Ne reagiram li odmah kad se Sonja javi, bude me moji psi

Sonja je imala tek dva dana kad su je pronašli u jednom grmu uz jezero Čiče. Ispala je iz vrećice u kojoj je bila još jedna maca, njezina seka. Odbačene daleko od staza kojima kroče ljudi, ostavljene su da umru u mukama. No zlotvor koji ih je bacio nije znao da su sve vidjele oči slučajnog prolaznika koji je izišao iz automobila. Čuo je mace koje su posljednju snagu uložile u poziv upomoć, mijaukale su iz sveg glasa. Prijavio je to policiji, a velikogorički policajci učinili su što su mogli i znali kako bi pomogli ovim malim bićima. Dobro se tog dana sjeća i Velikogoričanka Martina Vujnović.

– Bila sam na poslu i u jednom trenu vidjela sam na mobitelu da imam bezbroj propuštenih poziva. Zvali su me policija, gradske službe, neki nepoznati brojevi. Znala sam da nešto nije u redu, jer mene uvijek zovu kad se ovakvo što dogodi i kad nemaju rješenje. Onda svi znaju moj broj mobitela, posebno kad su u pitanju mačke. Javila sam se i objasnila da mogu doći tek nakon posla – govori nam ova volonterka. Sve što se u međuvremenu događalo, kaže nam, iznenadilo je i nju samu. Jer policija je cijelo vrijeme bila na mjestu događaja, a trajalo je to od poslijepodnevnih do večernjih sati.

– Kad sam stigla, zajedno smo pretraživali grmlje. Prvo smo pronašli vrećicu i u njoj jednu macu, bila je već jako pothlađena i puna crvi. Pokušala sam je ugrijati, zamotala sam je u dekicu. Nakon jedno pola sata pronašli smo i Sonju, kroz granje je propala skroz na tlo, jedva sam došla do nje. Bila je hladna, mokra i krvava te puna rana i crvi – prisjeća se. Tražili su i dalje, ali više ništa nisu čuli, a ni vidjeli, pa su odustali. Martina je otišla veterinarima, no prva pronađena maca uginula je još na putu. Sonja je stigla živa, a veterinari koji su sanirali brojne rane i zašili onu najveću na preponi nisu joj davali neke šanse. I bili su iznenađeni kad su idućeg jutra čuli da je još živa. A cijelu noć volonterka je probdjela uz macu, grijala je, vadila bezbroj crvi iz malog tijela, izlazili su iz svih otvora na tijelu, pokušavala ju je barem malo nahraniti. I sav njezin trud se isplatio. Sonja je s njom već tri tjedna, vesela je, živahna, jede, spava i funkcionira kao svako malo mače. Jedino što nema mačju mamu, ali da se nju pita, sigurno bi rekla da ima najbolju mamu na svijetu.

Video: privatni album

Otkad je Sonja kod nje, Martina se nije naspavala. Ipak, tješi ona samu sebe, trenuci u kojima može malo zatvoriti oči ipak su sve dulji. Jer Sonja sad jede svaka četiri sata, a prvih dana hranila ju je svakih sat vremena jer nije ni mogla, a nije ni znala jesti.

– Ako se Sonja javi, a ja odmah ne reagiram, tu uskaču moji psi. Sedam ih je i svi se brinu za macu. Odmah idu do police na kojoj je Sonja, dolaze do mene i guraju me da se probudim i ustanem. Sonja ide sa mnom i na posao jer ne može tako dugo ostati sama, a nema je tko ni nahraniti. Nisam ni pokušavala pronaći nekoga da mi pomogne jer nitko se ne želi brinuti ni za odrasle mace – objašnjava nam Martina. U njezinom gradu, Velikoj Gorici, pobrinut će se za napuštene pse, imaju i sklonište, ali za mace se nitko ne brine. Bolesne mačke i mačići ne mogu preživjeti na cesti, a ona ne može okrenuti glavu, nema tu razmišljanja hoće li ili neće. Zbrinula je tako mačke s prijelomima, tumorima, nekima su nedostajali i dijelovi tijela. I sve to sama, jer pomoći Grada nema. Sve što radi možete vidjeti na njezinom Facebooku, nedostaje joj hrane, ali i novca za mlijeko za Sonju, podloške. I novčana pomoć dobro će joj doći, a možete je uplatiti na njezin račun HR5523600003222823701. Trenutno su u njezinu domu 64 mačke, za lijekove nikad dosta novca, a i hrane se puno potroši. Barem da joj Grad tu pomognu, ali sve ostaje na pozivu i upitu treba li joj hrane za mačke. Na njezin odgovor da bi joj i to bila velika pomoć, kaže nam Martina, do sada nitko nije reagirao. A sve su to mačke o kojima bi se upravo gradske službe trebale brinuti. I pomoći, baš onako kako su to napravili i policajci.