Jedan zamah krila leptira na drugom kraju svijeta može promijeniti tijek vremenskih prilika zauvijek, ustvrdio je još 60-tih Edward Lorenz, i ta slika ostala je zauvijek u temeljima teorije kaosa kojoj je bio rodonačelnik.
Istina, prvo je govorio o krilima galeba, ali leptir se činio mnogo poetičniji i još dramatičniji. Kasnije su se mnogi s tom rečenicom igrali mijenjajući lokacije – jedan zamah krila leptira u Pekingu može pokrenuti tornado u New Yorku. Tako da nije čudo što će jedan pogrešan zamah krila šišmiša u Hubeiju ne samo dovesti do ekonomskog potresa u maloj Hrvatskoj već i promijeniti tijek cijelog čovječanstva – možda zauvijek.
Ova nevera ča se vaja Hrvatskom i Europom kao novim epicentrom pandemije pokazuje kako naoko jednostavan problem može postati nesagledivo kompleksan, a posve u skladu s teorijom, čovječanstvo XXI. stoljeća u svojoj nemoći pribjegava najjednostavnijem mogućem rješenju obrane od općeg kaosa, baš kao Europljani u 14. stoljeću u vrijeme Crne smrti – povlačenju u sebe i samoizolaciji, u nadi da će hibernacija u ljudskoj košnici i uvlačenje u vlastite obiteljske ćelije dovesti do ispuhivanja epidemije. Sakrijmo se, možda nas pošast neće naći! Možda naša vrata nemaju onu nevidljivu oznaku koga uzeti, a koga ne. No, ovo zlo ne bira samo prvorođene.
Trump u svojem faraonskom stilu wuhanski virus naziva kineskim. Kao da je čitao moje kolumne. No, naravno, pitanje je koliko je on pri tome dobronamjeran. Cilj označavanja ovog virusa kineskim, naravno, ne bi smio biti stigmatizacija Kineza, već izravno prozivanje vlasti kojoj se nove paklene zoonoze otrgnu kontroli svakih nekoliko godina, a cijenu plaća cijeli svijet. Političkoj korektnosti tu ne smije biti mjesta!
Čak je i Crna smrt iz 14. stoljeća na neki način bila kineska, točnije - mongolska. A Europom su je proširili Talijani. A bila je i posljedica biološkog ratovanja. Naime, sve je krenulo kad su Mongoli i Tatari pri opsadi đenoveškog uporišta na Krimu preko zidina katapultirali leševe vlastitih vojnika umrlih od kuge. Đenovljani su u bijegu preko Carigrada odnijeli kugu na Siciliju, u Liguriju i Toscanu, a zatim je krenuo iscrpljujući ples smrti po cijelom kontinentu. I konje ubijaju, zar ne?
No, iz kaosa Crne smrti u Europi rodila se renesansa, iz pepela je niknuo zametak novog humanizma koji će promijeniti cijelo čovječanstvo. Može li i ovo zlo biti za neko dobro? Naravno, može, ali za to nema nikakve garancije. Sućut je povijesno gledano ograničenog dosega. 100 godina nakon pandemije gripe koja je pokosila najmanje 50 milijuna duša, ljudi i dalje umiru od sezonske gripe. Svake godine umre(!) najmanje 600 tisuća, a pišem ovo u trenu dok broj zaraženih(!) od korone prelazi 400 tisuća. Bez drakonskih mjera, tko zna gdje bi mu bio kraj.
VIDEO: Igor Rudan: Što svatko od nas može sada učiniti u borbi protiv pandemije COVID-19?
Sve to zbog virusa za koji su donedavno stručnjaci odmahivali: "samo malo jača gripa"! Danas kažu, "nije nimalo usporediv s gripom". Nijedna od te dvije tvrdnje nije istinita. SARS-CoV-19 se drugačije ponaša, ali usporedba je nužna! Ignoriramo umrle od gripe, jer virusi influence ne dovode do zasićenja zdravstvenog sustava, gornja granica je ponekad tek ukupan broj kreveta. Kod korone do kritične mase dolazi istog trena kad broj teže bolesnih premaši broj respiratora, a to je – dok pucneš prstom. Dalje je sve nekontrolirana panična reakcija. U Bergamu to sad više nije (samo) moderna medicina, već i ratna trijaža.
Razlog zašto je u Italiji tako mnogo mrtvih prije svega je u tome što, za razliku od Njemačke, odavna nema raspoloživih respiratora, a virus je našao put do bolnica i gusto naseljenih urbanih zajednica s visokim broj umirovljenika kojima je zdravlje otprije narušeno. Možda nikad nećemo saznati koliko ih je umrlo nakon procjene da im se ne može pomoći. Nažalost, pred ugrozom i u Hrvatskoj smo već pacijentima počeli odgađati kemoterapije i ugrožavati im živote.
Vjerojatno niste znali da je ove sezone gripa u Hrvatskoj zasad odnijela 54 života, od toga 40 u posljednja dva tjedna epidemije korone. Lani 117, a neslužbeno preko 500. Među teškim slučajevima je i dosta male djece. I baš nitko ne piše o tim sudbinama! Dijelom ne shvaćaju poveznicu, dijelom ne žele biti proglašeni šarlatanima koji relativiziraju Covid-19. Naravno, ja ne navodim to kako bih išta relativizirao, već kako bih podsjetio koliko potcjenjujemo gripu i kako smo njene žrtve prepustili zaboravu - te da nam se isto ne smije dogoditi s koronom nakon što pronađemo cjepivo.
Proći će još mnogo vremena do značajnijih količina makar i eksperimentalnog cjepiva i prirodno stečenog imuniteta. Za sada, umjesto imuniteta, vlada mentalitet krda. No, Boris Johnson ipak odustaje od radikalnog pristupa i objavljuje "lockdown", iako Donald Trump i dalje ponavlja da neće dopustiti da lijek bude ubojitiji od bolesti.
Nameće se pitanje, koliko dugo može izdržati gospodarstvo na toj kemoterapiji, do kada si ovo možemo priuštiti? Koliko može preživjeti solidarnost, gdje je granica ljudskosti na respiratoru? Je li istina, kao što se veli, da je civilizacija tri dana gladi udaljena od kaosa? Nakon korona virusa, hoće li još uvijek postojati EU? I kakva će biti? Je li Unija već nepovratno posrnula u trenutku kad je Merkel prva zabranila izvoz zaštitne opreme čak i drugim članicama EU-a? Hoće li isto tako Berlin biti nespreman pomoći europskim nacijama pogođenim gospodarskom krizom koja će sasvim sigurno uslijediti, nakon što i nekoliko milijuna Nijemaca ostane bez posla ili počnu raditi skraćeno? Ili su to samo prirodne samoobrambene ljudske reakcije koje će u sljedećim tjednima doživjeti nužnu racionalnu korekciju?
Suverenizam, samodostatnost, izolacionizam, centralizacija, nove su ključne riječi. Možda se iz ovog rodi posve novi sustav solidarnosti, unaprijeđeno javno zdravstvo, a možda nam se uruši i ovo što sad imamo. Mnogo pitanja, malo odgovora ovih dana kad se solidarnost iskazuje izolacijom od bližnjega svoga. Sve je naopako od onog što smo naučili. Bratski zagrljaj ubija, distancija spašava. Vrijeme je ovo kad se od nas zahtijeva ne da skinemo maske nego da navučemo još jednu preko naše svakidašnje. Najfrapantnije je pritom saznanje da se nakon što navučeš masku – osmijeh gotovo ni ne nazire u očima. Otprilike kao kad razgovaramo preko Facebooka.
VIDEO: Ministar Vili Beroš: 'Pokušavam opravdati to što su ljudi pohitali iz Zagreba jer to je bilo instinktivno'
Treba zamoliti Kineze da promjene malo navike u ishrani, polusirovi šišmiši i zmije i druge zvjerke bi trebalo prekinuti konzumirati, jer eto virus lako skoči na čovjeka i onda imamo problem. Ima i drugih načina pripreme hrane koja je sigurnija.