nastoji se svima kome možemo izaći u susret. Predviđena je kompletna rekonstrukcija kolnika te gradnja nogostupa duž trase ceste. Na dijelovima kroz naselje izgradit će se obostrani nogostup. Sva postojeća autobusna stajališta, koja su sada većinom na kolniku, bit će rekonstruirana u ugibališta – najavljuje Petar Škorić. Ove godine završit će se izrada potrebne dokumentacije i pokrenuti postupak izvlaštenja, a početak radova koji će trajati dvije godine predviđen je 2024. godine. Ipak, neka poboljšanja, tvrdi, napravit će se prije otvaranja mosta.
– Radi povećanja sigurnosti zbog povećanja prometa nakon otvaranja prometa preko mosta na Cetini naručili smo izradu elaborata povećanja sigurnosti prometa, u sklopu kojeg će se reducirati fizičke prepreke na cesti. Uvest ćemo i druge mjere za sigurnost motornog prometa i pješaka: uzdignuti pješački prijelazi, dinamičko-svjetlosna signalizacija na evidentiranim lokacijama mogućih opasnosti. Posebno napominjemo da djeca i školska djeca i njihova sigurnost predstavljaju specifičan i poseban zadatak i takve lokacije obuhvatit ćemo posebnim dodatnim intervencijama i zahvatima – najavio je Škorić i napominje kako će, nakon rekonstrukcije ceste u Tugarama, ostati kritična točka u Žrnovnici za čiju je rekonstrukciju ŽUC predao dokumentaciju Gradu Splitu. Međutim, Ante Krželj, voditelj splitskog Odsjeka za izgradnju, kaže kako u programu gradnje komunalne infrastrukture za 2023. godinu nisu planirali rekonstrukciju te prometnice niti su predviđena sredstva.
VIDEO: Pogledajte veličanstvene snimke spajanja mosta iznad Omiša
"Oni su predsjednici dva od tri mjesna odbora u Tugarama u kojima, zajedno s obližnjim Naklicama, živi oko 1200 stanovnika." Nevjerojatno. 3 odbora za 1200 stanovnika. Pa svi su u rodu.