Prvo ide spektakularno uhićenje koje se medijski prati iz minute u minutu. Potom pritvaranje pa ratovanje žalbama suprotstavljenih strana. Slijedi određivanje uglavnom višemilijunske jamčevine, a iznose kojima se pri tome licitira većina građana poštenim radom ne bi mogla zaraditi ni za tri svoja života. I na koncu gledamo javnu predstavu s prikupljanjem jamčevine, kada na vidjelo izlazi da naše političke, poslovne i ine elite imaju moćne i bogate prijatelje spremne podignuti višemilijunski kredit za njih, dati u zalog svoju nekretninu iako ona nema uredne papire itd.
Četvrta sudska vlast
Scenarij je to koji se posljednjih godina više puta ponovio kad su se pritvarale VIP osobe. Svim spomenutim slučajevima zajedničko je i to što razotkrivaju slabosti našeg pravosudnog sustava do mjere da je poljuljano povjerenje javnosti u pravosuđe. Javnosti nije jasno kako različita sudska vijeća na istom sudu u istom predmetu mogu donijeti sasvim oprečne odluke, što se pravda neovisnošću sudstva. Još joj je manje jasno što se događa u trokutu županijski sudovi – Vrhovni sud – Ustavni sud, odnosno zašto se Ustavni sud sve češće postavlja kao četvrta sudska vlast iako on to nije. Zašto se to događa, pitanje je kojim bi se sustavno trebala baviti stručna javnost, a odvjetnica Jasna Novak detektirala je neke od problema hrvatskog pravosudnog sustava.– Kao prvo, prečesto se mijenjaju zakoni čime se stvara pravna nesigurnost jer nakon tih izmjena Vrhovni sud ne stigne stvoriti sudsku praksu koja bi vrijedila za sve. Nadalje, nakon ulaska Hrvatske u EU ni odvjetnici ni suci ni tužitelji nisu pripremljeni za primjenu pravnih propisa EU, prije svega europskih konvencija i presuda Europskog suda za ljudska prava. Treći je problem novac jer ne prati primjenu i promjenu zakonskih akta – kaže Jasna Novak.
Miješanje politike
Nedostatak novca ističe se i u godišnjim izvješćima glavnog državnog odvjetnika Saboru. U izvješću za 2014. navodi se da su DORH i USKOK dobili 311,7 milijuna kuna iz proračuna, što je, osim na plaće, trošeno i za plaćanje intelektualnih usluga poput vještačenja. Nedostaju i ljudi, što je opet povezano s manjkom novca jer tužiteljstvu trebaju ljudi sa specifičnim vještinama, primjerice IT stručnjaci, koji tamo ne žele raditi ako nisu adekvatno plaćeni. I sudovi imaju poteškoća s isplatama vještaka ili odvjetnika postavljenih po službenoj dužnosti, a sve to u kombinaciji s prečestim izmjenama zakona dovodi do pravnog kaosa. Rješenje ne bi bila još jedna ad hoc reforma pravosuđa jer ne bi dovela ni do čega dobrog, smatra Jasna Novak.
– I u reformu Zakona o kaznenom postupku ušlo se a da se nije sagledalo kako će se to reflektirati na sudske postupke. Mijenjanje zakonskih normi zbog postupaka koji su tijeku je nedopustivo. Politika ponekad želi riješiti određene slučajeve pa se promijeni zakon, a izmjena zakona utječe na prava i obveze svih građana – kaže Novak. Sve je više onih koji se zalažu i za disciplinsko kažnjavanje sudaca u slučaju kada imaju više ukidajućih presuda. No to ne bi bilo dobro jer sudac ne može odgovarati za mišljenje izrečeno u presudi. Ukidanje ili potvrđivanje presuda sastavni je dio pravne procedure. Kad se riješe loši zakoni te nedovoljna educiranost svih uključenih u donošenje i provođenje zakonskih propisa i kada se shvati da u Hrvatskoj postoje i zakoni EU, i hrvatsko će pravosuđe postati uređenije. Ministar pravosuđa Orsat Miljenić kaže da on kao ministar nema veze sa sudskim odlukama. – Oni sami biraju suce, predsjednike sudova, sami odlučuju tko će napredovati i njih treba pitati zašto tako odlučuju – ističe Miljenić.
Više od svega trebaju nam educirani ministri i to koji vole Hrvate i Hrvatsku. To je veliki deficit ove komunističke vlade a zato smo tamo gdje jesmo. Pogledajmo bilo kojeg ministra ili ministricu pa što je itko dobrog donio ili napravio odnosno popravio u Lijepu Našu. Nitko ali baš niti jedan ministar se ne može pohvaliti sa dobrim djelom, svaki ali baš svaki ministar ima velike financijske afere za koje sam siguran da če odgovarati. Pozdrav dobrim ljudima