Ne želim da kazalište bude poligon za političko djelovanje. Voljela bih da ono opet postane hram umjetnosti u kakav sam i sama prvi put ušla kao dijete“. Te dvije rečenice prepisao sam iz programa kojim se akademska glumica i producentica, Riječanka Ana Vilenica javila na natječaj za intendanta HNK Ivana pl. Zajca u Rijeci. Koliko je poznato, njezin protukandidat bit će dosadašnji ravnatelj riječke Opere te sadašnji v. d. intendanta Marin Blažević, prvi suradnik bivšeg intendanta Olivera Frljića koji na riječkoj intendantskoj fotelji nije izdržao ni dvije sezone.
Kakve šanse za intendanturu ima Ana Vilenica?
To u prvom redu ovisi o Kazališnom vijeću riječkog HNK, o riječkom gradonačelniku Vojku Obersnelu i njegovu pročelniku za kulturu Ivanu Šararu, a tek onda o ministru kulture koji riječki izbor tek mora potvrditi ili ne potvrditi. A kakav je program Ane Vilenice? Sama kaže da ima eklektičan pristup kojim razlikuje samo dobro i loše kazalište. Vilenica tvrdi da kazalište nikako nije samo preslika stvarnosti te da ono ne ulazi samo i isključivo u domenu aktivizma i nije tu samo da propituje i kritički sagledava postojeće društveno političko stanje.
Misli da kazalište ne smije riskirati da postane samo politički pamflet koji sagledavajući samo jednu istinu postaje ideološki obojeno. Vilenica misli da umjetnost svijetu donosi i ljepotu i ozdravljenje duha. Ali ne bavi se samo iluzijama. Uočila je da je kazališna zgrada u jako derutnom stanju pa želi uključiti europske fondove u njezinu obnovu. Želi povećati vlastiti kazališni prihod, ali se i obraćati publici koja ima različite ukuse te izbjeći jednoobraznost i jednoumlje.
Objavila je i imena suradnika, pa bi ravnatelj Hrvatske drame bio Samo M. Strelec, Talijanske drame Tomas Kutinjač, Baleta Andrei Köteles, a Opere Frana Marija Vranković. Novina bi bila vraćanje mjuzikla i operete na riječke kazališne daske. Tako bi prve sezone riječka publika gledala mjuzikl „Kralj je gol“ Alfija Kabilja o čuvenoj rapskoj nudističkoj epizodi engleskog kraja, a slijedila bi opereta „The Mikado“ Gilberta i Sullivana, praizvedba mjuzikla „Veli Jože“ Mire Gavrana i Elvisa Stanića te mjuzikl „Poljubi me, Kato“ Samuela i Belle Spewacka. I da.
Tu je i program za djecu, od dramatizacije knjige „Pale sam na svijetu“ Jensa Sigsgaarda, do „Družbe Pere Kvržice“ Mate Lovraka ili pak „Plesne haljine žutog maslačka“ Sunčane Škrinjarić. Naravno, o novom intendantu riječkog kazališta koje ima monumentalnu zgradu s freskama Gustava Klimta i u kojem je svojedobno dirigirao i Giacomo Puccini (a koje ovog lipnja na programu ima samo dvije predstave!?) zadnju riječ će reći političari. Oni isti koji su za intendanture Frljićeve prethodnice omogućili da neki redatelji u Rijeci dobivaju honorar za jednu predstavu od 120.000 kuna. Hoće li ih barem rezultati dviju državnih revizija opametiti?