Dok je jučer slovenska šefica diplomacije i dojučerašnja eurozastupnica Tanja Fajon i formalno plagirala ideju, koja se načelno rodila u Zagrebu, da se BiH automatski dodijeli status kandidata zajedno s Ukrajinom, nizozemska eurozastupnica Tineke Strik vrlo je zbunjujuće u Banjoj Luci poručila da ova zemlja sada ne može dobiti status kandidata.
Strik, čija stajališta često korespondiraju s očekivanjima bošnjačke strane u BiH te ih snažno podupire, uvjetovala je približavanje BiH Europskoj uniji zato što su navodno na snazi odluke vlasti Republike Srpske kojima se osporavaju državne institucije BiH. No to zapravo nije istina jer ih je izvan snage stavio visoki predstavnik u ovoj zemlji. Valja, međutim, reći kako su se upravo Nizozemska i Francuska dosad najsnažnije suprotstavljale idejama proširenja Unije. Čak su na referendumu 2016. odbacile davanje statusa kandidata Ukrajini. Nakon promijenjenih geopolitičkih okolnosti i posljednje poruke Europske komisije da se Ukrajini i Moldaviji ipak preko reda dodijeli status kandidata, iza nove svojevrsne željezne zavjese ostaju zemlje jugoistoka Europe. To se odnosi i na BiH iako je ta zemlja također doživjela teška ratna razaranja kao i Ukrajina. No nije imala nikakvih prečaca.
Izostavljanje ove i drugih država na zapadnom Balkanu s popisa zemalja kandidatkinja za EU iznimno je hazarderski potez. Ponajprije stoga što onda svoje planove lakše mogu ostvariti Rusija, Turska... I to nije opasno samo za sudbinu ovih zemalja nego i cijele Europske unije. Ponajprije Hrvatske koja je prvi susjed. A upravo su premijer Andrej Plenković, predsjednik Zoran Milanović i šef diplomacije Gordan Grlić Radman bili najglasniji da se ubrzanjem europskog puta BiH pomogne i rješavanje unutarnjih prijepora koji 27 godina od okončanja rata ponovno prijete zapaliti ovaj dio Balkana. Jednak destruktivni potencijal kakav ima srpski separatizam sa slabljenjem institucija BiH ima bošnjački pokušaj potpunog istrebljenja Hrvata iz institucija kao političkog naroda i njihova svođenja na poziciju manjine nakon sljedećih izbora.
S obzirom na to da EU predstavlja zajednicu u kojoj se poštuju načela, ni srpskoj ni bošnjačkoj zajednici približavanje Uniji nije toliko važno kao Hrvatima. Oni i svoju budućnost u BiH vežu uz realizaciju toga cilja.
EU vec ima na svojim odnosno na hrvatskim granicama i Tursku i Rusiju. T.zv. Bosnjaci vide Tursku i Erdogana kao svojeg zastitnika, nakon pobjede Turaka nad Hrvatskom kod evropskog nogometnog prvenstva vozili su pobjednicki korzo po Sarajevu i njihovo srca pripada Turcima. Srbi sa Dodikom na celu razumiju Rusiju kao svojeg zastitnika i nemaju uopce namjeru pristupiti EU. Suma sumarum niti je BiH nekakva drzava, niti je njoj mjesto u EU, jer kod Srba i Bosnjaka se nista nece promijeniti. Za taj neprirodni brak koji se zove BiH je jedino civilizizirano rjesenje razvod. A Hrvatska mora jacati svoju vojsku i zivjeti s tim, da na svojim granicama prema Srbiji i Bosancima ima narode, cija mrznja prema Hrvatskoj i Hrvatima ima patoloske oblike i koja traje vec stoljecima.