Ako nemaju kruha (novac za najam stana), nek' studiraju negdje drugdje! Predlažu mnogi u komentarima uz izvještaje medija koji su do prije tjedan ili dva kao mantru ponavljali broj 3500 jer upravo je toliko studenata ove godine u Zagrebu ostalo bez subvencioniranog smještaja. Plasman ispod crte na listi za ostvarivanje prava na krevet u jednom od četiri zagrebačka studentska doma, automatski im je preusmjerio fokus na traženje alternative.
A upravo na činjenicu da je studentima u prosjeku 500 eura najma (izuzmemo li režije) jednostavno previše, bilo da taj iznos moraju platiti sami ili ga eventualno mogu podijeliti s cimerom, zakvačili su se komentatori na društvenim mrežama. "Pa nek' studiraju u svojim gradovima. Zakaj bi mi iz gradskog proračuna sufinancirali smještaj i prehranu?", "Nema mjesta ni u vrtićima, ni u domovima za starije, pa što? Snađite se kak' se i mi snalazimo ili ostanite doma", neke su od primjedbi na problem nedostatka studentskog smještaja. Dodajmo da subvencija domova zapravo i nema neke veze s proračunom Grada Zagreba jer o tome brigu vodi Ministarstvo znanosti i obrazovanja, tako da studenti iz drugih sredina u tom smislu ne gutaju novac iz gradske blagajne.
Uz to, jedan od razloga zašto neki "ne mogu ostati doma" je i to što svoje zvanje ne mogu izučiti u drugim hrvatskim gradovima, što je, primjerice, slučaj Veterine na koju se svake godine upiše oko 150 studenata. Uostalom, razlika između 79,60 eura uz pokrivene režije i internet, koliko maksimalno može iznositi mjesečni namet za dom, i već spomenutih 500 eura ne bi smjela prolaziti ispod radara uz ispriku da mjesta za sve jednostavno nema.
>>VEZANI ČLANCI:
Čak i oni koji se tijekom studija zaposle, teško da samo od toga mogu normalno živjeti. Uzmimo u obzir da je minimalna satnica za studentske poslove 4,38 eura, pa kada bi student u idealnom svemiru mogao raditi pet radnih dana po šest sati, na kraju mjeseca imao bi 604 eura u džepu, od čega bi, dakle, većina ili barem pola išlo na rentu.
Možda, za razliku od Amerikanaca, ne plaćamo sumanute iznose za visoko obrazovanje, ali s obzirom na cijene stanova za dugoročni najam, čiju ponudu na tržištu guta turistički najam, i naše akademske građane potencijalno čeka zaduživanje i prije nego što počnu zarađivati. Planova za proširenje kapaciteta studentskog smještaja u Zagrebu je bilo, i to s gotovo idealnom brojkom od tri tisuće ležaja, koliko je trebala imati dosad najrazvikanija ideja o domu u sklopu kampusa Borongaj.
Možda ne bi bilo loše razmotriti i mogućnost da se u socijalne stanove za najam uvrsti i kategorija za studente jer uz ovakve rente teško da će oni i pobjeći od statusa socijale ako cijene najma nastave divljati, a Zagreb ne proširi kapacitet domova dostojan europskoj sveučilišnoj meki.
>>VIDEO: U Mičevcu se održava natjecanje Formula student Alpe Adria