Ne treba nam sjednica Vlade o stanju u zemlji. Dovoljna 
je o stanju u Sisku

S obzirom na predizborna obećanja, prvi potez nove predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović nakon inauguracije 18. veljače bit će poziv na sjednicu Vlade o gospodarskom stanju u državi. Ako je cilj tog velikog sijela vrha države da se zadovolji forma i obećanje biračima, ta tema bit će sasvim dovoljna. Ako je ideja da od cijele priče bude i nekih efekata, osim onih vezanih uz političko nadmetanje ljevice i desnice, nema potrebe da se raspravlja o stanju u državi. Dovoljno je da se raspravlja o stanju u Sisku. Taj grad danas je na dobrom putu da od Vukovara preuzme već tradicionalnu titulu socijalno najugroženijeg gradskog naselja u Hrvatskoj.

Priča o Sisku i propadanju tog nekoć jednog od najvećih industrijskih središta bivše države već je dobro poznata, no zadnji čin započeo je prije dva dana prekidom primarne prerade nafte u tamošnjoj rafineriji, inače posljednjem preživjelom industrijskom konglomeratu u gradu. Dakako, zbog više sporova i komplicirane pravne situacije koja danas postoji između dva dioničara u hrvatskoj naftnoj kompaniji nikakva formalna odluka o gašenju prerade nafte u Sisku nije donesena, no ako rafinerija šaptom padne past će i oko 800 radnih mjesta samo u toj tvrtki, a barem još nekoliko stotina u povezanim dijelovima lokalne ekonomije. Što to znači za grad koji je već sad sa oko 6500 nezaposlenih osoba, odnosno više od 17 posto, među nacionalnim liderima u toj neslavnoj kategoriji? Što gubitak poreznih i neporeznih prihoda koji su poticali iz rada rafinerije znači za gradsku upravu čiji proračunski prihodi ionako iz godine u godinu kopne? Što to sve, uopće, znači za budućnost Siska koji je proteklih dvadeset godina izgubio četvrtinu stanovnika, a već na sljedećem popisu stanovnika mogao bi po broju žitelja pasti ispod razine iz 1961. godine?

Nema nikakve sumnje da je danas Sisak hrvatska verzija Detroita – nekoć slavnog američkog grada koji je zavila u crno propast lokalne autoindustrije. Ipak, problemi u Sisku nisu isključivo posljedica promjena tržišno-ekonomskih okolnosti i industrijske paradigme, već možda i najočitiji primjer kumulativnog užasa koji su svojim političkim upravljanjem u Hrvatskoj stvorile dvije najveće stranke. Uostalom, Siskom danas upravlja SDP, gotovo puno desetljeće ranije na vlasti je bio HDZ. U županiji – gdje je inače nezaposlena svaka treća radno aktivna osoba – situacija je obrnuta pa je HDZ sad zamijenio SDP. Isto tako smjenjivale su se lijeva i desna vlada na vlasti u državi, no za Sisak su efekti bili isti. Sisačka željezara godinama je tavorila u gubicima, dok je vlada Ivice Račana, uz angažman Stipe Mesića, tvrtku predavala u ruke opskurnih ruskih kompanija. Kad se konačno našao pošten vlasnik – američki CMC – HDZ-ova vlada praktički ga je istjerala iz Siska svojom nesposobnošću da s Europskom unijom dogovori ukidanje antidampinških zaštitnih carina za bešavne cijevi – glavni proizvod željezare. Još se pamti otvaranje 65 milijuna dolara vrijedne nove čeličane na koje tadašnja premijerka Jadranka Kosor nije došla jer je prisustvovala Danu oružanih snaga u Karlovcu. Drugi pak nekadašnji industrijski ponos grada – kemijska industrija Herbos – u zadnjem pokušaju spašavanja gotovo je završio kao paravan za uvoz sirovina namijenjenih proizvodnji droge ecstasy. A onda je tu i rafinerija, čiji su današnji problemi izravna posljedica aranžmana koji je bivši hrvatski premijer Ivo Sanader sklopio s mađarskim MOL-om.

Kolindi Grabar-Kitarović, kojoj je u kampanji njezin protukandidat često predbacivao suradnju sa Sanaderom, trenutačna situacija u Sisku i vezana uz Inu, izvrsna je prilika da se i konkretnim djelima od Sanadera ogradi. Cijeli svoj odnos s biračima nova predsjednica temeljila je na tvrdnjama da se ne želi baviti prošlošću, već rješavati probleme u budućnosti. Sisačke probleme grad i ljudi koji ondje žive sami ne mogu riješiti, već je to odgovornost društva i nacionalne politike. Stanje u kojem se taj grad nalazi posljedica je prešutne konsenzualne nesposobnosti i HDZ-a i SDP-a. Rješenje je novi konsenzus, ali ovaj put javni, proaktivni i angažirani. Prvi državnički potez nove predsjednice bio bi da inicira takvu suradnju, a ako Vlada pruženu ruku odbije, barem će stvari biti istjerane načistac.