'Ne treba nas zabrinjavati naoružavanje Srbije. Hrvatska je NATO-zemlja'

Dobro je biti samouvjeren, a novi, 41-godišnji ministar obrane Mario Banožić to jest, i očito je uvjeren da on može preuzeti ministarstvo toliko važno i ključno za nacionalnu obranu države. U MORH je došao kao timski igrač premijera Andreja Plenkovića i u toj će se situaciji teško izboriti za davanje onog svog osobnog “toucha” u tako važnom sektoru. I prije pandemije koronavirusa i nastupajuće ekonomske krize, opremanje je i modernizacija Hrvatske vojske zapela i to u svim rodovima vojske. Neki su projekti, poput nabave borbene eskadrile, propali u prvom pokušaju, a ostali projekti idu, no kasne. Potrebe su velike i u kopnenoj vojsci i u Hrvatskom ratnom zrakoplovstvu i u Hrvatskoj ratnoj mornarici, a Banožićev važni zadatak bit će da vojni proračun zadrži, za početak u rangu od oko 5 milijardi kuna, a morat će se izboriti i za njegov rast, pogotovu zato što se vojska posljednjih 20 godina samo odricala zbog potreba drugih. U toj uistinu ranoj fazi svog mandata Mario Banožić u razgovoru za Večernji list ne pokazuje zabrinutost, nego drži da Hrvatska vojska zadržava ono najvrednije – neupitno domoljublje svojih vojnika.

Vaš izbor za ministra obrane, jednog od najvažnijih državnih ministarstava, iznenadio je mnoge. Sumnjičavi su jer vi nemate nikakvog iskustva u tom području, no drugi, pak, pozdravljaju vaš izbor upravo zato što ste civil i što niste upetljani u razne lobije koji postoje u MORH-u pa se nećete petljati u nadležnosti Glavnog stožera. Kakav je vaš komentar na to?

Funkcija ministra obrane izrazito je odgovorna i smatram da su moja struka i moje dosadašnje profesionalno i životno iskustvo dobar temelj za nastavak rasta i razvoja Hrvatske vojske te kvalitetno i uspješno vođenje Ministarstva obrane. Hrvatska je vojska danas organiziran i razvijen sustav. Moja je uloga osigurati da se taj sustav razvija i dalje. To se prije svega odnosi na nastavak jačanja Hrvatske vojske, na osiguranje nastavka započetih procesa opremanja i modernizacije, na nastavak ulaganja u ljude koji su ključni u svakoj organizaciji. Smatram da je važan svaki vojnik, dočasnik, časnik, državni službenik i mi smo tu da im osiguramo najbolje moguće uvjete za život i rad. To se ulaganje uvijek isplati, ono je recipročno jer samo sa zadovoljnim i dobro opremljenim djelatnikom ili u ovom slučaju vojnikom organizacija može biti uspješna i može napredovati.

Jasno je da ste izabrani jer imate potporu premijera Andreja Plenkovića, a kažu da ste dosta samouvjereni. Kako su vas dočekali u MORH-u, a kako u Glavnom stožeru OSRH-a, jeste li “polovili konce”? Tko vam je na pomoći od tamošnjih znalaca? Jeste li već oformili svoju ekipu pomoćnika i tajnika?

Ministarstvo obrane veliki je sustav koji ima svoj specifičan način funkcioniranja. Poslovi i nadležnosti Ministarstva i Glavnog stožera jasno su definirani i razdvojeni, a ipak usko povezani i isprepleteni. Cijenim profesionalce koji svojim višegodišnjim radom i iskustvom daju svoj doprinos razvoju obrambenog sektora i otvoren sam za suradnju, savjete i prijedloge. Prvi dani u Ministarstvu bili su izazovni i sadržajni. Prvi dojam mi je izrazito pozitivan. Na jesen planiramo donijeti novu uredbu o unutarnjem ustrojstvu MORH-a, kojom će se unijeti promjene kako bi se poslovni procesi pojednostavnili i kako bi sustav brže i jednostavnije funkcionirao.

Bivši ministar obrane Damir Krstičević sada je imenovan savjetnikom premijera. Koje će biti njegove prinadležnosti u odnosu na vas i vaše Ministarstvo obrane?

Damir Krstičević ostavio je trag u Ministarstvu obrane i Hrvatskoj vojsci i zasigurno ćemo surađivati. Dio smo jedne Vlade i naši pogledi idu u istom smjeru. Vjerujem da imamo zajedničke ciljeve. Tako u Programu Vlade za mandat od 2020. do 2024. godine kao jedan od ciljeva stoji snažnija Hrvatska vojska, a kako bi se to realiziralo, nastavit ćemo s opremanjem i modernizacijom Hrvatske vojske i ulaganjem u hrvatskog vojnika kao središte i najveću vrijednost obrambenog sustava. To nam je svima u interesu i u tom smislu sam otvoren za suradnju. Ovdje ne mislim samo na Krstičevića već i na sve generale, Generalski zbor i sve koji su ostavili traga u Ministarstvu obrane i Oružanim snagama. Struka je dobrodošla svojim savjetima, iskustvom i promišljanjima koja će se odraziti na budućnost i razvoj Hrvatske vojske.

Kakvi su vaši dojmovi nakon prvog sastanka s predsjednikom države i vrhovnim zapovjednikom Zoranom Milanovićem? Ima li tu koncepcijskog i strategijskog slaganja, dijelite li stavove? Kakva su vaša saznanja, s kojim se problemima suočavate, koji su prioriteti?

Kada sam preuzeo dužnost ministra obrane, jedan od prvih sastanaka bio je upravo s predsjednikom Republike, na kojem smo razgovarali o organizaciji proslave Dana pobjede i domovinske zahvalnosti i politici razvoja Ministarstva obrane. Očekujem prije svega profesionalnu suradnju sukladno Ustavu Republike Hrvatske i Zakonu o obrani. Pitanje obrane i sigurnosti nadstranačko je pitanje i smatram kako Hrvatska vojska ne smije biti tema političkih prepucavanja. Zato prije svega, i od predsjednika Republike Hrvatske i od aktualne oporbe, očekujem suradnju koja će biti usmjerena prema daljnjem razvoju i jačanju Hrvatske vojske. To treba biti zajednička misija svima nama!

Hoćete li uskoro osnovati novi Vojno-tehnički savjet i kada krećete u izradu novog Dugoročnog plana razvoja (DPR). Po čemu će se on razlikovati od prošloga?

U svome mandatu nastavit ću kontinuirano snažiti Hrvatsku vojsku, spreman sam uložiti dodatni napor usmjeren na povećanje učinkovitosti, provođenje svih ključnih projekata opremanja i modernizacije Hrvatske vojske. Zato ću iskoristiti sve zakonske mogućnosti, a to su formiranja stalnih ili privremenih stručnih i savjetodavnih tijela unutar Ministarstva radi poboljšanja odvijanja procesa razvoja i modernizacije Hrvatske vojske. Dugoročni je plan razvoja Oružanih snaga u izradi i očekujem da će do kraja godine biti upućen u saborsku proceduru. Dokument je to koji će pratiti jasni izvori financiranja i opremanja u Hrvatskoj vojsci. Cilj nam je modernizacija i opremanje svih triju grana Oružanih snaga, podizanje razine obuke, kao i štićenje dosadašnjih prava koje Hrvatska vojska ima. Tim dokumentom stvorit ćemo desetogodišnji plan opremanja s jasno navedenim izvorima financiranja.

Već ste i sami uvidjeli da medije, odnosno javnost zanimaju gotovo isključivo nabava borbene eskadrile, novih oklopnjaka, ophodnih brodova – sve teška pitanja za vas na početku. U kojoj su fazi ti projekti?

Svakako je prioritet nastavak jačanja Hrvatske vojske. Obučeni, motivirani i obrazovani hrvatski vojnici prožeti domoljubljem najveća su snaga i temelj su daljnjeg razvoja Hrvatske vojske. Zato ćemo, kao i do sada, fokus budućeg rada usmjeriti na ulaganje u ljude, odnosno vojnike, dočasnike i časnike.

U idućem razdoblju očekuje nas donošenje novoga Dugoročnog plana razvoja Oružanih snaga kojim ćemo definirati daljnji smjer razvoja Hrvatske vojske. Nastavit ćemo i projekte opremanja i modernizacije Hrvatske vojske. To konkretno znači da ću nastaviti sa započetim projektima. Kao što znate, u rujnu nas očekuju ponude za višenamjenski borbeni avion. Stav je Vlade otprije poznat. Hrvatskoj je potrebno borbeno zrakoplovstvo. Međutim, svjesni smo gospodarske situacije i moramo voditi računa o financijama i trenutačnim prioritetima. Opremanje četirima helikopterima Black Hawk planirano je tijekom 2022. godine, stoga nas u idućem razdoblju očekuje priprema infrastrukture te obuka pilota i tehničara. Također, nastavljamo opremanje obalnim ophodnim brodovima za potrebe Obalne straže, odnosno Hrvatske ratne mornarice. Što se tiče Hrvatske kopnene vojske, tu je svakako prioritet završiti projekt opremanja borbenim oklopnim vozilima Patria. Također, pred nama je projekt opremanja američkim borbenim vozilima Bradley.

Hoće li se čekati četiri godine na izbor novoga borbenog zrakoplova ili će to ići brže s obzirom na to da će za dvije godine naši preostali zrakoplovi MiG-21 biti prizemljeni zbog istrošenih resursa?

Želja nam je da što prije nabavimo višenamjenske borbene avione, a sama dinamika postupka ovisi o nizu čimbenika. Vjerujem da će Međuresorno povjerenstvo za nabavu višenamjenskoga borbenog aviona dati svoj maksimum kako bi se u najkraćem mogućem roku pronašlo najbolje rješenje.

U intervjuu za Večernji list bivši SDP-ov ministar obrane Ante Kotromanović pozdravio je vaš dolazak. Kaže da vam se treba dati šansa za dokazivanje, zaželio vam je da budete najbolji ministar obrane i ponudio svoje iskustvo i znanje na pomoć ako vas to zanima. Kaže da je nacionalna obrana nadstranačko pitanje?

Mogu se složiti da je obrana područje koje se tiče svih nas. Poštujem sve svoje prethodnike i vjerujem da su, svaki u svom mandatu, na svoj način i iz svoje perspektive nastojali raditi najbolje što su mogli i znali na razvoju obrambenog sustava. Svatko od njih imao je svoju viziju, ideje i planove i djelovao je u svoje vrijeme. Tako imam i ja. Nije isto biti ministar obrane u ratno vrijeme, u vrijeme pregovora za članstvo u NATO-u i danas, u vrijeme kad je Hrvatska respektabilna vojna sila, članica NATO-a i Europske unije, koja se suočava s novim izazovima. Današnji prioriteti razlikuju se od ranijih ciljeva i prioriteta. U svakom slučaju, otvoren sam za suradnju i, kao što sam već rekao, struka je dobrodošla savjetima i iskustvom koje se može iskoristiti za budućnost i razvoj Hrvatske vojske.

U posljednje tri godine na svjetskim rang-listama Hrvatska je izgubila vojnu prednost nad Srbijom i sada je nekoliko mjesta iza nje. Predsjednik Vučić provodi brzo i snažno naoružavanje novim modernim sustavima, uglavnom iz Rusije i Kine. Ovdje naravno nije dosta reći da je RH članica NATO-a. Kako komentirate nastanak sve većeg vojnog jaza s tom susjednom zemljom. Kod naše javnosti i stručnjaka postoji zabrinutost zbog tog trenda?

Smatram da nema razloga za zabrinutost jer je sigurnost građana Hrvatske zajamčena. Članica smo NATO-a i to članstvo ipak garantira sigurnost. Svaka država ima svoje planove opremanja za zaštitu svog suvereniteta. Tako i mi imamo svoje planove i svoju dinamiku opremanja koja je, između ostalog, uvjetovana preuzetim ciljevima sposobnosti koje Hrvatska preuzima u sklopu NATO-ova procesa obrambenog planiranja. I, naravno, ovisi o proračunskim mogućnostima. Iskustvo je pokazalo da oprema bez vojnika prožetog domoljubljem i nije neka prednost. Vidjeli smo to u Domovinskom ratu, a tako je i danas.