I tako mi dobivamo energetsku strategiju… Namjerno kažem dobivamo jer je to kod nas, čini se, proces. Prvo smo u studenome prošle godine dobili 493 stranice tzv. Zelene knjige. Onda smo prošli tjedan dobili 225 stranica tzv. Bijele knjige. Sad se očekuju komentari tzv. zainteresirane javnosti koji će se kao implementirati u nacrt Strategije.
Meni još nije jasno hoće li na kraju biti i neki treći, konačni dokument ili ćemo ostati na ova dva, ali vidjet ćemo. S obzirom da smo zasada na samo 718 stranica promišljanja energetske budućnosti Hrvatske, opravdano se bojati da ćemo, ako se i desi treći dokument, završiti na ispod 1000 stranica što je jako loše. Za usporedbu – slovenska Strategija energetske politike do leta 2030 (in vizija do leta 2050) napisana je na 17 (slovima (sedamnaest) stranica. Austrijska Klimatsko-energetska strategija do 2030. stala je na svega 92 stranice (valjda ih je ta klima malo spasila). A pazite ovo – US Department of Energy Strategic Plan 2014-2018. ima mršavih 32 stranice. Baš jadno i žalosno, stvarno se čovjek mora zabrinuti kako te zemlje i njihovi stručnjaci nemaju što napisati.
Ali ne cijeni se basna po debljini nego po sadržini, stara je poslovica. Pa pogledajmo od čega se sastoji 225 stranica naše Bijele knjige. Na početku nema nekog sažetka koji bi možda donio neke naglaske, nešto što bi čitali tzv. donositelji odluka, ali ima uvod na dvije stranice koji završava proročanskom i jakom izjavom - Prve promjene treba doživjeti državna i lokalna administracija koja će upravljati dinamičnim procesom i u isto vrijeme stvarati sve uvjete za realizaciju tranzicije, od prostornih, pravnih do administrativno-upravnih aktivnosti. Nakon toga, na prvih pedesetak stranica je analiza energetskog sektora. To je vrijedan i zanimljiv materijal koji analizira aktualnu potrošnju, potencijale pojedinih izvora energije, postojeći zakonodavni okvir, tržište i cijene energije, međunarodne obveze. Sjajne su to informacije za nekog ambicioznog studenta energetskih smjerova ili za radoznalog novinara koji bi želio znati nešto više. Teško bi to bilo bolje napisati, ali – iz ovoga se još uvijek ne vidi kamo želimo da Hrvatska ide. Sljedećih trideset i nešto stranica su tzv. Pretpostavke razvoja – tu se promišlja o demografiji, gospodarskom razvoju i tehnologijama, pa opet malo o cijenama i zakonodavnom okviru. Dvaput je ipak dvaput.
Poglavlje Razvoj energetskog sektora (56 stranica!) imalo je potencijala ponuditi neke konkretne smjernice, ali ipak – nije. Puno je tu općenitih formulacija i tri moguća scenarija razvoja, čini se da se jedan scenarij predlaže, ali je to napravljeno nekako jako sramežljivo. Sve to može i ne mora, to su neki okviri, ali se ne vidi što je zapravo u hrvatskom interesu, a još manje što tko mora napraviti. Na sljedeće 54 stranice slijede tri laganija poglavlja u kojima se još malo razmišlja što bi bilo kad bi bilo – u području okoliša, gospodarskom razvoju te o povezanosti energetike s drugim sektorima. Dobro je bilo pročitati da lokalna i područna samouprava postaju ravnopravni partneri ostalim državnim institucijama u provedbi energetske politike, treba im to svakako prenijeti ako su propustili pročitati. U Zaključku, na nekih tucet stranica (umalo kao cijela slovenska strategija) nalazi se čak 84 općenite izjave iz svih područja koje je Strategija trebala obuhvatiti te prijedlog sadržaja (!) Strategije energetskog razvoja Republike Hrvatske u 10 poglavlja. Možemo li s tih novih 10 poglavlja dobaciti do ukupno 1000 stranica?
Šalu na stranu, jasno vam je što ja zapravo želim reći. Iz ovako napisanog dokumenta ne vidi se nikakva vizija Hrvatske da nešto konkretno i smisleno napravi na području energetike. Cilj za obnovljive izvore energije od 32% koji se teškom mukom može iščitati miljama je daleko od ambicioznih europskih država koje ponosno postavljaju po dva i po tri puta više ciljeve. Naš cilj je naprosto na razini EU prosjeka i ne vidi se niti jedan drugi razlog kako se do toga iznosa došlo. Nema tu identifikacije niti jednog područja niti ambicije da Hrvatska bude predvodnik barem u nekom malom, najmanjem segmentu. Ovaj dokument bi zapravo trebalo nazvati Bijela zastava, a ne Bijela knjiga jer predstavlja potpunu predaju hrvatske energetike. Struke i znanosti koja je nekad u pogon puštala prve hidroelektrane u Europi, koja je rasvjetljavala hrvatske gradove prije svjetskih metropola, koja je bila globalno prepoznata po metodama energetskog planiranja…
Da budemo posve jasni – ovaj dokument nastao je u trenutku kada znamo da je u 2018. u EU instalirano čak osam GW solarnih elektrana što je čak 36 posto više u odnosu na 2017. godinu. U trenutku kad u Hrvatskoj sjajno uspijeva grupno ulaganje u projekte fotonaponskih elektrana. U isto doba Rusi već dobrano osvajaju hrvatsku energetiku, kao i Mađari preko Mola, a od neki dan i Slovenci koji kupuju plinski biznis od generala Čermaka i od svih koji im to žele i mogu prodati. Neka Slovenaca i Petrola – oni bar potvrđuju moju tezu da javno (državno) vlasništvo ne mora nužno značiti i jadno upravljanje i odsutnost svake vizije razvoja. Amerikanci nas pritišću da gradimo LNG na Krku… Turci i Kinezi su pred vratima…
A moglo se u energetskoj strategiji napisati toliko toga. Jasno se odrediti da želimo niskougljičnu Hrvatsku okrenutu obnovljivim i čistim izvorima energije jer je su naše vode, zrak i more jedino bogatstvo koje još imamo. Ključnu ulogu ovdje trebaju igrati novi načini integracije – tehnički i financijski, koji se temelje na satnim tržištima energije. Tu bi do izražaja moglo doći informatičko znanje naših mladih tvrtki i poduzetnika i tu postoji sjajna prilika za razvoj. To je energetska tranzicija i to je interes Hrvatske, a ne istraživanje i eksploatacija ugljikovodika na području Dinarida! Na prodaji znanja i obnovljivim izvorima zarađivali bi svi, a na ugljikovodicima će samo oni malobrojni iz prošlog odlomka.
Hoće li ovaj dokument na kraju pomoći hrvatskoj vladi da zauzme neko suvislo stajalište prema svemu što se događa? Sumnjam, a upravo bi to trebala biti svrha i smisao energetske strategije. Hoće li HEP na primjer probati nešto negdje ići osvajati i tako otvoriti vrata i nekim sposobnijim domaćim privatnim tvrtkama? Na temelju ovakve energetske strategije neće sigurno. A hoće li npr. MRRFEU dobiti input kako programirati sljedeću financijsku omotnicu 2021-2027. za energetske projekte? Neće sigurno. Šteta još jedne propuštene prilike. A svi koji bi željeli nešto mijenjati u hrvatskoj energetici trebali bi razmišljati o nekom drugom poslu. U turizmu, recimo. A možda ni tamo ako pohlepom ili nepažnjom uništimo ono što imamo.
Video: Prosvjed učenika srednjih škola zbog klimatskih promjena
Kako se ne vidi vizija? Pa eto, poskupili su struju 30% za poslovne subjekte, tako da sada poduzeća imaju jednu od najskupljih struja u EU... Valjda je vizija da se sve što koristi struju u svrhu proizvodnje pozatvara, te da onda čisti, bez industrije i bez ičega ostalog budemo najčišći u EU. To je zelena Hrvatska...